Valovi romantizma na neogotičkim temeljima slavonskoga dvorca
6. Prandau festival, 16. svibnja - 26. listopada 2025.: Pijanistički recital Lane Genc, dvorac Mailáth, Donji Miholjac
-
U neogotičkom ambijentu najbolje očuvanoga dvorca u Lijepoj Našoj, u subotu, 23. kolovoza odvio se koncert hrvatske pijanistice Lane Genc. Četvrti je ovo koncert u sklopu Prandau festivala, koji je ove godine imao svoje šesto izdanje.
Prandau festival osvježenje je na slavonskoj kulturnoj sceni, a prvo izdanje odvilo se 2020. godine. Uključuje koncerte hrvatskih, ali i inozemnih glazbenika. Održava se kroz nekoliko mjeseci, a ovogodišnje izdanje započelo je u svibnju, kada su nastupali Trio Elogio i Monika Leskovar. Serijal koncerata nastavio se koncertom Ladislava Vrgoča i južnokorejske pijanistice Hui Won Lee. Valja istaknuti da se festivalski kulturni dodiri s Japanom protežu još od prošle godine, kada je nastupio Trio 1887 s violinistom Shoom Akamatsuom, a i sama Lana Genc održala je turneju u toj zemlji.
Na repertoaru ove večeri bile su skladbe Frederica Chopina, Blagoja Berse te Sergeja Rahmanjinova. Iako potječu iz različitih kultura: poljske, hrvatske i ruske, sve ih vežu motivi romantizma i lirske interpretacije nota.
Publika se sastojala od lokalnih ljubitelja glazbe, a prije koncerta mogao se čuti žamor u prijateljskoj atmosferi. Taman kad je kucnulo 20 sati, žamor je utihnuo, a 10 minuta kasnije organizator Tomislav Brusač pozdravio je sve prisutne te predstavio pijanisticu. Za razliku od prethodnih koncerata u sklopu festivala, impresivna dvorana dvorca Mailath ovaj se put nije napunila. Možda se to može pripisati razdoblju: krajem kolovoza, moguće da je dio ljudi još na putovanjima, ili ih je pak obeshrabrilo tmurno vrijeme toga dana. I dok brojni izvođači dolaze na pozornicu puštajući da njihove note govore sve, to nije bio slučaj i s Lanom: prije svake skladbe, ukratko ih je predstavila iz svoje perspektive.
Večer je započela uz dva Chopinova nokturna: op. 27, br.1 u cis-molu i op. 27, br. 2 u des-duru. Različite su ovo interpretacije iste tipke na klavijaturi. Nokturno u cis-molu odlikuje Chopinov standardni način pisanja nokturna: izostaje glavna tema te se sastoji od disonantnih tonova koji nemaju vrhunac. U nekim trenutcima, akromatski tonovi odaju duh, gotovo kao da najavljuju pojavu avangarde. U Nokturnu u des-duru jedna ruka nosi melodiju, a forma podsjeća na talijansku barkarolu. Obima nokturnima zajedničko je, osim činjenice da se radi o istoj tipki u drugim tonalitetima, to da tijekom izvedbe postoje fluktuacije dijelova koje karakterizira snaga, kao i onih koje odlikuje melankolija.
Pijanistica je između dijelova istih blokova radila kratke pauze, odajući dojam da želi skupiti snage za ono što slijedi, ali i pustiti težinu emocija koje je izrazila prethodnim dijelovima. Oba nokturna, no osobito onaj u des-duru, pretočili su doživljaj poput onog da smo nesvjesno uronili u likovno djelo nekog od majstora romantizma. Govoreći o istom nokturnu, desna ruka radi tonske akrobacije koje dekoriraju taj romantični duh. Kraj je skladbe bio rezerviran za jednostavne tonove, odajući doživljaj izranjanja iz oluje ekspresivnosti. Kao most između Chopinove romantike i Rahmanjinove strogoće, poslužila je skladba Ballabile (1894.) našeg skladatelja Blagoja Berse. Lana Genc publici je priznala da se dvoumila oko odabira glazbenoga djela: u igri su bile i skladbe Ferda Livadića i Dore Pejačević. Ipak, naposljetku je odabir pao na Bersin Ballabile: skladbu koja se rijetko izvodi, a sam naziv joj znači plesno. Predstavljalo je ovo kontrast od emotivnih vrtloga Chopina, uz guste staccato tonove, koji su poslužili kao uvertira u posljednji blok skladbi.
Zadnji tematski blok večeri bio je posvećen Sergeju Rahmanjinovu i njegovim Moments musicaux, op.16., što je slobodna te introspektivna glazbena forma. Prvi je dio obavijen melankoličnim b-molom, uz tempo andantino, dok je drugi allegretto, u es-molu. Prvi dio daje dojam impresionizma, uz izmjenjivanje glasnih i nježnih tonova. Na neke trenutke čini se kao da je skladba u duru, varajući slušatelja, te ostavlja dojam nedorečenosti. Kroz visoke tonove i brz tempo, isprepliću se momenti intenzivnosti i romantičnosti. U drugom, allegretto dijelu, tonovi se prelijevaju poput brze rijeke, poprilično nepredvidivo.
Duža pauza prethodila je trećem dijelu, ponovno kao da se pijanistica želi oporaviti od snage koju je ostavila na tipkama. Tonovi u tempu andante cantabile daju dojam ozbiljnosti, uz pokoju živahnu notu koja se vrlo brzo prelijeva nazad u oštre tonove. Treći dio je u h-molu, u formi posmrtnog marša: tonovi nose ekspresiju i bol.
Kod četvrtog dijela u e-molu, tempa presto, visine tonova idu u ekstreme. Pokreti ruku protežu se od samog početka do vrha, gotovo kao da je u ovu skladbu uključena svaka tipka na klavijaturi. Peti je dio u des-duru te tempu adagio sostenuto, da bi naposljetku sve prešlo u najjednostavniji tonalitet bez crnih tipki: c-dur u tempu maestoso. Otvorenost i toplina karakteriziraju ovu skladbu koja je svojevrsni perpetuum mobile. Bio je to maestralni zaključak tematskog bloka. Na kraju se pijanistica odlučila za nešto što je najčešće rezervirano za koncerte suvremene glazbe, a to je bis: odsvirala je Chopinovu kompoziciju pod nazivom Preludij u a-molu, op. 28 br. 7, ujedno i najkraću Chopinovu skladbu: traje tek 30 sekundi.
Sadržaj ovog koncerta uklopio se u tugaljivost kasnog kolovoza, kada prethodi godišnje doba koje možda i u najvećoj mjeri odiše duhom romantizma, a dvorana sa štukaturama, očuvanim pećima iz 19. stoljeća te crvenim stolicama vješto izrađenima od hrastovine, posebno je pridonijela cijelom ugođaju. Doživljaju je osobito pridonijelo Lanino obraćanje publici prije svakog tematskog bloka, što je stvorilo intimnu atmosferu koja doliči samom početku povijesti održavanja koncerata. S obzirom na to da su kulturni događaji uglavnom centralizirani, ovakav je tip događaja novost, a Prandau festival ima potencijal prerasti u značajnu kulturnu manifestaciju na području Slavonije.
© Jelena Sedlar, KLASIKA.hr, 1. rujna 2025.