Omaž velikom litavskom umjetniku u kasno-romantičarskom duhu

Koncert i izložba povodom 150. obljetnice rođenja litvanskoga skladatelja Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa; Xylos Trio – Ieva Pranskutė, violina, Mislav Brajković, violončelo, Sven Brajković, klavir, Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski

• 

  Pripadnici pojedinih naroda i stanovnici pojedinih država, osobito onih teritorijalno manjih i s manjim brojem stanovnika, ponose se svojim znanstvenicima i umjetnicima nastojeći njihove priloge društvenome životu svoje zemlje uključiti u svjetska događanja. Jednom od takvih događaja nazočili smo 22. rujna 2025. u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog na maloj izložbi (u predvorju) i koncertu, održanima povodom proslave 150. obljetnice rođenja litavskog skladatelja Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa (1875–1911). Bila nam je čast da se proslavi pridružimo kao uzvanici Ambasade Republike Litve koja je priredila rođendansku proslavu svestranog, jednog od najznačajnijih litavskih umjetnika. U programskoj knjižici stoji: „Godine 2025. svijet obilježava 150. obljetnicu rođenja litavskog slikara i skladatelja Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa – vizionara čiji je opus dao neprocjenjiv doprinos europskoj umjetnosti. (…) Stoga je ova važna obljetnica jedinstvena mogućnost za proslavu i ponovno otkrivanje Čiurlionisova dubokog utjecaja na litavsku i svjetsku kulturnu baštinu.“

  Prije odlaska na ovaj koncert postavili smo pitanje što znamo o Republici Litvi (u kojoj živi cca 2,900.000 stanovnika) s kojom dijelimo članstvo u Europskoj uniji (Republika Litva od 1. svibnja 2004., Republika Hrvatska od 1. srpnja 2013.), NATO savezu i Ujedinjenim narodima, kao i pitanje što znamo o litavskoj glazbi i likovnoj umjetnosti. Litavci kao narod spominju se prvi put 1009. godine u analima samostana u Quedlinburgu, a litavska država nastala je u 13. stoljeću nakon ujedinjenja više plemena pod vodstvom prvoga poznatog velikog vojvode Mindaugasa (1203–1263). U povijesnim spisima spominje se kao Veliko vojvodstvo Litva koje je, od 14. stoljeća kad je litavski veliki vojvoda Gediminas proširio prvotne granice države, imalo prevlast u velikome dijelu istočne Europe. Godine 1386. litavski su vojvode postali i kraljevi Poljske, a ujedinivši se s Poljskom 1569. godine Litva je dijelila istu političku sudbinu gotovo četiri stoljeća. Ušavši 1939. godine u „sovjetsku interesnu sferu“ na temelju ugovora koji su sklopili Adolf Hitler i Josif Visarionovič Staljin, Litva je 1944. godine (nakon trogodišnje okupacije nacističke Njemačke i oslobađanja od strane sovjetskih vojnih snaga) ostala u sastavu SSSR-a. Posljedica demokratskih promjena 80-ih godina 20. stoljeća bio je raspad SSSR-a pa su nekadašnje republike proglašavale samostalnost, što je učinila i Litva, čiji je parlament 11. ožujka 1990. proglasio neovisnost. Prvi privremeni predsjednik države postao je pijanist, pedagog, muzikolog i političar Vytautas Landsbergis (1932.) koji je 1969. godine objavio studiju o životu i djelovanju skladatelja i slikara Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa. Ruska Federacija pokušala je vojnom blokadom spriječiti potez Litve ka ostvarenju samostalnosti, ali bila ju je prinuđena priznati kao samostalnu državu od 1991. godine.

  Što znamo o glazbi u današnjoj Republici Litvi i glazbi u ranijim stoljećima? Podsjetimo se još jednog podatka iz povijesti Litve: od ujedinjenja s Poljskom 1569. godine bila je u podređenom položaju, a nakon treće podjele Poljske 1795. godine pripala je Ruskome Carstvu, pod čijom je upravom do kraja Prvoga svjetskog rata. Godine 1918. proglašena je neovisnost Republike Litve, a vojni udar 1926. godine postavlja upitnima demokratska načela u upravljanju zemljom. Tijekom podređenosti Ruskome Carstvu stanovništvo Litve bilo je izloženo procesu rusifikacije, što se prije svega odrazilo u književnosti, obrazovanju i društvenome životu. Upravo u tome razdoblju rođen je 22. rujna 1875. u mjestu Varėna skladatelj i slikar Mikalojus Konstantinas Čiurlionis koji se smatra prvim litavskim skladateljem s potpunom glazbenom naobrazbom, a isto tako danas slovi za nacionalnog junaka. Porijeklom je iz obitelji koja je govorila poljski, što se vidi iz njegova dnevnika koji je vodio godinama, a obitelj je bila povezane s glazbom: otac koji je svirao orgulje otkrio je iznimnu nadarenost za glazbu svoga najstarijeg djeteta od njih devetero. U dobi od pet godina Mikalojus Konstantinas Čiurlionis počeo je učiti klavir, godinu dana kasnije i orgulje, a sustavno glazbeno školovanje počeo je 1889. godine u Orkestralnoj školi poljskoga grofa Michała Ogińskog u gradu Plungė. Po završetku škole 1893. godine uz podršku grofa Ogińskog krenuo je na studij klavira i kompozicije na Muzičkoj akademiji u Varšavi, koju je završio 1899. godine, gdje mu je jedan od pedagoga bio Zygmunt Noskowski (1846–1909). Stručno usavršavanje nastavio je u teoriji glazbe i kompoziciji, sviranju orgulja i klavira od 1901. do 1902. godine na Konzervatoriju u Leipzigu kod uglednih pedagoga: teorija i kompozicija – Carl Reinecke (1824–1910), Salamon Jadassohn (1831–1902), orgulje – Paul Homeyer (1853–1908) i klavir – Carl Heinrich Heynsen (1859–1940).

  Od 1902. godine počeo se Čiurlionis zanimati za slikarstvo, a od 1904. do 1906. studirao je u Varšavi na Školi lijepih umjetnosti, postavši nakon tog studija jednako aktivnim kao glazbenik i kao slikar. Proživjevši još nekoliko godina u glavnome gradu Litve Vilniusu, Čiurlionis je 1908. godine otišao u Skt. Petersburg. U posljednjim godinama života pratili su ga psihički problemi, a nakon liječenja u više klinika umro je u Pustelniku u blizini Varšave od posljedica upale pluća, ne doživjevši trideset i šestu godinu života.

  

  U skladateljskome opusu Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa sretno se povezuje smisao za glazbu i za likovnost, pa tako neke od njegovih slika nose naslove Sonata, Allegro, Andante i dr. S druge pak strane, glazbom je nastojao prikazati krajolike ili neke druge prizore te mnoge skladbe odišu osobitim zvučnim koloritom. Prema mišljenju stručnjaka, njegova sinteza glazbe i slikarstva jedinstvena je u povijesti umjetnosti, a njegov likovni opus obuhvaća 280 djela – 200 slika i 80 grafika. Skladateljski opus Čiurlionisa obuhvaća orkestralne skladbe (dvije simfonije, četiri simfonijske pjesme, uvertire, i dr.), vokalno-instrumentalne skladbe (operu, kantate, zborove na duhovne i svjetovne tekstove te šezdeset obrada tradicijskih pjesama za zbor), komornu glazbu, skladbe za orgulje (preludiji i fuge) i dvjestotinjak skladbi za klavir, koje su najopsežniji dio njegove ostavštine. Čiurlionisove skladbe navode se danas prema katalogu kojeg je izradio već spomenuti muzikolog i političar Vytautas Landsbergis.

  Skladbe Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa odražavaju stilske značajke kasnog romantizma u melodijskim linijama i bujnoj harmonijskoj sastavnici. No, u nekim je skladbama bio ispred vremena u kome je živio osmišljavajući teme u tonskim nizovima, ne napuštajući tonalitet, navijestivši dvanaesttonsku tehniku skladanja Arnolda Schönberga (1874–1951). Izvornost je pokazao i u ritamskoj strukturi skladbi primjenjujući povremeno poliritmiku i polimetriju. U kasnijim skladbama pribjegao je strogim polifonim skladateljskim postupcima, približivši se na taj način neoklasicističkome stilu.

  
  

  Djelomični uvid u skladateljsku ostavštinu Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa pružio nam je na koncertu 22. rujna 2025. komorni sastav Xylos Trio, čiji su članovi violinistica iz Litve Ieva Pranskutė te glazbenici iz Hrvatske braća Mislav (violončelo) i Sven Brajković (klavir). Trio djeluje u Beču, a kako je zabilježeno u programu koncerta, „od samog osnutka oduševljava publiku i kritiku dinamičnim programima, duboko promišljenim interpretacijama i izuzetnom međusobnom glazbenom povezanošću.“ Glazbenici su odabrali sljedeće Čiurlionisove skladbe: Preludij za klavir u h-molu, op. 16 br. 1, VL 254 (obrađen za klavirski trio); Preludij za klavir u Des-duru, op. 7 br. 2, VL 187 Pastoralni; Nokturno za klavir u fis-molu, op. 4 br. 1, VL 178 (za violončelo i klavir obradio Juozas Čelkauskas); Preludij za klavir u b-molu, op. 3 br. 1, VL 169 Dedikacija (za violinu i klavir obradio Mislav Brajković); Mazurka za klavir u h-molu, op. 3 br. 3; Nokturno za klavir u cis-molu, op. 6 br. 2, VL 183 (za violončelo i klavir obradio Juozas Čelkauskas); Preludij za klavir u Fis-duru, op. 6 br. 1; Preludij za klavir u a-molu, op.7 br. 4, VL 188 (za violinu i violončelo obradio Mislav Brajković); Preludij za klavir u H-duru, op. 7 br. 3, VL 186 (za violinu i klavir obradio Mislav Brajković); Humoreska za klavir u g-molu, op. 3 br. 2, VL 162; Preludij za klavir u G-duru, op. 13 br. 2 (za violinu i violončelo obradio Mislav Brajković); Preludij za klavir u a-molu, op. 11 br. 1, VL 230 (obrada za klavirski trio); Preludij za klavir u es-molu, op. 11 br. 2, VL 199 Danielė (obrada za klavirski trio); Preludij za klavir u h-molu, op. 11 br. 3 (obrada za klavirski trio) i na kraju odlomak iz simfonijske pjesme More koju je za klavirski trio obradio Linus Köhring.

  

  Nastojeći zagrebačkoj publici približiti litavsku glazbu, članovi Xylos Trija izveli su skladbu za violinu i violončelo suvremene litavske skladateljice Zite Bružaitė (1966.) Už užburto kalno (Iza začarane planine) koju je skladala 2024. godine povodom 100. obljetnice nastanka djela Čarobni brijeg Thomasa Manna (1875–1955). Klavirske minijature Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa – preludiji, nokturna i mazurke po obliku su bliske modelu kakav je ostavio veliki skladatelj ranoga romantizma Frédéric Chopin (1810–1849), što se odnosi na melodijsko-ritamske strukture, harmonije, ali i na virtuozno koncipiranu klavirsku dionicu. Iako je simfonijska pjesma More (skladana 1907. godine za veliki orkestar) svedena na komorni slog klavirskoga trija, mogli su se u odsviranom odlomku razaznati skladateljeva invencija i smisao za „prikazivanje izvanglazbenog sadržaja“, ali pravi dojam ostavila bi, dakako, izvedba izvorne inačice raskošnoga orkestralnog zvuka.

  Trima glazbenicima Xylos Trija pružila se prilika da pokažu tehničko-interpretativne vještine sviranja iako je – uzevši u cjelini, većina skladbi odisala smirenošću u polaganijim tempima pa su uglavnom izostali virtuozni zahvati na instrumentima. No, određenu težinu i uvjerljivost interpretacije ostvarili su glazbenici u nijansiranju dinamike i agogike te tonskih boja (osobito na klaviru) uklopivši svoje tumačenje izvornika u stilske značajke kasnoga romantizma. Iako je našoj publici podastrt tek kratki uvid u glazbeno stvaralaštvo Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa, sigurno bi neke od izvedenih skladbi mogle postati dijelom repertoara i hrvatskih glazbenika i mostom međusobnog upoznavanja litavske i hrvatske glazbene baštine.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 13. listopada 2025.

Piše: