U duhovnom ozračju započeto pedeseto izdanje Osorskih glazbenih večeri

50. Osorske glazbene večeri, 17. srpnja - 19. kolovoza 2025.: Zbor HRT-a, ansambl Concerto dei venti, Tomislav Fačini, dirigent, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Uobičajenom emisijom na Hrvatskom radiju u 20 sati,  koju vodi urednica Iva Lovrec Štefanović, dat je 17. srpnja početni ugođaj za svečano otvorenje 50. Osorskih glazbenih večeri (OGV). Kratko prije 21 sat slijedilo je na osorskom središnjem trgu uvodno predstavljanje programa, koji je za 50. izdanje festivala osmislio pa i pobliže objasnio ravnatelj Marin Kapelo, a potom je podizanjem festivalske zastave uz Osorske fanfare Alfija Kabilja (1935.-2025.), čast koja je pripala Marinu Marušiću,  sinu utemeljitelja festivala Danijela Marušića, simbolično dat znak da su  svečanosti glazbe u drevnom Osoru i ove godine u jubilarnoj 50. godini održavanja započele. Brojna okupljena publika ušla je potom u Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, tradicionalno mjesto održavanja nacionalnog festivala, a koncert svečanog otvorenja prenosili su Hrvatski radio i televizija, bilo ga je dakle moguće čuti i doživjeti daleko izvan granica mjesta održavanja.

  Dakako, kao što i priliči prigodama svečanih početaka neke kulturne manifestacije, održana su uvodna i pozdravna slova, govori gradonačelnice Malog Lošinja Ane Kučić i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek kojoj pripada i zadatak završnih riječi proglašenja festivala otvorenim. Time je bio zaključen uvodni dio svečanosti i koncert je mogao početi.

  Činjenica da se ovog ljeta OGV održavaju 50. put logično je potakla slavljeničke riječi i pohvale jedinom hrvatskom nacionalnom festivalu čiji je utemeljitelj poznat imenom i prezimenom. Naime, trajno glavne zasluge za ideju o glazbenom festivalu u Osoru pripadaju televizijskom redatelju Danijelu Marušiću  (1931.-2009.) koji je 1976. godine prvim koncertom u osorskoj crkvi, nekadašnjoj katedrali, osnovao glazbene večeri kao festival u čijem je središtu pozornosti hrvatska glazba baštine i suvremenosti, kao i važno naručivanje djela živućih skladatelja koja praizvedbe doživljavaju u Osoru. Osim toga, festival, OGV, jedini je koji  se održava na otoku (Osor je smješten na otoku Cresu a prema lokalnoj upravi pripada Lošinju), u povijesnom gradiću koji ne pripada turističkim središtima s velikom hotelskom i smještajnom ponudom, te je tako doista svojevrsna oaza mirnog suživota ljetnoga sunca i blagih večeri ispunjenih umjetničkom glazbom u izvođenju vrhunskih hrvatskih i inozemnih glazbenih umjetnika. Osorski se festival tijekom proteklih pola stoljeća proslavio svojim programima i to je svakako njegova velika vrijednost.

  Povezanost s Hrvatskom radiotelevizijom kontinuirano se ogleda u angažiranju ansambala HTV-a za svečanost početka festivala u Osoru pa je tako ove godine pozvan Zbor HTV-a sa svojim stalnim dirigentom Tomislavom Fačinijem, a iz Njemačke je došao barokni sastav Concerto dei venti, budući da je program obuhvaćao velebne Vespre della Beata Vergine – Večernje Blažene Djevice talijanskog baroknog majstora Claudia Monteverdija (1567.-1643.). Namjera da se programom obuhvate svi temeljni elementi karakteristični za osorski festival – vrhunsko djelo velikog majstora, skladbe hrvatskih autora i praizvedba naručenog novog djela -  rezultirala je posebnom dramaturgijom koncerta. Tako su Monteverdijeve Vespre podijeljene u tri dijela a umetnute su skladbe hrvatskih baroknih skladatelja Ivana Lukačića (oko 1584.-1684.)  i Vinka Jelića (1596.-oko1636.),  te praizvedba nove zborske partiture Berislava Šipuša (1958.) Izvedena je instrumentalna verija polifonog Lukačićeva moteta Ex ore in fantium, šest fragmenata Vespri, otpjevan Jelićev motet Nisi Dominus, pa Šipuševo novo vokalno djelo Bog je ljubav (Psalam 103), a potom su tri Monteverdijeva stavka prekinuta instrumentalnom verzijom Lukačićeva moteta Panis angelicus. Naime, sastavnice  Vespri  instrumentalna Sonata â 8 sopra „Sancta Maria ora pro nobis“ i vokalna Ave maris stella, bile su prekinute Lukačićevim motetom Panis angelicus opet u instrumentalnoj obradbi, da bi se  zaključni Magnificat Monteverdijevih Vespri na kraju rasplamsao u punome sjaju baroknoga zvuka.

  

  Već je iz nabrojenih naslova glazbenih djela očito da je za svečano otvorenje 50. OGV dirigent Tomislav Fačini programirao glazbeno dulje trajanje, pa je tako,  usprkos činjenici da je skladbe dirigirao bez pauze, koncert doista potrajao. Osobno nisam uvjerena da je izostavljanje pauzi između pojedinih djela bilo najbolje rješenje. Nije moguće zanemariti da je pljesak na kraju gotovo 90-minutnog glazbenog slijeda bio dugotrajan, dakle iskazivao je oduševljenje brojnoga slušateljstva, ali jednako tako nije moguće zanemariti činjenicu da je neupućenijem slušatelju, osim ako nije pomno pratio ispisani programski letak, bilo teško prepoznati svako pojedino djelo. Tako su Monteverdijeve doista stilski i sadržajno antologijske Večernje Blažene Djevice bile rascjepkane pa time nisu došle do punine svoje velebne uzvišenosti, kratki fragmenti hrvatskih baroknih majstora prohujali su bez istinskoga dojma, a praizvedba Šipuševe skladbe Bog je ljubav bila je uključena u barokni idiom bez prave mogućnosti da ju kao izdvojeno djelo publika percipira u skladateljevom trudu uglazbljivanja 14, 15 i 16 strofe Psalma 103. Osim toga, niti autor novoga djela nije uspio doživjeti njegovoj glazbi namijenjeno odobravanje.

  

  Skladatelj, dirigent, utemeljitelj Ansambla Cantus i do umirovljenja profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu Berislav Šipuš bio je nakon smrti Danijela Marušića 2019. godine prvi ravnatelj OGV-a u dvogodišnjem mandatu. Prema tome, u skladu sa svim zaslugama i afirmacijom koju uživa u hrvatskom glazbenom životu, lako je prihvatiti da je upravo od Šipuša naručena prva skladba za praizvedbu na jubilarnom festivalu. Kako bi se što bolje uklopio u koncertni program duhovne glazbe odabrao je mnogostrani skladatelj stihove Davidova Psalma 103 koji se javlja i kao naslov molitve Bog je ljubav. Opisujući novo djelo Šipuš ističe da je riječi Psalma 103 koristio selektivno, samo strofe 14, 15 i 16 koje su pjevane na hrvatskom jeziku, a u središtu skladbe i na hebrejskom, kada se jedan solistički glas izdvaja iz mase zbora. Uz ljudske glasove pojavljuje se i „sitni“ udaraljkaški instrumenti. Time se, prema autoru, skladba uspijeva odvojiti od tkiva Monteverdijevih Vespri i dobiti svojih „5 minuta“ pozornosti slušateljstva. Glazba je pretežno homofona, ugođajno blaga, a ponavljanje jednog glazbenog motiva upućuje na formalne elemente ronda. Skladbu je autor posvetio „svoj djeci svijeta koja nemaju djetinjstvo koje zaslužuju, jer su se našla u krvavim vrtlozima nastalih besmislenim potezima besprizornih tipova koji nemaju ama baš nikakvo pravo sebe nazvati ljudskim bićima….“ Uzdanje u božju ljubav upućuje na čovjekovo povjerenje budući da bog, prema riječima psalma „dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.“

  Preostaje dakako posvetiti pozornost i izvođačima koji su iznijeli tako bogat i opsežan program. Veliki dio odgovornosti, pa onda i zasluga, pripada članicama i članovima Zbora HRT-a, sopranisticama Anabeli Barić, Ivani Barun, Moniki Cerovčec i Nataliji Kralj, altistici Martini Borse, tenorima Andru Bojaniću, Siniši Galoviću, Mislavu Luciću i Želimiru Paniću te basovima Borisu Beusu, Vjekoslavu Hudečeku i Tomislavu Meštriću. Od sezone 2017./2018. šef dirigent Zbora HRT-a Tomislav Fačini pouzdano je afirmiran u radu s pjevačicama i pjevačima, pa je i ovom prigodom bila očita dobra priprema i koncentrirano pjevanje svakoga zasebno i skupno. U ovoj prigodi, kao osobito uspjeli pars pro toto izdvajam interpretaciju Mislava Lucića koji je zvonkim i u svim položajima sigurnim tenorom ispjevao Nigra sum, stavak iz Monteverdijevih Večernji koji donosi stihove Salomonove Pjesme nad pjesmama Crna sam ali lijepa.

  Instrumentalisti okupljeni u ansamblu Concerto dei venti, Martin Bolterauer, Lilli Pätzolo, korneti, Amy Shen, Uwe Ulbrich, violine, Reka Nagy, violone, Robert Schlegl, Andreas Neuhaus, Cameron Drayton, tromboni, Alice Vaz, viola, Mauro Colantonio, lirone, Izidor Erazem Grafenauer, teorba i Pavao Mašić, orgulje, već imenima i prezimenima otkrivaju multinacionalno podrijetlo. Kako je riječ o stručnjacima za povijesno interpretiranje barokne glazbe na autentičnim glazbalima s kojima je dirigent Tomislav Fačini već surađivao prigodom snimanja glazbe Tomasa Cecchinija sa Zborom HRT-a 2019. godine, očito je bilo logično da ih pozove na suradnju u izvedbi Monteverdijevih Vespri i ostalih odabranih skladbi. Tehnički precizni  i vrsno uvježbani glazbenici odsvirali su u svim dionicama vrlo disciplinirano zadana djela zavrijedivši pohvale. Pa ako su zvukovno izvjesnu dominaciju imali kornetisti, bilo je u cjelini zanimljivo slušati izvorne barokne instrumente kojima se gosti očito zdušno posvećuju.

  Sve u svemu, svečanim je otvorenjem započelo 50. izdanje OGV-a, festivala koji okuplja brojne hrvatske i inozemne virtuoze, bilo vokalne ili pak instrumentalne majstore, a koji će na ukupno 16 termina do 19. kolovoza pozivati slušatelje u osorsku crkvu na izvedbe glazbenog biserja različitih stilskih razdoblja.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 22. srpnja 2025.

  ‍Solisti Zbora HRT-a:
  
  Anabela Barić, Monika Cerovčec, Ivana Barun, Natalija Kralj, soprani
  Martina Borse, alt
  Andro Bojanić, Siniša Galović, Mislav Lucić, Želimir Panić, tenori
  Boris Beus, Vjekoslav Hudeček, Tomislav Meštrić, basi
  ‍
  Concerto dei Venti:
  
  Martin Bolterauer, Lilli Pätzold, korneti
  Amy Shen, Uwe Ulbrich, violine
  Reka Nagy, violone
  Alice Vaz, viola
  Robert Schlegl, Andreas Neuhaus, Cameron Drayton, tromboni
  Mauro Colantonio, lirone
  Izidor Erazem Grafenauer, teorba
  Pavao Mašić, orgulje

  Program:

  Ivan Lukačić: Ex ore infantium (instr.)

  Claudio Monteverdi: Vespro della Beata Vergine
                    Deus in adiuvandum
                    Dixit Dominus (Psalam 110)
                    Nigra sum
                    Laudate pueri a 8 (Psalam 113)
                    Pulchra es a due voci (motet)‍
                    Duo Seraphim
  ‍
  Vinko Jelić: Nisi Dominus
  ‍
  Berislav Šipuš: Bog je ljubav (Psalam 103) - praizvedba
  ‍
  Claudio Monteverdi: Vespro della Beata Vergine
                    Sonata à 8 sopra „Sancta Maria ora pro nobis“
                    Ave maris stella
  ‍
  Ivan Lukačić: Panis angelicus (instr.)
  ‍
  Claudio Monteverdi: Vespro della Beata Vergine
                    Magnificat

Piše: