Emancipacija flaute izvan margine koncertnog repertoara

Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus, Denis Bouriakov i Matthias Ziegler, flaute, Carlo Jans, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Zagrebačka filharmonija proširila je Zvuk grada i u gradove u tzv. Zagrebačkome prstenu, osluhnuvši na vrijeme koja se glazbena događanja pripremaju u obližnjem Dugom Selu. Od 28. do 30. studenoga u tamošnjoj Glazbenoj školi Dugo Selo održan je Treći hrvatski festival flautista, čije su svečano otvorenje u petak, 28. studenoga 2025. pratili pretplatnici Zagrebačke filharmonije na koncertu održanom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dirigent i dva gosta bili su glazbenici-flautisti, a na programu su se našle rijetko izvođene i gotovo nepoznate skladbe za flautu i orkestar uz dvije dobro poznate. Bile su to Uvertira operi Wilhelm Tell Gioacchina Rossinija (1792–1868) i Alborada del gracioso (Jutarnja podoknica lakrdijaša) Maurice Ravela (1875–1937) kojom je još jedan put obilježena 150. obljetnica njegova rođenja.

  U prvome dijelu koncerta uz Rossinijevu uvertiru slušali smo Concierto Pastoral (Pastoralni koncert) za flautu i orkestar Joaquina Rodriga (1901–1999) u kome je solističku dionicu svirao Denis Bouriakov (1981.). Iznimno zanimljiv drugi dio koncerta počeo je s Koncertom za flaute i orkestar Nola Benjamina Yusupova (1962.) u kome je flautist Matthias Ziegler (1955.), kome je posvećena skladba napisana 1994. godine, predstavio – uz dobro poznate, bas-flautu, kontrabas-flautu i flautu s membranom. Koncertom je ravnao Carlo Jans (1963.), flautist koji je počeo svirati flautu u dobi od sedam godina, a kasnije je završio studij dirigiranja.

  Na početku koncerta publici se obratila predstavnica festivala i pročitala obrazloženja dodjele Nagrade Vladimir Kondres za ukupan umjetnički i pedagoški rad. Dobitnici su slovenska flautistica Irena Grafenauer (1957.) i posthumno engleski flautist William Benett (1936–2022). Prema rasporedu koncerata i majstorskih tečajeva, dostupnom na web-stranici Hrvatskoga društva flautista – suorganizatora festivala, u Glazbenoj školi Dugo Selo okupili su se na samo dva dana vrhunski europski (svjetski) flautisti sa ciljem razmjene vlastitih iskustava i otvaranja novih prozora (puteva) učenja flaute učenicima i studentima flaute u Hrvatskoj.

  

  Rossinijeva Uvertira operi Wilhelm Tell uvod je u njegovu posljednju operu skladanu 1829. godine prema povijesnoj drami Friedricha Schillera (1759–1805). Tema je borba Švicaraca protiv vladara iz kuće Habsburg pod vodstvom junaka Wihelma Tella početkom 14. stoljeća. Četverodijelna uvertira slijedi sadržajno libreto opere počevši od mirnog uvoda dubokih gudača i timpana do brze, popularne Koračnice švicarskih vojnika u kojoj dominiraju trube i rogovi. Pastoralni koncert za flautu i orkestar Joaquina Rodriga jedno je od jedanaest koncertantnih djela u njegovu opusu. Skladao ga je 1978. godine i posvetio svjetski poznatom irskom flautistu Jamesu Galwayu (1939.) koji ga je i praizveo iste godine u Londonu. Koncert ima tri stavka klasična rasporeda: brzi-polagani-brzi, a svaki od njih pruža mogućnost predstavljanja sviračkog umijeća – izrazitog virtuoziteta u brzim stavcima u kojima se povremeno naziru ritmički obrasci plesova, a u srednjem polaganom pijevne melodije. Osmišljavajući harmonijsku strukturu koncerta Rodrigo je povremeno pribjegao oštrijim disonancama ostavši u okvirima tonaliteta. Izrazom pastoralni želio je – stoji u programskoj knjižici, „prizvati radost boravka na otvorenom“.

  Benjamin Yusupov rođen je u gradu Dušanbe u Tadžikistanu (jednoj od republika tadašnjega Sovjetskog Saveza) gdje je dobio prvu glazbenu poduku. Na konzervatoriju Čajkovski u Moskvi studirao je klavir, kompoziciju i dirigiranje, gdje mu je jedan od profesora bio maestro Dmitrij Kitajenko (1940.), dugogodišnji suradnik Zagrebačke filharmonije. Godine 1987. preuzeo je Yusupov mjesto šefa-dirigenta Filharmonijskog orkestra u Dušanbeu, a već 1990. godine iselio je u Izrael gdje i danas surađuje s više tamošnjih orkestara. Školovan na zapadnjačkome glazbenom naslijeđu, Yusupov je nakon iseljenja u Izrael 1990. godine svoj skladateljski stil proširio i mnogim elementima istočnjačke glazbe, odnosno različitih etničkih grupa koje je upoznao. To se održava u melodici, u ritmičkim strukturama, odabiru nepravilnih mjera i dr., što sve prilagođava zapadnjačkim skladateljskim postupcima. Boja tona osobito ga zanima pa je jedan od plodova njegovih istraživanja i Koncert za flaute i gudački orkestar Nola izveden na koncertu Zagrebačke filharmonije 28. studenoga 2025. Riječ nola znači na perzijskome jeziku nježnost, koju je Yusupov shvatio kao „riječ za sitne promjene u tonu, za ukrašavanje tona.“

  

  U prvom polaganom stavku predstavlja se pet različitih flauti različitih tonskih opsega – od gotovo dva metra visoke kontrabas-flaute tamne boje tona u registru koji odgovara najdubljem gudačkom instrumentu do visokih tonova klasične flaute. Brzi stavak neodoljivo privlači slušatelja melodikom bliskom tradicijskoj glazbi kakvu je Yusupov upoznao još u Tadžikistanu, kasnije u Izraelu i obližnjim zemljama te ritamskim rješenjima u različitim mjerama s neobičnom izmjenom naglašenih i nenaglašenih doba. Pri završetku stavka Ziegler priključuje flaute na uređaj loop-delay koji daje stalni ritamski puls kao temelj „za dijalog flaute i orkestra.“ Ravelova skladba Alvorada del gracioso orkestralna je inačica četvrtoga stavka iz suite Miroirs (Zrcala) koju je skladao 1905. godine te je za orkestar obradio 1918. godine. Veliki poznavatelj orkestracije, Ravel je u skladbi u kojoj se nazire nadahnuće španjolskom tradicijskom glazbom u melodici i ritmu (jedan dio odgovara španjolskome plesu seguidilla) to i naglasio u dionicama violina i harfi, a jedan od često odabiranih instrumenata za teme šaljivoga prizvuka – fagot, u ovoj je skladbi vezan uz lik Lakrdijaša.

  Flautist i dirigent Carlo Jans stekao je prvu glazbenu naobrazbu u Luxembourgu i Nancyju, a na Kraljevskom konzervatoriju u Liègeu završio je studij flaute s najvišim ocjenama. Na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Maastrichtu upisani studij dirigiranja završio je s najvišim ocjenama. Nastavio je usavršavanje u sviranju flaute i dirigiranju pa je tijekom uspješne karijere nastupao kao solist i kao dirigent, a od 1984. godine svoje umijeće sviranja prenosi na mlađe naraštaje kao profesor flaute i komorne glazbe na Konzervatoriju u Luxembourgu, gdje od 1999. djeluje kao profesor dirigiranja i voditelj orkestara. Predavao je flautu i na Visokoj glazbenoj školi u Saarbrückenu od 2002. do 2009. godine, nakon čega se više posvetio koncertiranju i dirigiranju. Osnivač je Međunarodnog foruma za flautu i klavir 1988. godine u Diekirchu (Luxembourg), ljetnoga seminara koji je pohađalo više od 1100 studenata iz pedeset i osam zemalja svijeta.

  

  Flautist Denis Bouriakov, porijeklom iz grada Simferopolja na Krimu (Ukrajina) dobio je u rodnome gradu prvu glazbenu poduku. U dobi od deset godina nastavio je učiti flautu na Moskovskoj središnjoj specijaliziranoj glazbenoj školi, a 2000. godine je otišao u London na studij na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u razredu prof. Williama Benetta. Završivši studij s najboljim ocjenama, Bouriakov je počeo uspješnu karijeru kao prvi flautist više poznatih europskih orkestara, a od 2015. godine je prvi flautist Filharmonijskog orkestar u Los Angelesu. Dobitnik je nagrada na mnogim prestižnim natjecanjima. Od 2017. godine djeluje kao profesor flaute na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.

  Švicarski flautist Matthias Ziegler već je u dobi od četiri godine svirao blok-flautu (recorder), a u dobi od devet godina odabrao je flautu kao instrument kojem će se posvetiti u svom životu. Studirao je na Konzervatoriju u Zürichu, gdje mu je među ostalima predavao i već spomenuti William Bennet. Još prije studija upoznao je flaute drugačijeg tonskog opsega pa i boje, primjerice alt-flautu, što ga je kasnije usmjerilo u istraživanje zvuka klasičnih i elektroakustičkih instrumenata. Ziegler je i sam izradio neke flaute u koje ugrađuje mikrofone, povezuje ih posebnim uređajem koji omogućuje solo-izvedbu višeglasne skladbe. Djelovao je kao flautist Züriškog komornog orkestra, prvi flautist u više simfonijskih orkestara, solist i komorni glazbenik, a trenutno je profesor na Umjetničkom sveučilištu u Zürichu.

  U glazbenoj literaturi skriveno je mnogo skladbi posvećenih flauti kao solističkom instrumentu, osobito od sredine 18. stoljeća. Tada postupno iščezava iz prakse flauta koju se držalo poput oboe, ustupajući prostor poprečnoj flauti čiji je mehanizam znatnije poboljšao flautist i skladatelj Johann Joachim Quantz (1697–1773). Boraveći od godine 1741. na pruskome dvoru u Berlinu na poziv kralja Friedricha II. Velikog (1712–1786), Quantz je neumorno stvarao skladbe za flautu, za komorne sastave s flautom i koncerte za flautu, imajući na umu sigurnog interpreta – samoga kralja koji je bio strastveni svirač flaute i čije je sviranje na temelju njegova odobrenja, smio procjenjivati (kritizirati). Quantz je i autor jednog od važnih priručnika za učenje flaute objavljenog 1752. godine pod naslovom Versuch einer Anweisung die Flöte traversiere zu spielen (Pokušaj upućivanja u sviranje poprečne flaute), bogatog i podatcima o tadašnjoj izvedbenoj praksi. Tada još izrađivane od drveta, flaute su se s vremenom počele izrađivati od metala pa i plemenitih metala (srebra, zlata, platine) promijenivši boju tona od zatvorenije i tamnije do svjetlije i iskričavije. Usavršavanje mehanizma pridonijelo je većim izvedbenim mogućnostima na flauti što su znali primijeniti mnogi skladatelji u orkestralnim skladbama, ali i u koncertima kojima, ipak, nakon Quntza i još nekih suvremenika, ne obiluje europska glazbena literatura. Stoga je doista bio dobar potez Zagrebačke filharmonije (kao partnera 3. hrvatskog festivala flautista?) da priredi jedan koncert ususret skupu vrhunskih glazbenika-flautista i pedagoga te lagano odškrine vrata pomalo nepoznatoga svijeta koncertantne glazbe za flautu.

  

  Imajući na okupu tri vrsna flautista: Denisa Bouriakova, Matthiasa Zieglera i Carla Jansa koji je i dirigent, priređivač Zagrebačka filharmonija mogla je računati na siguran uspjeh koncerta. Nije nam poznato je li Rodrigov Pastoralni koncert bio ranije na programima Zagrebačke filharmonije, a za Yusupovljev s nekoliko posebno izrađenih flauti to je još manje vjerojatno. Stoga je zanimljiv i novi program mogao zaintrigirati glazbenike orkestra da uvježbavajući te skladbe i svirajući s vrhunskim solistima-flautistima potvrde odlike sviračkog umijeća i interpretacije. Rossinijevu Uvertiru operi Wilhelm Tell i Ravelovu skladbu Alborada del grazioso svirali su nadahnuto vođeni sigurnim i jasnim pokretima dirigenta Carla Jansa. Suradnja solista, dirigenta i orkestra osobito je došla do izražaja u Rodrigovom Pastoralnom koncertu u sigurnoj, dinamički bogatoj pratnji orkestra nad kojom je lebdjela flauta pod savršenim zahvatima Denisa Bouriakova. Izvrsna tehnika disanja omogućila mu je tonski lijepo oblikovanje cantilene u polaganom stavku, kao i neupitnu intonaciju kojom je prohujao kroz virtuozno pisane brze stavke.

  Pravo iznenađenje večeri publici je sigurno priredio Mtthias Ziegler, suočivši se na pozornici s flautama različitih dimenzija. Unatoč visokoj dobi od sedamdeset godina, bez poteškoća ih je mijenjao i neprimjetno opskrbljivao zrakom, otkrivajući u polaganome uvodnom stavku prije svega tonske boje u registrima svake od njih, da bi u brzome stavku punom složenih ritamskih figura i promjena tempa otkrio svoje mogućnosti preciznog sviranja na jednom, odnosno više flauti umreženih pomoću uređaja loop-delay. Maestro Carlo Jans umio je potaknuti glazbenike Zagrebačke filharmonije da svojim angažiranim sviranjem ostvare upečatljivu izvedbu koju će publika sigurno pamtiti ne tek po neobičnim flautama, nego i po izvrsnim i muzikalnim interpretima koji suvereno vladaju svojim instrumentima, a dio svog umijeća dijele već godinama i sa svojim studentima.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 28. prosinca 2025.

Piše: