Virtuoznost izvedbe i dvojbe oko usmjerenja festivalskog programa

50. Osorske glazbene večeri, 17. srpnja – 19. kolovoza 2025., Papandopulo kvartet, Monika Cerovčec, sopran, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Donosim osvrt na osmi koncert ovogodišnjih 50. Osorskih glazbenih večeri (OGV) na kojemu je 31. srpnja nastupio Papandopulo kvartet s gošćom sopranisticom Monikom Cerovčec.

  Dakle, skraćenica OGV dobro je poznata i odnosi se na nacionalni ljetni glazbeni festival koji se ovoga ljeta 50. put održava u slikovitom gradiću Osoru na prevlaci otoka Cresa i Lošinja. Skraćenica DHG odnosi se na sada već gotovo zaboravljenu glazbenu manifestaciju Dani hrvatske glazbe, koju je od 1964. do kraja 1970-ih godina u Zagrebu organiziralo Hrvatsko društvo skladatelja. Namjerno pišem „gotovo“ jer u vrijeme postojanja manifestacije Dana hrvatske glazbe pisalo se, pa i osobno sam pisala o koncertima na kojima su bila izvođena isključivo djela hrvatskih skladatelja i to kao nadopuna Muzičkom biennalu Zagreb, usmjerenom na upoznavanje hrvatske javnosti sa suvremenim glazbenim ostvarenjima domaćih i inozemnih autora, te tada postojećoj Jugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji, čija je namjera bila predstavljanje glazbenog stvaralaštva iz nacionalnih kultura bivše države. Mnogi su sigurno zaboravili tu manifestaciju. Pa, zašto mi sada padaju na pamet Dani hrvatske glazbe (DHG)?

  

  Jedna od temeljnih ideja utemeljitelja OGV-a Danijela Marušića (1931–2009) bila je pokrenuti ljetni festival u simpatičnom gradiću u kojemu je našao i ne samo ljetno utočište u vrijeme nesklono isticanju hrvatstva kao nacionalne odrednice. A Danijel Marušić bio je iskreni domoljub s punim povjerenjem u hrvatski umjetnički genij, tako i glazbeni. Slijedeći svoju zamisao da u prostranoj, akustičnoj osorskoj crkvi, nekadašnjoj katedrali, organizira glazbena događanja, osmislio je festival koji će, dakako prvenstveno domaćoj, ali u velikoj mjeri i inozemnoj publici, turistima koji ljetuju na otocima Cresu i Lošinju, pružiti vrijedna glazbena djela u vrsnim izvedbama. Budući da sam s Danijelom Marušićem surađivala od prvih godina postojanja OGV-a, bila sam dobro upućena u njegovu namjeru da se vrhunskim naslovima svjetske glazbene baštine pridružuju osobito uspjele skladbe hrvatskih autora prošlosti i sadašnjosti. Dodavanje mogućnosti pozivanja suvremenih hrvatskih skladatelja da pišu djela koja će upravo u Osoru imati svoje praizvedbe, bila je svakako dobrodošla u odnosu na poticanje glazbenog stvaralaštva. Riječ je dakle o umjetničkoj, klasičnoj, ako hoćete tzv. ozbiljnoj glazbi i to uvijek s predznakom vrsnosti, jednako u djelima kao i u njihovim interpretacijama.

  Ovdje ću stati s povijesnim razmatranjima. Tema je opsežna, a nakon smrti Danijela Marušića izredalo se već nekoliko ravnatelja kojima je bio povjeren zadatak osmišljavanja koncertnih programa pojedinih izdanja OGV-a. Svakako je bitno imati na umu da su od 2011. godine OGV nacionalni glazbeni festival, što još više ističe važnost osorskih glazbenih događanja.

  Vraćam se dakle početku ovog osvrta, a to je nastup Papandopulo kvarteta, koji djeluje u sastavu: Nikola Fabijanić, sopran saksofon, Gordan Tudor, alt saksofon, Goran Jurković, tenor saksofon i Tomislav Žužak, bariton saksofon, sa sopranisticom Monikom Cerovčec. Kao svi koncerti, tako je i nastup četvorice vrsnih saksofonista bio namijenjen slušateljima koje je moguće animirati i okupiti. Kada bi u odnosu na OGV postojala veća zainteresiranost lokalne populacije, bilo bi moguće poći od pretpostavke da je Papandopulo kvartet dobro poznata veličina koja privlači već samom svojom pojavom. Broj tako obaviještenih nažalost nije osobito velik. Dakle, želi se doprijeti do turista, inozemnih slušatelja. Međutim, na plakatima koji najavljuju koncert, od šest skladateljskih imena čak ih je pet bilo iz hrvatske glazbene baštine i suvremenosti. Da su ta imena inozemnim slušateljima nepoznata, neosporno je. Odaziv na koncert nije bio osobito velik – štoviše, bio je prilično malen.

  Na početku izveden Divertimento u F-duru, K. 138 W. A. Mozarta teško je mogao zavarati. Ako je i bila riječ o ljubiteljima glazbe za saksofone svakome je dobro znano da u Mozartovo vrijeme saksofon još nije bio izumljen. Dakle, Tudorova obrada omogućuje prijenos u saksofonski medij te je pružila simpatičnu varijantu Mozartove glazbe. Usaksofoniti gusti slog prvog stavka Allegro ma non tanto iz Gudačkog kvartet u C-duru Dore Pejačević bio je nešto teži zadatak. Obrađivač Tomislav Žužak riješio ga je pružajući svojim kolegama i sebi samome mogućnost isticanja tehničke pouzdanosti. Slijedila je praizvedba skladbe vrlo skromno nazvane Kvartet saksofona Gordana Tudora. Kada se poznaje uspješnost Papandopulo kvarteta, koji djeluje od 2008. godine, sa svim brojnim nastupima, gostovanjima, CD-ovima i nagradama, nije teško s velikim simpatijama pratiti svaku njihovu izvedbu. Pogotovo kada je riječ o glazbi jednog od članova, virtuoznog solista, nadarenog skladatelja i improvizatora, angažiranoga komornog glazbenika i pedagoga Gordana Tudora. Koketirajući s jazzom, u opisu svoje glazbe ističući „opsesiju grooveom“, ne dajući bolje objašnjenje, a i pojam je u osnovi teško objašnjiv, ispisao je Tudor tri (od najavljena četiri) stavka čija je praizvedba primljena s odobravanjem zahvaljujući prvenstveno činjenici virtuoznog sviranja i uzbudljivosti ponuđenih raspoloženja.

  

  Izvedbu skladbe Memories za sopran i kvartet Bruna Bjelinskog dočekala sam sa zanimanjem jer mi je djelo uglednoga hrvatskog skladatelja bilo nepoznato. Četiri stavka: Brod (Tempo di marcia), Razbijen prozor (Allegretto), Kao bršljan kao loza (Andante) i Kiša (Allegro), za koje je tekstove napisao skladatelj, izveli su glazbenici doista s punim poštovanjem prema autorovim zapisima i očitom privrženošću Bjelinskijevom harmonijski umjerenom, melodijski nadahnutom i u cjelini skladateljskog pristupa uvijek emocionalno pregnantnom načinu glazbenog izražavanja. Plijenila je ljepota i pouzdanost soprana Monike Cerovčec kao i uigranost Papandopulo kvarteta.

  Quartettino Dubravka Detonija Papandopulo kvartet praizveo je 2022. na OGV-u, a Melankolija gegen rakija Margarete Ferek Petrić skladba je koju Papandopulo očito rado izvodi. No, ako OGV nisu DHG, onda nisu niti MBZ. Kao poticaj za razmišljanje ravnatelju Marinu Kaporelu, pa onda i glazbenicima. Jer, nije sasvim jasno tko kome sugerira (da ne kažem grubo – nameće??) program koncerta.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 23. kolovoza 2025.

  Program:

  Wolfgang Amadeus Mozart: Divertimento u F-duru, K. 138 (obr.: Gordan Tudor)
                         Allegro
                         Andante
                         Presto

  Dora Pejačević: Gudački kvartet u C-duru, op. 58 (obr.: Tomislav Žužak)
                         I. Allegro ma non tanto

  Gordan Tudor: Novo djelo - praizvedba

  Bruno Bjelinski: Memories za sopran i kvartet saksofona (obr.: Gordan Tudor)
                         I. Brod (Tempo di marcia)
                         II. Razbijeni prozor (Allegreto)
                         III. Kao bršljan, kao loza (Andante)
                         IV. Kiša (Allegro)

  Dubravko Detoni: Quartettino

  Margareta Ferek Petrić: Melankolija gegen rakija

Piše: