Zvuci mađarske barokne baštine

14. Korčulanski barokni festival, 1. – 17. rujna 2025.: Ansambl Aura Musicale i solisti, Pannonian Summer (Panonsko ljeto), Katedrala sv. Marka, Korčula

• 

  Ovogodišnji 14. Korčulanski barokni festival počeo je već tradicionalnom izvedbom viteške igre s mačevima Moreška u Ljetnome kinu u ponedjeljak, 1. rujna s početkom u 20 sati, a samo sat kasnije, od 21 sat, uzvanici i svi ostali zainteresirani posjetitelji mogli su pratiti koncert otvorenja u katedrali sv. Marka. Kratko ćemo se još jednom podsjetiti teksta o Moreški i nadopuniti ga podatkom da je – uz umjetničku ravnateljicu Lauru Vadjon i gradonačelnika Grada Korčule Franu Jeričevića, publiku pozdravila i dr. Anna Erzsébet Mladenovics, ravnateljica Instituta Liszt – Mađarskoga kulturnog centra iz Zagreba. Najavila je koncert otvorenja pod naslovom Pannonian Summer (Panonsko ljeto) na kome se predstavio mađarski ansambl Aura Musicale (Glazbeni povjetarac), a uz Institut Liszt nastup je podržala i Mađarska akademija umjetnosti (Hungarian Academy of Arts). Tako se dio publike nakon Moreške uputio prema katedrali sv. Marka gdje su ju čekali glazbenici s pripremljenim atraktivnim programom.

  Ansambl Aura Musicale nastupio je u sastavu: Júlia Pásztor (sopran), László Paulik (violina), Erzsébet Rácz (violina), Éva Posvanecz (viola), Balász Máté (violončelo), Attila Szilágy (violone), Igor Davidovics (gitara) i Soma Dinyés (čembalo). Prije trideset godina, dakle 1995. ansambl za ranu glazbu Aura Musicale osnovali su mladi glazbenici-instrumentalisti koji su se već ranije potvrdili kao interpreti barokne glazbe. Sam čin osnutka ansambla potaknula su dva glazbena festivala iz 1994. godine – Uskršnje svečane igre u Salzburgu održane u travnju i Svečani tjedni rane glazbe u Innsbrucku održani u kolovozu. Tad su ansambli iz Salzburga izveli operu Arminio ili Chi la dura la vince Heinricha Ignaza Franza von Bibera (1644–1704) čiju 350. obljetnicu rođenja su proslavili austrijski glazbenici. Iste je godine brojnim koncertima obilježena i 400. obljetnica smrti dvojice najvećih skladatelja renesansnog razdoblja Giovannija Pierluigija da Palestrine (1525–1594) i Orlanda di Lassa (1532–1594) što je bilo poticajno za popularizaciju i afirmaciju rane glazbe, ali i osnivanje mađarskog ansambla Aura Musicale. Njegov je umjetnički voditelj od osnivanja svjetski poznati violončelist Balász Máté koji je publiku upoznao s djelima koja su bila na programu koncerta od kojih je većina slabo poznata ili gotovo sasvim nepoznata glazbenoj publici u Hrvatskoj.

  

  Dio mađarske glazbene baštine 17. stoljeća iz Mađarske i drugih zemalja koje su joj pripadale u pojedinim povijesnim razdobljima sačuvane u više rukopisa ili tiskanih zbirki predstavljen je na početku koncerta u točki pod nazivom Svjetovna instrumentalna djela i pjesme iz 17. stoljeća iz Mađarske. Iz sadržaja zbirki razvidno je da uz svjetovnu obuhvaćaju i duhovnu kao npr. Tabulatura Vietoris saeculi XVII iz koje smo čuli Ples za princa od Transilvanije. Uvodno smo čuli skladbu Intrada in A iz zbirke Virginal Book sačuvane u gradu Löcse (danas u Slovačkoj u Spiškom okrugu). Važno središte Löcse su osnovali u 13. stoljeću Saksonci koje je ugarski kralj Bela IV. (1206–1270) naselio nakon invazije Tatara. Slijedio je Ples in C iz zbirke Caionis Codex (mađarski Codex Kájoni), jedna je od 346 skladbi iz najvrjednijeg kodeksa nastalog na području Transilvanije koji je dobio ime po jednom od dva zapisivača Ioanu Căianu (1629–1687), franjevcu, orguljašu i graditelju orgulja. Sopranistica Júlia Pásztor pridružila se u dvije skladbe sačuvane u zbirci Almássy. Prva od njih At the river bank of Bodrog (Na obali rijeke Bodrog) je pjesma ljubavne tematike, a druga je šaljivoga sadržaja: majka pita kćer bi li se udala predloživši joj muškarce različitih zanimanja: kćer tri puta odgovara „Ne, majko!“ dok četvrti put kaže „Da, majko! Udala bih se za učenjaka.“

  Skladatelj Johann Sigismund Kusser (1660–1727) skladao je Uvertiru – Suitu u g-molu, jednu od šest iz zbirke Festine de Muses (Gozba muza) tiskane 1700. godine u Stuttgartu u kojoj su četiri plesna i dva stavka Arija. Rođen u Bratislavi u Ugarskome kraljevstvu, Kusser je u mladosti s roditeljima preselio u Stuttgart, a zatim u Pariz gdje je upoznao Jeana-Battista Lullyja (1632–1687) i prihvatio njegov način skladanja – u francuskome stilu. Do 1704. godine boravio je u Njemačkoj, a nakon tri godine boravka u Londonu preselio je u Dublin postavši središnjom glazbenom ličnosti u Irskoj. Ugarski grof Pál Esterházy (1635–1711), najviši državni službenik s doživotnom funkcijom – palatin, bio je pjesnik, čembalist i skladatelj. Godine 1711. u Beču je tiskana njegova zbirka od pedeset i pet jednoglasnih (jednostavačnih) kantata Harmonia caelestis (Nebeski sklad) iz koje smo čuli tri: O, quam dulcis es (O, kako si slatka), O, mors (O smrt) i Ave dulcis Virgo (Zdravo slatka djevice). Kantate su skladane u baroknom stilu, a melodijska linija koju donosi sopran obiluje koloraturama i velikim skokovima. U pratećem instrumentalnom sastavu je izostavljena gitara.

  

  Danas gotovo potpuno zaboravljeni austrijski skladatelj Georg Joseph Werner (1693–1766) možda je poznatiji kao kapelnik na dvoru ugarske obitelji Esterházy u Eisenstadtu i prethodnik Josepha Haydna (1732–1809). Kao učenik Johanna Josepha Fuxa (1660–1741) u Beču svladao je dobro kontrapunkt i skladao vokalnu, vokalno-instrumentalnu i instrumentalnu glazbu u baroknome stilu. Među njegovim malobrojnim skladbama objavljenim za života ističe se ciklus od dvanaest suita objavljen 1748. godine u Augsburgu. Naslovljen je Neuer und sehr curios-Musicalischer Instrumental-Calender (Novi i veoma zanimljivi glazbeni instrumentalni kalendar) od kojih svaka suita nosi ime jednoga mjeseca u godini. Skladane su za sastav trio-sonate za dvije violine i basso continuo, a imaju po četiri ili pet stavaka pretežno plesnoga karaktera. Glazbenici ansambla Aura Musicale odabrali su dvije peterostavačne: Svibanj u kojoj se u posljednjem stavku Echo sastav dijeli u dvije manje grupe koje odgovaraju jedna drugoj izvodeći iste motive u kontrastnoj dinamici (forte i piano) te suitu Srpanj u čijiem je posljednjem stavaku oslikana ljetna Oluja. Kratki iskorak u klasični stil bio je Trio u G-duru, op. 53 br. 1, Hob. XVI:40 koji je jedna od novih formi komorne glazbe klasičnoga stila, a odsvirali su ga László Paulik (violina), Éva Posvanecz (viola) i Balász Máté (violončelo).

  U posljednjem bloku skladbi nazvanom Secular instrumental works & songs from Hungary around 1800 (Svjetovna instrumentalna djela i pjesme iz Mađarske oko 1800) glazbenici su nas ponovno proveli kroz bogatu mađarsku glazbenu baštinu. Iz (neimenovanog) rukopisa koji je nastajao u gradu Löcse slušali smo tri plesa, a također tri plesa glazbenici su odabrali iz još jednoga rukopisa iz grada Löcse poznatog kao Apponyi manuscript. On se danas nalazi u fondu Mađarskoga nacionalnog muzeja (osnovanog 1808. godine) čija je jezgra bila bogata građa (i novac) iz Nacionalne Széchényi knjižnice. Značajan prilog muzeju je zbirka različitih umjetničkih predmeta, knjiga i rukopisa Apponyiana koju je donirao mađarski grof Albert Apponyi (1846–1933), istaknuti političar i znanstvenik, a zbirku je stvarao punih šezdeset i pet godina. Skladba Souvenir from Bártfa (Uspomena iz Bártfe) iz (neimenovanog) je rukopisa koji se čuva u zbirci koju je mađarski skladatelj i uspješan dirigent brojnih europskih orkestara Béla Kéler (1820–1882) darovao rodnome gradu Bártfa koji se danas nalaz u Slovačkoj. Nakon utemeljenja Šariš muzeja u Bártfi 1903. godine dio je stalnoga muzejskog postava.

  Ansambl Aura Musicale – kako piše u programskoj knjižici 14. Korčulanskog baroknog festivala, se „posvećuje glazbi baroknog i klasičnog razdoblja (otprilike 1600. – 1800.), s posebnim naglaskom na rijetko izvođena djela – plod neumornog istraživačkog rada i eksperimentiranja, redovito dokumentirana svjetskim praizvedbama snimljenima za izdavačku kuću HUNGAROTON, a koje hvali međunarodna glazbena kritika. (…) Ansambl svira na povijesnim instrumentima, a broj izvođača prilagođavaju programu – od solističkih sastava do srednje velikih simfonijskih formacija.“ Tijekom trideset godina djelovanja ansambl Aura Musicale nastupio je na brojnim europskim festivalima rane glazbe, a u svibnju ove godine je otvorio Händel-maraton u Budimpešti.

  

  U programu koncerta otvorenja 14. Korčulanskog baroknog festivala održanog u Korčuli 1. rujna 2025. ansambla Aura Musicale nastupio je u manjem sastavu sa sedam instrumentalista i jednom vokalnom solisticom. Broj izvođača varirao je od tri (u Haydnovom triju) do šest, sedam ili osam u vokalno-instrumentalnim skladbama. Svim glazbenicima ansambla pružila se prilika da u okviru komornoga sloga predstave svoje umijeće sviranja i pjevanja pa se na temelju svega što su pokazali možemo pridružiti pohvalama međunarodne glazbene kritike (koja ističe vrhunske domete njihovih zvučnih zapisa). Sopranistica Júlia Pásztor odlikuje se lijepim, dobro njegovanim glasom bez suvišnog vibrata i tehnikom kojom s lakoćom svladava kolorature i velike skokove te savršeno razumljivo izgovara tekst što je osobito bilo istaknuto u kantatama Pála Esterházyja.

  Gudači, članovi ansambla Aura Musicale, zablistali su u kratkim solističkim odlomcima pokazavši savršeno vladanje instrumentima u izvedbi virtuoznih pasaža, rastavljenih akorda, neizostavnih ukrasa, ali i polagane, smirujuće cantilene u polaganim stavcima. Ritamska komponenta bila je osobito izražena u skladbama iz rukopisnih zbirki iz 17. i 18. stoljeća u kojima se prepoznao i prizvuk mađarske tradicionalne glazbe koju karakteriziraju specifični punktirani ritmovi i sinkope. Čembalo, violone i u više skladbi gitara bili su pouzdani temelji ostalim gudačima. Izbrušena intonacija, bogato iznijansirana dinamika i suglasje skupnog muziciranja odlike su ansambla Aura Musicale čiji je nastup bio prava poslastica za dobro upućenu publiku koja već godinama dolazi na Korčulanski barokni festival kako bi uživala u nepoznatim, ali i već od ranije poznatim skladbama baroknoga razdoblja. Kao što se u jesen ubiru plodovi uzgajani i njegovani na poljima, voćnjacima i vinogradima ranijih, tako je i Korčulanski barokni festival svojevrsna berba odabranih stranica sa širokih polja na kojima su se potvrđivali barokni skladatelji.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 16. rujna 2025.

Piše: