Moreška kao simbol korčulanske tradicije i identiteta

14. Korčulanski barokni festival, 1. – 17. rujna 2025., svečano otvaranje festivala: Barokna Moreška, Kud Moreška, Hrvatski barokni ansambl, Ivan Josip Skender, dirigent, Ljetno kino Korčula

• Nakon niza festivala održanih tijekom srpnja i kolovoza u više gradova na našoj jadranskoj obali predstoje nam dva programski profilirana festivala posvećena glazbi baroknog razdoblja, a to su 14. Korčulanski barokni festival i 55. Varaždinske barokne večeri. Tako se glazbena događanja iz toplog, suncem obasjanog, srednjovjekovnoga grada Korčule, gdje će se posljednji koncert u povijesnome prostoru održati 17. rujna, sele u „baroknu prijestolnicu“ Hrvatske, u Varaždin gdje će se već 19. rujna održati prvi koncert Varaždinskih baroknih večeri. Zajedničko oboma festivalima je održavanje koncerata i izvan središta festivalskih zbivanja pa će neki glazbenici 14. Korčulanskog baroknog festivala nastupiti u više mjesta na otoku Korčuli i na poluotoku Pelješcu, a glazbenici 55. Varaždinskih baroknih večeri u mjestima u okolici kao i u Križevcima, Trakošćanu, i dr. Ove godine koncerti će se u Korčuli održati u crkvama – katedrali sv. Marka, crkvi Svih Svetih i crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u franjevačkome samostanu na otočiću Badiji te u svjetovnim prostorima – Ljetnome kinu, atriju Gradske vijećnice, dvorani Centra za kulturu i dvorištu palače Arneri.

  Iako se grad Korčula prvi put spominje već u 10. stoljeću, nije – prema povijesnim izvorima, utvrđeno točno vrijeme osnutka grada. Već 1001. godine grad Korčula po prvi put je pod vlašću Venecije, a nakon promjene gospodara (vlasti Zahumlja i hrvatsko-ugarskih kraljeva) ponovno je pod vlašću Venecije od 1256. godine. Poznata je bitka između dviju flota – venecijanske i đenoveške, u kojoj je 1298. godine zarobljen (rođeni Korčulanin?) Marko Polo (1254-1324) boreći se na strani Venecije. Sredinom 14. stoljeća grad Korčula kratko je vrijeme pod vlašću ugarsko-hrvatskih kraljeva, a od 1420. sve do 1797. godine pod vlašću je Mletačke Republike koja tada nestaje s političke karte Europe. Kao i u nekim drugim gradovima Hrvatske, mletačka vlast pospješila je gospodarski i kulturni razvoj grada. Važan podatak iz povijesti grada Korčule je osnivanje Biskupije 1301. godine i najstarije bratovštine Svih Svetih, a još dvije bratovštine – Sv. Roka (osnovana krajem 16. stoljeća) i Gospe od Pojasa-sv. Mihovila (osnovana početkom 17. stoljeća) su „sudjelovale i u oblikovanju kulturne povijesti Korčule“.

  

  Kao središte biskupije grad Korčula dobio je katedralu čija je gradnja – slično kao i katedrale sv. Jakova u Šibeniku, dugo potrajala: od početka 15. sve do sredine 16. stoljeća. Gradili su ju domaći majstori, a talijanski slikar Jacopo Tintoretto (1518-1594) oslikao je vratnice orgulja graditelja Vincenza Colombija (1491-1574) postavljenih 1557. godine kao i oltarnu palu na kojoj su prikazani sv. Marko, sv. Bartolomej i sv. Jeronim – zaštitnici grada Korčule. Još je jedan zaštitnik grada Korčule – sv. Todor čiji je kult od sredine 18. stoljeća potisnuo prvoga zaštitnika sv. Marka pa se 29. srpnja slavi kao Dan grada Korčule.

  Pokroviteljstvo nad 14. Korčulanskim baroknim festivalom preuzeli su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Korčula, a tradicionalno je prva priredba festivala viteška igra Moreška, jedna od posebnosti Korčule. Danas se izvodi još samo ovdje, a zabilježene su izvedbe prije više od četiri stoljeća. Izvedbom Moreške u Ljetnom kinu u Korčuli u ponedjeljak, 1. rujna 2025. otvoren je 14. Korčulanski barokni festival. Na početku su se publici obratili umjetnička ravnateljica Laura Vadjon i gradonačelnik Grada Korčule Frano Jeričević najavivši bogat i zanimljiv program.

  

  Moreška – romantični bojni ples s mačevima, nastajao je u 12. i 13. stoljeću u gradovima Sredozemlja, a prema podatcima prva moreška izvedena je 1150. godine u gradu Leridi u Španjolskoj. Naziv „moreška“ nastao je po Maurima – Moriskima iz čega je izveden pridjev „morisco“, a sadržaj viteške igre je borba dvaju kraljeva za djevojku i oslanja se na tradicionalne mediteranske priče i legende od kojih je možda najstarija ona o Trojanskom ratu. U korčulanskoj Moreški druge su ličnosti: Moro, sin Crnoga kralja, koji je oteo djevojku (Bulu) Bijelome kralju. Moreška počinje dramskim uvodom – dijalogom Mora i Bule koja se ne želi udati za čovjeka kog ne voli, a pridružuje im se Bijeli kralj odlučan boriti se za voljenu djevojku. Zatim na scenu dolaze vojske Crnog i Bijelog kralja (odjevene u povijesne kostime crne boje – Crni kralj i njegova vojska te crvene boje – Bijeli kralj i njegova vojska), a u prvoj figuri koja se naziva „sfida“ Moro izaziva Bijeloga kralja. Slijedi još sedam plesnih figura nazvanih „kolap“ u kojima sudjeluju obje vojske, a rastavljene su koračanjem vojnika uz pratnju bubnja. Na kraju borbe pobjeđuje Bijeli kralj i vraća otetu djevojku Bulu.

  Moreška je prije svega kulturni događaj za turiste koji posjećuju grad Korčulu i pleše se najviše tijekom turističke sezone, a samo jedan put u godini moreškanti plešu uz pratnju Hrvatskoga baroknog ansambla i glazbene odlomke iz skladbi Claudija Monteverdija (1567-1643), Jeana-Baptista Lullyja (1632-1687), Gregorija Allegrija (1582-1652), Marc-Antoinea Charpentiera (1643-1704) i Jeana-Josepha Moureta (1682-1738). Glazba za Morešku nije u potpunosti sačuvana pa moreškanti danas plešu uz glazbu koju je 1937. godine – prema malobrojnim sačuvanim zapisima, skladao Krsto Odak (1888-1965). U Bogišićevom rukopisu koji je danas pohranjen u Cavtatu u zbirci pravnika, povjesničara prava i etnografa Baltazara Bogišića (1834-1908) zapisane su tri plesne figure: Sfida, Ruggiero i Spagnoletta na temelju čega se kasnije moglo pristupiti „restauraciji“ glazbe. Vrijednu i za znanstvena istraživanja nezaobilaznu zbirku Baltazara Bogišića je između 1909. i 1912. godine utemeljila njegova sestra Marija Bogišić-Pohl (1837-1920) prenijevši bogatu građu iz Pariza u rodni Cavtat.

  

  U programskoj knjižici 14. Korčulanskog baroknog festivala dirigent i skladatelj Ivan Josip Skender (1981.), urednik barokne glazbene pratnje, je zabilježio: „Uzevši u obzir povijesni odmak u instrumentariju pratećeg glazbenog ansambla te posebno razvoj koreografije, bilo je nužno izvršiti kompozicijske zahvate kako bi se glazba i ples „sastali“. To se osobito tiče plesne figure Sfida čiji je izvorni oblik jedan od najoriginalnijih sačuvanih glazbenih zapisa iz tog razdoblja, i postavlja dublje pitanje o razvoju i porijeklu njene koreografije. U izvedbi u sklopu Korčulanskog baroknog festivala, osim izvorne glazbe, Moreška će se plesati i uz glazbu „posuđenu“ iz pera Monteverdija, Lullyja, Allegrija, Charpentiera i Moureta, te time na osobit način postati još jednom od glazbenih poveznica mediteranske barokne kulture.“

  Na programu Korčulanskoga baroknog festivala Moreška je od 2014. godine, a plešu je članovi Kulturno-umjetničkog društva Moreška iz Korčule uz Hrvatski barokni ansambl pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera koji je odabrao glazbu baroknih skladatelja. Iako je u Korčuli duga tradicija izvođenja Moreške, do Drugoga svjetskog rata (nepoznato od kada) se izvodila na Dan sv. Todora, 29. srpnja, a veći broj nastupa – kako stoji u bilješci o KUD-u Moreška, zabilježen je od 1944. godine kad je prvi nastup mladih moreškanata održan „na kongresu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske (USAOH) na Hvaru, nakon čega je uslijedio nastup odraslih Moreškanata na mirovnoj konferenciji u Parizu.“ Od 1950. godine sve amaterske kulturne djelatnosti odvijaju se u više sekcija u okviru Radničkoga kulturno-umjetničkog društva kome kasnije članovi mijenjaju ime u KUD Moreška istaknuvši tako najatraktivniju sekciju u kojoj se njeguje stoljećima duga tradicija „viteške igre s mačevima“. Vrsni plesači, među kojima se ove godine moglo vidjeti i više mladih, prilagođuju se bez poteškoća plesu uz baroknu glazbenu pratnju oslanjajući se na brojanje koraka prema ranije svladanoj koreografiji.

  Hrvatski barokni ansambl koji ove godine proslavlja 25. obljetnicu djelovanja (utemeljen je 1999. godine) pouzdan je oslonac moreškantima koji složene (i kadikad opasne) mačevalačke figure – „kolape“ plešu u suglasju s izvrsno odabranim odlomcima barokne glazbe. Iako je u Ljetnome kinu u Korčuli dirigent Ivan Josip Skender okrenut leđima prema moreškantima, osluškuje njihovo kretanje i skladno ga povezuje sa sviranjem Hrvatskog baroknog ansambla. Na nešto više od pola sata publika seli u neko drugo vrijeme i prostor, jer Moreška nije izvorni ples nastao u gradu Korčuli već je ovamo dospio u 15. stoljeću iz Španjolske, preko južne Italije i Dubrovnika. Prvi put je na tlu Hrvatske – prema podatcima, izvedena u Trogiru 1273. godine. Iako jedinstvena viteška igra s mačevima u svijetu, još nije bila (prema podatcima iz 2022. godine) uvrštena u listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Odgovor na pokušaj upisa bio je da se mora „paziti da Moreška ne bude prekomercijalizirana (…)“ jer se „jako pazi da se tradicija ne iskorištava u negativnom smislu.“

  Jesu li takvom odgovoru UNESCO-a pridonijeli podatci o učestalim izvedbama Moreške (uz naplatu ulaznica) ili su posrijedi neki drugi razlozi nije poznato, ali možda će sljedeći pokušaj upisivanja u listu svjetske nematerijalne kulturne baštine biti uspješniji uzme li s eu obzir mišljenje etnokoreologa dr. Tvrtka Zebeca: „Činjenica je da se Moreška izvodi na Korčuli više od 350 godina. To je uistinu jedinstveno, a održala se samo radi ponosa moreškanata, ponosa Korčulana”. No, bez obzira na ovaj stav UNESCO-a, viteška igra s mačevima Moreška ima svoju budućnost u kulturnom životu grada Korčule kako kaže voditeljca KUD-a Moreška Bojana Silić Krstulović: „Četiri stoljeća duga tradicija Moreške u gradu Korčuli morala je ostaviti duboki trag u biću Korčule. Danas nema gotovo ni jedne korčulanske obitelji koja u svojim redovima nema bar jednog moreškanta ili Bulu. Korčulanska djeca od rođenja maštaju o danu kada će smoći dovoljno snage da u ruke uzmu mač od Moreške ili da djevojke dovoljno stasaju kako bi možda bile izabrane za Bule. (…) svi jedva čekaju kad će odrasti dovoljno da mogu početi učiti batiti Morešku.“

  

  Nadamo se da će Moreška ostati i na programu sljedećih Korčulanskih baroknih festivala kao znak prepoznavanja jedinstvene kulturne tradicije sačuvane u gradu Korčuli.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 10. rujna 2025.

Piše: