Vivaldi, Scarlatti i Bach u novom svjetlu

Zagrebački kvartet saksofona, Filip Merčep, marimba, Barocco, Foaje HNK-a u Zagrebu

  • Zagrebački kvartet saksofona

    Jedan od najljepših načina provođenja slobodna vremena jest boravak u prirodi. Vjerojatno ništa ne opušta niti obnavlja čovjeka bolje od lutanja šumom, plivanja u moru, rijeci ili jezeru, ležanja na livadi okruženoj drvećem i udaljenoj od svakog akustičnog ili vizualnog onečišćenja kakva nam nudi civilizacija. Gotovo jednako lijepu dokolicu, ako već niste uspjeli otići u prirodu, osigurava slušanje glazbe, dobre glazbe.

    Krasnu sinergiju prirode i dobro napisane glazbe, baš kako priliči nedjeljnom prijepodnevu, ponudio je u foajeu HNK Zagrebački kvartet saksofona, omiljeni zagrebački komorni ansambl koji, bez obzira na impresivnu dugovječnost koja prelazi tri desetljeća, nije izgubio iskričavost i vedrinu muziciranja. Uz brižljivo njegovanu virtuoznost, baš je ta radost koja izvire iz njihova sviranja glavni razlog zbog kojeg ćemo ih i dalje rado slušati tijekom, nadamo se, još mnogih godina.

    Saša Nestorović i Matjaž DrevenšekZagrebački kvartet saksofona, koji tvore Dragan Sremec na sopran saksofonu, Goran Merčep na altu, Saša Nestorović na tenoru i Matjaž Drevenšek na baritonu, izveo je program pod zajedničkim nazivnikom Barocco, oduševio slušatelje i ukazao na dvije vrlo važne činjenice o glazbi, koje uspijevaju istaknuti samo vrsni glazbenici. Prva od njih jest ona da dobro, znalački napisana skladba može podnijeti razne preinake i ne izgubiti na maštovitosti i privlačnosti, ali i da te preinake iliti obrade moraju napraviti znalci.

    Zagrebački kvartet saksofona, naime, budući da u baroku saksofona još nije bilo, izvodio je isključivo obrade. Ali, obrade sjajnih opusa trojice skladatelja kojima vješto poigravanje s njihovom inicijalnom idejom i zvukovnim krajolikom nimalo ne smeta. La tempesta di mare, RV 570, jedna od tri istoimene skladbe Antonija Vivaldija, u ovom slučaju concerto grosso za flautu i violinu, priziva olujno more kroz tri čarobna stavka, od kojih kratki središnji Largo posebno fascinira ljepotom melodike koju je majstorski istaknuo Dragan Sremec. Tehnika tematske integracije koju je Vivaldi više ili manje dosljedno provodio u svojih 500 koncerata za razne instrumente, osobito je podatna za aranžmane. Pierre Boragno koji je obradio Olujno more očito je vrstan poznavatelj harmonije, polifonije i instrumentacije, baš kao što su Sremec, Merčep, Nestorović i Drevenšek vrsni poznavatelji svoga instrumenta.

    Goran Merčep i Dragan StrmecTri sonate Domenica Scarlattija, izvorno namijenjene klavikordu, nevjerojatno su dobro zvučale u obradi Saše Nestorovića. Nestorović je izabrao tri sonate: K 380, K87 i K 135 koje su, izvedene jedna za drugom, zvučale poput skladne cjelovite barokne sonate i to kudikamo zanimljivije no što zvuče u originalu. Sjajno osmišljena i provedena obrada, šarolikost zvučnih boja, gipkost saksofona i majstorstvo sve četvorice glazbenika učinile su Scarlattija iznimno zanimljivim skladateljem. Jedino što mjestimice nije zazvučalo besprijekorno bili su forte dijelovi tenorske i baritonske dionice, koji su se na trenutke doimali suviše glasnima i dominantnima.

    Treća najavljena skladba – Jesen iz ciklusa Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija, katkada znači  najavu nelagode, s obzirom na iskorištavanost ovoga opusa na razne mile i nemile načine. Ista je, srećom, nestala odmah na početku izvedbe u kojoj se kvartetu saksofona pridružio Filip Merčep na marimbi. Merčep marimbist i Dragan Sremec zajedno su, vrlo vješto, efektno i nimalo isprazno načinili obradu Jeseni koja je zvučala bogato, svjetlucavo i pompozno u prvom Allegro stavku koji slavi obilje ovog godišnjeg doba. Potom titravo i nježno, sjenovito u drugome stavku u kojem sopran saksofon od virtuoza postaje nositelj ubave, spokojne melodije, dok ostala trojica podržavaju atmosferu vrlo osebujnim, čak smjelim harmonijskim progresijama.

    Zadnja skladba na programu bio je Talijanski koncert Johanna Sebastiana Bacha. Još jedan dokaz da djela za instrumente s tipkama mogu izvrsno zvučati u obradi za kvartet. Ovaj je konkretno Bach napisao za dvomanualno čembalo dok je djelovao kao kantor u crkvi sv. Tome u Leipzigu. Usprkos skromnim zvukovnim mogućnostima ovoga instrumenta, struktura djela poštuje ideju koncerta u kojem se solistički dijelovi izmjenjuju s tutti dijelovima. Stoga je, zapravo, idealno za obradu u višeglasnom ansamblu.

    Filip Merčep, marimba

    Izvođači su odlično prezentirali koncertantni karakter djela, ne posustajući ni časa u tehnički vrlo zahtjevnim brzim stavcima. Ugodno je bilo prepustiti se vedrini i motoričnosti barokne glazbe, lijepo oblikovanim melodijama i znalački ispisanim horizontalnim linijama i vertikalnim strukturama u energičnoj i vrlo motiviranoj izvedbi Zagrebačkog kvarteta saksofona. Neka nas i dalje ovako uveseljavaju.

    ©Jelena Knešaurek Carić, KLASIKA.hr, 5. studenoga 2025.

    Dragan Sremec, sopran saksofon
    Goran Merčep, alt saksofon
    Saša Nestorović, tenor saksofon
    Matjaž Drevenšek, bariton saksofon
    Filip Merčep, marimba

    Program:

    Antonio Vivaldi (Pierre Boragno): La tempesta di mare, RV
    Allegro
    Largo
    Presto

    Domenico Scarlatti (Saša Nestorović): Tri sonate
    K 380
    K 87
    K 135

    Antonio Vivaldi (Dragan Sremec, Filip Merčep): Četiri godišnja doba: Jesen, Koncert br. 3 u F-duru, RV 293
    Allegro
    Adagio molto
    Allegro

    Johann Sebastian Bach (Katsuki Tochio): Talijanski koncert, BWV 971
    Allegro
    Andante
    Presto
● naslovna● simfonijski● komorni● solistički● festivali● povijest● snimke
● pišite nam

kritike