Pozdravnim riječima ravnatelja Koncertne direkcije Zagreb (KDZ) Davora Žagara, koji je u podosta ironičnom, ali simpatičnom tonu upozorio na sve današnje teškoće izdavačke djelatnosti na području glazbe, 1. travnja u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja otvoreno je predstavljanje novih notnih izdanja Muzičkog informativnog centra (MIC), koji svoju djelatnost razvija u sklopu KDZ-a. Doista, otkako ne postoji središnja hrvatska izdavačka kuća nota, o izlaženju notnih izdanja upravo MIC KDZ-a vodi hvalevrijednu brigu, o čemu svjedoči i šesnaest objavljenih pojedinačnih ili skupnih izdanja djela hrvatskih skladatelja.
Dobro je poznato da je u procesu stizanja glazbenoga djela od autorove zamisli do slušateljskoga uha izvođač neophodna karika tog procesa. A da bi izvođač/izvođači mogli ispuniti svoju ulogu promotora i predstavljača glazbene produkcije, potrebni su im notni zapisi djela koja namjeravaju predstaviti javnosti, ili se pak njima baviti tijekom školovanja. Tako glazbeni opus finitum ed absolutum, taj skladateljevom rukom zapisani finalni i apsolutni produkt stvaralačke djelatnosti, postaje uporištem glazbene baštine na kojemu se razvija i ukupnost glazbene kulture određenoga naroda i sredine. Hrvatska je glazbena baština itekako bogata djelima brojnih uglednika koji su u prošlosti pisali glazbu, ali su ta djela u velikom broju ostala u rukopisima i nisu dostupna širem krugu interpreta, pa tako niti slušatelja. U tim vrlo složenim postupcima pronalaženja rukopisnih notnih zapisa nastoji se snalaziti i voditelj MIC-a Davor Merkaš, hrvatski muzikolog koji se trajno zalaže za afirmaciju naše skladateljske produkcije, bilo starih bilo novovjekih autora. Pritom valja istaknuti da ni kod suvremenih skladatelja situacija s pronalaženjem autografa nije uvijek jednostavna, jer je poznata praksa da skladatelji svoja djela uručuju glazbenicima koji će ih praizvesti, a potom ona nerijetko ostaju u privatnim zbirkama interpreta, pa ih tek treba otkriti za ponovljena izvođenja. Upravo su, prema tome, ta ponovljena izvođenja u osnovi širenja poznatosti određene skladbe, a da bi do njih dolazilo, potrebna su tiskana izdanja koja će biti dostupna svim potencijalnim izvođačima.
U novoj seriji objavljenih izdanja MIC-a u 2010. godini, koja su u HDS-u predstavili Davor Merkaš, dr. sc. Vjera Katalinić i dr. sc. Zdenka Weber, nalaze se djela starije i novije glazbe, a abecednim redom skladatelja javnosti su predstavljene sljedeće note: Dialog za mezzosopran i glasovir (i u verziji za mezzosopran i orkestar) Brune Bjelinskog, Missa Profa Croatica Ivana Brkanovića, Skladbe za zbor Davorina Kempfa, Rêverie za violinu i glasovir (i u verziji za violinu i orkestar) Franje Krežme, Minijature za glasovir I, Popijevke I (na hrvatske tekstove) i Popijevke II (na engleske tekstove) Božidara Kunca, Pjesme za glas i orkestar Dore Pejačević, Koncert za saksofon i orkestar Borisa Papandopula, La vertu perdue, Qual rupe in mezzo all'onde, Sinfonia in G [1], Sinfonia in G [2], Sinfonia in A, Grave-Staccato, Overtura i Babilonskiem nad riekama Luke Sorkočevića, te iz produkcije u 2011. godini Glasovirski kvintet, op. 14, br. 1 Juraja Stahuljaka.
Uzmu li se u obzir sve teškoće koje je u uvodnom slovu istaknuo ravnatelj Žagar, moguće je ustvrditi da je ovaj popis objavljenih notnih izdanja hvale vrijedno postignuće. Sada treba očekivati i poticaje koji moraju dolaziti od glazbenih interpreta, kako bi navedena djela zaživjela i u izvođačkoj praksi. Dakako, izuzetno je važna njihova disperzija i na međunarodnom planu, jer je, nažalost, činjenica da je hrvatska glazba u svijetu daleko premalo poznata. Na tom su planu spomenute i mogućnosti širenja naših djela putem diplomatskih predstavništava Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, pa i u tom kontekstu valja nastojati upozoravati strane glazbenike i ansamble na vrijedna ostvarenja hrvatskih skladatelja. Zaključno, MIC je i ovom prigodom pokazao da pomno i pažljivo obavlja svoje povijesne zadatke izdavanja partitura, a nadati se da će njihovo postojanje pokrenuti i sve druge procese širenja spoznaja i uspješnih izvedbi hrvatske glazbe.
© Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 31. ožujka 2011.
