Izvrstan iskorak u obogaćivanju splitske koncertne scene
Peristil Vibrez festival, 7. – 9. rujna 2025, Split: Zagrebački solisti, Julian Rachlin, violina, Sarah McElravy, viola
-
Hrvatski dom Split, vodeća ustanova u organizaciji različitog žanrovskog spektra glazbenih događaja i doživljaja južno od Zagreba u listopadu otvara novu koncertnu sezonu diverzificiranu u pet ciklusa: Klasika, Jazz, Svjetska glazba, Splitski krug i Glazbeni istraživači u Koncertnom laboratoriju. Riječ je o dobro promišljenoj koncertnoj bašti u kojoj će se različita publika susresti sa svojim ukusom, slušnim preferencijama, hladovinom zanimljivo ispunjene dokolice, a oni najmlađi će u kreativnom istraživačkom ambijentu otkrivati i prepoznavati svoje glazbene potencijale, maštati glazbu i upotpunjavati svoj društveni okvir.
Ekipi glazbenih rudara Hrvatskog doma Split već drugu godinu ne izmiče činjenica umjetnički pothlađenog kraja kolovoza i početka rujna koji su (prevladavajuće u Dalmaciji) sjetno, letargično i nostalgično vrijeme zamjene ljetnih uspomena i razglednica, puzajućeg opraštanja od vrhunca turističke vreve i eksponencijalnog podebljavanja bankovnog konta, sezonom jematve (za čitatelje sjeverno od Zadra – branje grožđa), nabavke školskih materijala i nervoze podmazivanja obiteljskih i osobnih kotačića za redovito, izvansezonsko djelovanje i (pre)življenje do posljednjeg školskog zvona u 2026.
Upravo u ovom izazovnom klimatološkom i samoorganizacijskom razdoblju gore navedena ekipa odlučila je počastiti publiku (kako rekoh – drugu godinu za redom) s dva kratka, toponimski i sadržajno ekskluzivna koncertna ciklusa Sustipan Vibrez festival (23. – 28. kolovoza) i Peristil Vibrez festival 7. – 9. rujna. Sustipan Vibrez je donio ukupno šest heterogenih koncerata world- musica i popularne glazbe na kultnoj open-air lokaciji povijesne splitske nekropole – Sustipana i šarmantno je oblikovao tematski kontrapunkt visoke estetske razine Splitskom ljetu koje je, u odnosu na te datume, netom privedeno kraju. Peristil Vibrez drugu godinu pronalazi važna imena svjetske glazbene scene; carski trg je pozornica dostojna najvećih biografija i izvedbene estetike različitih žanrova, ali definitivno s okačenom zvjezdicom neprijeporne izvrsnosti. U trenucima nastanka ovog teksta svjedočili smo sjajnom koncertu violinske cross-over zvijezde libanonskih korijena Are Malikiana, a Vibrez će na Peristilu privesti kraju bračni par koji dijeli pozornicu u fuziji jazza, gospela bluesa i soula – Jean i Marcus Baylor, koncertne oznake The Baylor Project.
Otvaranje festivala pripalo je hrvatskim gudačkim prvacima, Zagrebačkim solistima predvođenima koncertnim majstorom Sretenom Krstićem. Pridružili su im se splitski puhači, Valentina Martić i Lucija Barišić na flautama, Eva Tušar Suhadolc i Ivan Baričević na oboama, te hornisti Frano Igor Barović i Mijo Majić. Zvijezda večeri bio je, nedvojbeno, svjetski violinist, violist, dirigent, umjetnički ravnatelj i producent Julian Rachlin. Njegova biografija, navedena ili ne- svakako je motiv ljubitelju klasičnog stila za odlazak na koncert.
Program je bio monokroman – tri djela W. A. Mozarta. Divertimentom u F- duru, K.138 Zagrebački solisti su nas uglađenim zvukom i toplim dinamičkim nijansiranjem podsjetili zašto simboliziraju sam vrhunac gudačke meštrije u Lijepoj Našoj. Nije ih ometala otvorena pozornica i potreba za tehničkim rješenjima ozvučenja ansambla; redom su to vrsni glazbenici koji u zajedničkom muziciranju zaista uživaju, dajući više od sebe upravo zbog tog komornog zajedništva i čistoće Amadeusove kreacije.
Izboru tempa, tehničkim rješenjima, prezentaciji uzorne stilske raznolikosti može se prigovoriti isključivo na razini osobnog ukusa i mondijalne upućenosti u čist i prezentan Mozartov stil, ali ta argumentacija u ovom slučaju može biti protumačena isključivo kao arogancija i malomišćanski mentalni teror lokalnog kritičara. Toga se čuvam s i bez spuštanja procjene izvedbe na papir. Summa: Divertimento kao izvrstan uvod u nastup violinskog virtuoza. Rachlin je dočekan akordom koji mu priliči.
Koncert je gradiran promišljeno; Rachlin je prvi izlaz na pozornicu podijelio s proslavljenom kanadskom violisticom Sarah McElarvy, izvedbom Simfonie concertante u Es-duru, K.364/320d. Solisti sviraju na Stradivarijevoj violini ex-Liebig iz 1704. (Rachlin) i violi Lorenza Storionija iz 1785. (McElarvy). Instrumentalisti koji nose čistoću tehničke izvedbe i posebnu scensku uigranost uspijevaju u rijetkoj misiji – učiniti sve sudionike izvedbe sebi bliskima i glazbi predanima. Zagrebački solisti su, muzicirajući kao potpora gudačkom duu, premrežili eter komplementarnim glazbenim rješenjima i suobličili svoj doprinos vrlo jasnom dijalogu ovog tandema. Divno je bilo što nisu muzicirali Rachlinu i McElarvijevoj usprkos već uz i zbog.
Rachlin je u tutti dijelovima figurirao i kao dirigent, vladajući svim segmentima izvedbe i iskreno se radujući trenutku ulaska u orkestarsko tkivo. Izvedba je bila besprijekorna, naizgled opuštena, a što se tiče McElarvy možemo se iskreno nadati da će kao solistica još koji put posjetiti grad pod Marjanom. Istini za volju, ona je nešto lošije iskoristila ozvučenje na Peristilu, a Rachlinova je violina očito konstitucijom prodornija pa ostaje žal za još ponekom altovskom alikvotom ispod struna energične violistice.
Koncert je priveden kraju Rachlinovim prinosom u vidu Koncerta za violinu i orkestar u G-duru, K.216. Dugotrajan pljesak izmamio je dodatak u vidu ponovljenog dijela Ronda iz koncerta, iako smo, ruku na srce, očekivali nešto solističko i malo maštovitije, ipak je, bez obzira na kanonsku narav skladatelja i djela bilo dovoljno Mozarta za jednu večer.
Svim sudionicima na sceni želimo ponovno slušanje u Splitu; bio je ovo koncert koji nepogrešivo odiše svjetskom razinom izvedbe; lokalno je bilo ponašanje publike koja uporno u pauzi cikličkih djela plješće između stavaka; pretpostavljao sam da će oralnom predajom upućene publike to nakon Divertimenta biti regulirano – na žalost, pogriješio sam. S druge strane pohvaljujem ideju Peristila kao koncertne pozornice koja će, nakon šest desetljeća duge operne tradicije Splitskog ljeta upisati istu lokaciju u koordinate svjetskih koncertnih, instrumentalnih priredbi.
Operna tradicija i publika na stranu, ovo je ozbiljno pregnuće i vizija organizatora Vibreza o Splitu kao gradu u kojem treba zanoviti koncertnu publiku. Tajming odličan, program koji dokazuje da Split itekako prepoznaje velika imena i nadam se, pro futuro, komplementarna koncertna scena i publika na tragu one operne. Vibrez i dogodine, osobito peristilski! Ne treba bolje ni više, nek' bude i neka traje!
© Jure Šaban-Stanić, KLASIKA.hr, 10. rujna 2025.