Gregorijanski koral u suvremenom ruhu

Ženski vokalni ansambl Lilia, koncert Cantus angelis na Trsatu i u Višnjanu, dirigent i umjetničko vodstvo fra Mario Zrakić

• 

  Glazba i molitva od pamtivijeka čine sinergični duo u kojem jedna drugoj daju dodatnu vrijednost, kako duhovnu tako i estetsku. Liturgija bez glazbe rijetka je pojava, a plejada skladatelja koji su dali svoj obol sakralnoj glazbi velika je i proteže se cijelom glazbenom povijesti od Johanna Sebastiana Bacha do Leonarda Bernsteina (spomenuti kompozitori jedan su od više mogućih izbora kojim se može prikazati razvojna putanja sakralne glazbe). Pokojni papa Benedikt XVI. (volio je glasovirati u slobodno vrijeme) u jednom razgovoru s Peterom Seewaldom istaknuo je kako mu se od sakralne glazbe najviše sviđaju Mozartova Krunidbena misa te Bachova Misa u h-molu i Muka po Mateju. S druge strane aktualni papa Lav XIV. već u prvih nekoliko javnih pojavljivanja pokazao je serioznu pjevačku umješnost, a prema dostupnim informacijama također se radi o vještom pijanistu. U 21. stoljeću sve je češća pojava da se na misi umjesto orgulja koristi gitara što je predmet mnogih polemika između zagovornika i protivnika te suvremene prakse. Jedan od posljednjih doprinosa toj raspravi apel je maestra Riccarda Mutija koji je od novoizabranog pape Prevosta zatražio da ukloni gitaru iz crkve. 

  Navedene dodirne točke vjere i glazbe općenite su prirode, a gregorijanski koral koji je nastao u ranom srednjem vijeku te je nazvan po papi Grguru I. velikom posebna je forma obavijena meditativnošću i mističnošću vezana gotovo isključivo uz liturgiju, te predstavlja višu razinu molitvene kontemplacije. Kao jedan od glavnih argumenata in favorem navedenom činjenica je kako je gregorijanski koralni napjev trajni dio baštine Kartuzijanaca – jednog od najstrožih i najmističnijih redova unutar katoličke crkve.

  Ženski vokalni ansambl Lilia u sastavu: Helena Anušić, Tamara Bačić, Jelena Barbarić Mijalić, Ena Lešić Jovanović, Ivana Miletić, Viktorija Pisačić, Lidija Šimić, Mirna Vidović, osnovan je 2024. godine s ciljem njegovanja autentične izvedbene prakse gregorijanskog korala, umjetnički voditelj je fra Mario Zrakić. Koncert pod atraktivnim naslovom Cantus angelis (Pjesma anđelima) održao se u Bazilici Majke Božje Trsatske, program je sadržavao 12 korala, a između glazbenih brojeva čuli smo liturgijska čitanja u neposrednoj vezi sa sadržajem korala (čitala: Ana Pelčić).

  

  Prvi na programu našao se Festiva vos archangeli (Himan Službe čitanja svetkovine sv. Mihaela, Gabriela i Rafaela, arkanđela), već od prvog broja mogli smo čuti autentičnu interpretaciju s jasno artikuliranim latinskim tekstom (gotovo je svaka riječ bila razumljivo izgovorena). Isto tako, izvedbeni prostor bio je do kraja iskorišten i to tako da je dio ansambla bio ispred, a dio iza publike što je induciralo jedinstveni audio doživljaj monofonog sloga. Opisana konceptualna zamisao posebno je zanimljiva zbog specifičnih (hiper)akustičkih uvjeta sakralnog objekta.

  Potom smo imali prilike slušati Angeli, Archangeli, Throni et Dominationes (Antifona Jutarnje svetkovine sv. Mihaela, Gabriela i Rafaela, arkanđela) gdje je kao solistica nastupila Ena Lešić Jovanović pjevala je nosivom frazom s posebnim naglaskom na melodijsku liniju koju je činio prirodan ritam, bez pretjeranog naglašavanja i težnje za virtuoznošću kojoj u ovom repertoaru svakako nema mjesta. Nakon toga uslijedila je Angelis suis mandavit (Darovna pjesma – Gradual), a koju je oplemenio solo u izvedbi Mirne Vidović. Njen je stabilan zapjev lijepo ocrtao ugođaj skladbe.

  Izmjenjivali su se tako napjevi, a od ostatka programa valja posebno izdvojiti Angelorum gloriae (Božićni conductus) koji se isticao svojom ljepotom i dojmljivom ravnotežom glasova koja u a capella formi posebno dolazi do izražaja. Dakako u takvim situacijama glazbenici su znatno izloženiji jer nemaju mogućnost skrivanja iza glazbene pratnje, članice Lilia ansambla odlično su se nosile s tim izazovom. Dojmljiv je bio i nastup Ene Lešić Jovanović i Ivane Miletić koje su u konfiguraciji dua s kora otpjevale skladbu Duo seraphin – pravi mali dragulj atraktivne forme, za orguljama je bila Jelena Barbarić Mijalić.

  

  Publika koja je došla u velikom broju (nakon mise crkva se nije značajnije ispraznila te su svi strpljivo čekali početak koncerta) poštovala je uvodnu napomenu fra Zrakića da ne plješće između skladbi, međutim, na kraju koncerta bazilikom se prolomio gromoglasan aplauz. Lilia je publiku nagradila bisom nešto veselijeg ugođaja Cuncti Simus Concanentes uz pratnju bubnja bodhrán (svirala: Jelena Barbarić Mijalić). Riječ je o skladbi koja nas je podsjetila na zbor Forets paisible iz opere-baleta Les Indes galantes Jean-Philippea Rameaua praizvedene 1735. u Parizu. Poznatu ariju posljednjih je godina generirao enfant terrible klasične glazbe Teodor Currentzis koji ju sa svojim ansamblima MusicAeterna i dr. izvodi na sebi svojstven, osebujan način.

  Lilia ansambl ostavio je na nas odličan dojam pa smo odlučili ponovo ga poslušati s istim (minimalno reduciranim) programom. Za to se trebalo uputiti u Višnjan – astronomsko središte Istre. Tamošnja Zvjezdarnica na Tićanu poslužila je kao neprikosnovena pozornica za sintezu glazbe i svemira u atraktivnom programu koji je uključivao koncert i kratko predavanje Korada Korlevića koji je na popularno – znanstveni način publici približio djelokrug Zvjezdarnice. Sam koncert se odvio u kupolastoj dvorani u sklopu Zvjezdarnice koja nosi primjerenu akustičku auru, ipak, neusporedivu s crkvenim uvjetima što nije jako naštetilo zvuku i općem dojmu, prvenstveno zahvaljujući dobroj vokalnoj spremi i visokoj koncentraciji članica Lilie.

  

  Izvedbeni modus u kojem dio članica Lilie dolazi s ulaza, a dio stoji u glavnom izvedbenom prostoru ponovljen je u Višnjanu i tamo je inducirao podjednako efektan glazbeni trenutak. Vokalne dionice a capella izvođenih gregorijanskih stvorile su svjetlo vjere koje za sobom nosi smiraj od svjetovnih izazova odsutnih u molitvi, ali i u svemiru. Publika je ponovo poštovala naputak da ne plješće između glazbenih brojeva što je stvorilo primjeren ugođaj. Na kraju se višnjanskom kupolom zaorio aplauz koji je rezultirao dodatkom, ovaj put uz pratnju triangla koji se, ruku na srce, pokazao kao manje atraktivno rješenje od bubnja bodhrán. Kao na Trastu između glazbenih brojeva smjestila su se čitanja odlomaka iz Svetog pisma (čitala: Monika Marković Šurlina), a za fragmentarnu glazbenu pratnju bio je zadužen Mario Košmerl.

  Osim povezivanja glazbe i svemira ovaj događaj u sebi je nosio i kompleksnu, često artikuliranu tezu da se znanost i religija međusobno ne isključuju, a o atraktivnosti samog događaja govori i činjenica da je HRT u okviru Regionalnog dnevnika emitirao prilog o koncertu sa odličnim dojmovima posjetitelja. Odlazak na koncert u Lilia ansambla u Višnjan bio je zanimljiv izlet, a na povratku kući preko Učke na pamet nam je pao jedan deja vú iz klastera sedme umjetnosti gdje se povezuju glazba (doduše svjetovna) i svemir. Riječ je o jednom od najutjecajnijih SF filmova svih vremena – 2001: A Space Odyssey redatelja Stanleyja Kubricka snimljenog 1968. godine. Film (između ostalih) sadrži kadrove koji spajaju putovanje svemirskog broda galaksijom i slavni valcer Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa sina koji svira u pozadini, koncert Lilia ansambla u Višnjanu bio je takav spoj u religijskom kontekstu i realnom vremenu.

  

  Koncerti Lilia ansambla doista su jedinstveno iskustvo jer u današnjoj poplavi savršenih tehničara s puno marketinga i malo umjetničkog nadahnuća nije lako pronaći ovakav ansambl. Članice žrtvuju svoje slobodno vrijeme kako bi sudjelovale na probama i nastupima, u takvim okolnostima stvaranje glazbe jedini je cilj i to vrijedi više od ičega. Evidentan je predan rad koji se stopio sa znanjem i iskustvom fra Zrakića (studirao je na Akademiji za glasbo u Ljubljani) što je rezultiralo malom, ali lijepom glazbenom pričom. Napomenimo kako je oba koncerta pratio i deplijan s latinskim izvornicima i prijevodima na hrvatski što je olakšalo praćenje programa. Nažalost, još na kraju riječkog koncerta rečeno je kako je ovo vjerojatno posljednji koncert u tom sastavu (što se ipak ispostavilo netočnim). Kako bilo da bilo, nastala bi neizmjerna praznina da ansambl prestane stvarati glazbu, u tom tonu, nadamo se da će ljiljani još procvasti, a ne uvenuti.

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 26. kolovoza 2025.

Piše: