Vrhunske izvedbe u komornome tonu

14. Korčulanski barokni festival, 1. – 17. rujna 2025.: Koncesrt ansambla Barucco, Quadro, u Katedrali sv. Marka, Korčula; Dva koncerta trija I Bassifondi, Roma 600, u atriju Dominikanskanskog samostana Kuvenat u Vignju i u dvorištu palače Arneri u Korčuli

• 

  S pasticciom Dinner with Händel (Večera s Händelom) završen je prvi dio 14. Korčulanskog baroknog festivala obilježen glazbeno-scenskim djelima i raskošnim, profinjenim zvukovima većih instrumentalnih sastava. Slijedio je nastavak u komornome tonu s koncertima na kojima su se predstavili manji instrumentalni i vokalni sastavi te solisti na ukupno tri recitala. Ovom prigodom osvrnut ćemo se na tri sljedeća koncerta održana 6., 7. i 8. rujna 2025. U katedrali sv. Marka u gradu Korčuli nastupio je u subotu, 6. rujna ansambl Barucco iz Austrije, a ansambl I Bassifondi iz Italije nastupio je na dva koncerta: u nedjelju, 7. rujna u atriju Dominikanskoga samostana Kuvenat u Kuvenatu (u blizini Vignja na poluotoku Pelješcu) i u ponedjeljak, 8. rujna u dvorištu palače Arneri u gradu Korčuli.

  Godine 2004. austrijski dirigent Heinz Ferlesch (1971.) zajedno je s dugogodišnjim suradnikom Hrvatskoga baroknog ansambla, oboistom Andreasom Helmom (1978.) utemeljio ansambl Barucco. Zadani cilj velikog instrumentalnog sastava bilo je povijesno obaviješteno izvođenje rane glazbe na povijesnim instrumentima (ili njihovim kopijama). Ansambl Barucco surađivao je s više zborova do 2023. godine kad su osnovali vlastiti sastav Barucco Vokal kao pripadajuće izvođačko tijelo u ostvarenju vokalno-instrumentalnih projekata. Ansambl Barucco nastupa i u manjim sastavima – ovisno o programu pa je tako nastupio i u gradu Korčuli. Svirali su Andreas Helm (oboa, blokflauta i umjetničko vodstvo), Elisabeth Baumer (oboa), Martin Jopp (violina), Katrin Lazar (fagot, blokflauta), Bernadette Köbele (violončelo), Anne Marie Dragosits (čembalo) i Izidor Erazam Grafenauer (teorba). Umjetnički voditelj programa Andreas Helm završio je studij blokflute i oboe, a danas predaje na Privatnom sveučilištu za glazbu i umjetnost grada Beča. Tijekom niza godina usavršavanja i stalnoga muziciranja profilirao se u glazbenika čije su interpretacije izvornih partitura rane glazbe jasno definirane i stilski primjerene povijesnome razdoblju.

  

  U program koncerta naslovljen Quadro uvrstili su umjetnici skladbe à quattro, odnosno skladbe za tri instrumenta i basso continuo u čijoj je izvedbi sudjelovalo troje glazbenika (čembalo, violončelo i teorba). U pravilu skladbe nazvane Sonata à 4 imaju po četiri stavka (baroknoga) rasporeda polagani-brzi-polagani-brzi ili brzi-polagani-brzi kao što je slučaj u trostavačnoj Sonati à 4 u C-duru za dvije oboe, fagot i basso continuo Arcangela Califana (prije 1730-1756). Slijedila je Sonata u F-duru za violinu, obou, fagot i basso continuo, FaWV N:F4 Johanna Friedricha Fascha (1688-1758) u kojoj je dionicu oboe svirala Elisabeth Baumer. Iz njegova opusa slušali smo i Sonatu u B-duru za obou, blokflautu, violinu i basso continuo, FaWV N:B1 u kojoj su nastupili Andreas Helm (oboa), Katrin Lazar (blokflauta) i Martin Jopp (violina) uz troje glazbenika iz dionice bassa continua. Koncert je možda dobio ime po skladbi Christopha Schaffratha (1709-1763) Quadro u Es-duru za violinu, dvije oboe i basso continuo, SCWV D:6 izvedenoj prije Sonate u d-molu za dvije oboe, fagot i basso continuo, FaWV N:d2 Johanna Friedricha Fascha. Posljednja skladba Koncert u a-molu za blokfautu, violinu, obou i basso continuo, TWV 43:a3 odabrana je iz opusa velikoga njemačkog baroknog skladatelja Georga Philippa Telemanna (1681-1767) u kojoj je Andreas Helm zadivio virtuoznim sviranjem blokflaute, a dionicu bassa continua osnažio je još i fagot koji se u praksi često pridruživao dubokom gudačkom instrumentu i čembalu.

  Članovi austrijskog ansambla Barucco besprijekorno su pripremili program koncerta sastavljen od izrazito virtuoznih komornih skladbi u kojima se najbolje potvrđuju nove stilske odrednice baroknoga razdoblja s kojim počinje gotovo apsolutna prevlast instrumentalne glazbe (gotovo do danas). Zavidna razina svladanih tehničkih vještina stvorila je kod slušatelja dojam iznimne lakoće sviranja pri čemu je imponirala sigurna intonacija osobito u stavcima brzih tempa, jasni lukovi tema u polaganim stavcima i široka paleta dinamičkih nijansi koje su obogatile prostor između krajnjih vrijednosti (piano-forte). Muzikalnost i suglasje glazbenika također su obilježje ove izvedbe koju je publika pratila s velikim zanimanjem i nagradila velikim pljeskom na što su glazbenici ansambla Barucco odgovorili ponavljanjem jednog od izvedenih stavaka.

  

  Dva koncerta održao je talijanski instrumentalni trio I Bassifondi izvevši skladbe 17. stoljeća u programu naslovljenom Roma 600. Prvi koncert pratila je publika u mjestu Viganj na poluotoku Pelješcu u atriju nekadašnjega dominikanskog samostana Kuvenat. Mali, zatvoreni prostor, ali pod otvorenim nebom nalazi se uz crkvu Gospe od Rozarija koja je zajedno sa samostanom građena od 70-ih godina 17. stoljeća. Dominikanci su na Pelješcu djelovali već od 13. stoljeća, a želja mještana Vignja bila je da se izgradi crkva i samostan uz postojeći u Brocima kod Stona koji su godine 1628. osnovali dominikanci iz Dubrovnika. Crkva Gospe od Rozarija u Vignju dovršena je i posvećena 1687. godine, a gradnja samostana, u kome su dominikanci djleovali stotinjak godina, dovršena je 1715. godine. Zbog nedovoljnog broja svećenika Dubrovačka kongregacija bila je prisiljena ukinuti neke samostane pa su među prvima bili oni u Brocima i Vignju na poluotoku Pelješcu. Potkraj 90-ih godina 19. stoljeća nastojali su mještani Vignja osnovati čitaonicu, ali taj je pokušaj ostao bez uspjeha. Godine 1909. ponovno su pokušali osnovati čitaonicu te su se u potrazi za odgovarajućim prostorom odlučili za bivši dominikanski samostan u Vignju koji je inicijativni odbor uspio otkupiti i osnovati Hrvatski dom u kome je smještena osnovan škola i lučki mjesni ured. Biskupski ordinarijat i Namjesništvo u Zadru su odobrili prodaju objekta pod uvjetom da se u prostoru odvijaju djelatnosti od općeg interesa za stanovnike mjesta Viganj (predio Kuvenat).

  Atrij bivšega dominikanskoga samostana Kuvenat građen od 70-ih godina 17. stoljeća prostor je u kome smo slušali skladbe nastale tijekom 17. stoljeća. U ansamblu I Bassifondi, osnovanom 2014. godine, su tri glazbenika: Simone Vallerotonda (arhilutnja, barokna gitara i umjetničko vodstvo), Gabriele Miracle (udaraljke, colascione) i Stefano Todarello (colascione, battente gitara i sordellina). Instrumenti koje sviraju tipični su za razdoblje baroka pa ih valja pobliže opisati. Arhilutnja (ili nadlutnja) ulazi u instrumentarij u Italiji oko 1600. godine, a uz dugi vrat proteže se četrnaest struna. Colascione (ili žirafa-lunja) poznata je još u vrijeme renesanse, a tipičan je za nju dugi vrat preko kog je napeto između tri i šest žica. Gitara (chitarra) battente ja također instrument naslijeđen iz 16. stoljeća koji najčešće ima pet parova žica. Sordellina koju smo čuli u Toccati Arcangela Lorija (1611-1679) iz zbirke Manuscritto di Peruggia XVII seccolo je puhački instrument sličan gajdama.

  

  Spomenuta skladba Arcangela Lorija jedna je od programa koncerta koji su članovi ansambla I Bassifondi opisali u programskoj knjižici riječima: „Glazba predstavljena u ovom programu priziva glazbeni život 1600-tih u svim njegovim aspektima: od ulica, gdje su pripovjedači improvizirali jednostavne plesove, preko ortorija u kojima su se ljudi okupljali kako bi slušali sacrae historiae, do profinjenih izvedbi u palači Barberini, gdje su mnogi glazbenici bili u službi. (…) Improvizacije, ritmovi i harmonijske neobičnosti pokretači su koji slušatelja vode kroz vrijeme natrag u Vječni Grad.“

  Austrijsko-talijanski skladatelj Giovanni Girolamo Kapsberger (1580-1651) o čijem se rođenju i ranome životu zna malo, djelovao je od godine 1605. u Rimu, a od 1624. godine u službi kardinala Francesca Barberinija (1597-1679). Vrstan svirač teorbe poznat pod nadimkom „Nijemac sa teorbom“ (engleski the German of the Theorbo) skladao je svjetovnu i duhovnu glazbu. Slušali smo skladbe Toccata VI i Gagliarda X iz zbirke Libro primo d'intavolatura di liuto (Rim, 1611.) te (kasnije) odlomak iz oratorija I Pastori di Betlemme (Betlehemski pastiri) skladanog 1630. godine u kom je jedini put korištena sordellina (gajde) uz arhilutnju i mali bubanj. Tommaso Marchetti romano (1603-1668) autor je zbirke Libro I d'intavolatura di chitarra spagnola (Rim, 1660.) iz koje smo čuli skladbe Aurilla mia, Monica, Spagnoletta i Mal francese mi tormenta. Skladatelj Ferdinando Valdambrini romano (?-17. st.) poznat je po objavljenoj zbirci Libro I d'intavolatura di chitarra (Rim, 1646.) iz koje su glazbenici izveli skladbe Mamma lo scorpiò i Passacaglia per la D. Iz zbirke Li cinque libri della chitarra spagnola koju je 1640. godine u Rimu objavio talijanski gitarist, lutnjist, teoretičar i skladatelj Giovanni Paolo Foscarini (1600-1647) slušali smo najprije skladbu Villan de Spagna, a kao zasebnu točku skladbe Gagliarda francese, Passacaglia per la O i Aria di Firenze. Posljednje skladbe koncrta Tarantella i Antidotum tarantulae iz zbirke Magnes sive de arte magnetica (Magneti ili o magnetskoj umjetnosti) objavljene u Rimu 1641. godine skladao je isusovac i svestrani znanstvenik Athanasius Kircher (1602-1680) koji je od godine 1634. bio profesor u Rimu na Rimskom kolegiju (danas Papinsko gregorijansko sveučilište).

  

  Jednosatni program koji su priredili članovi trija I Bassifondi poznatiji je možda pasioniranim ljubiteljima i poznavateljima glazbe ranoga baroka nego brojnoj, možda manje upućenoj publici koja je u Kuvenatu kao i u Korčuli pratila njihovo sviranje. Bez napora su mijenjali instrumente u pojedinim skladbama pokazavši besprijekornu tehniku, muzikalnu interpretaciju i suglasje zajedničkoga sviranja. Svi žičani (trzalački) instrumenti korišteni tijekom koncerta skromnih su dinamičkih mogućnosti pa se uvjerljivijom dojmila izvedba u malom, intimnom prostoru bivšega dominikanskog samostana Kuvenat u Vignju od izvedbe u većem prostoru atrija Palače Arneri u Korčuli. Koncert, ostvaren uz potporu Talijanskoga kulturnog instituta u Zagrebu, odveo je publiku na kratko putovanje u Vječni Grad i raznovrstan glazbeni život u kome su s jednakim žarom skladatelji stvarali, a glazbenici izvodili svjetovnu i duhovnu glazbu. Danas o njihovoj popularnosti svjedoče sačuvane tiskane zbirke skladbi namijenjenih uglavnom jednom instrumentu koje su članovi trija I Bassifondi obradili preselivši ih tako u komornu glazbu i otvorivši im put od intimnoga kućnog muziciranja do šireg auditorija.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 3. listopada 2025.

Piše: