Posvećenost baroku

Koncert violinista Bojana Čićića, Klupska kazališno-glazbena scena Amadeo, 5. kolovoza 2009.

  • Klupska kazališno-glazbena scena Amadeo otvorila je drugi dio ljetnog programa koncertom violinista Bojana Čićića. To je ujedno i jedini koncert klasične glazbe u preostalom dijelu te zanimljive i unikatne polivalentne scene u Zagrebu. Klasična glazba, naime, nije toliko profitabilna, kako kaže organizator, ali ipak zauzima mali ali znakovit prostor koji ima svoju publiku. Bilo je svakako vrijedno čuti Bojana Čićića, rođenog 1979. u Zagrebu, gdje je diplomirao na Muzičkoj akademiji. Usavršavanje sviranja barokne violine na pariškom Konzervatoriju 2005. i godinu dana kasnije na Guildhall School of Music and Drama u Londonu, gdje je magistrirao, udaljilo ga je od Zagreba. Živi i djeluje u Engleskoj, gdje je dosad surađivao s nekoliko uglednih specijaliziranih orkestara.

    Godine 2006. uspješno je vodio produkciju Purcellove opere Didona i Eneja na uglednom francuskom festivalu Aix–en–Provence pod vodstvom Kennetha Weissa. Iste je godine pozvan da se kao jedan od solista pridruži Europskom brandenburškom ansamblu pod vodstvom Trevora Pinnocka na europskoj i dalekoistočnoj turneji s Bachovim Brandenburškim koncertima. Snimka tog projekta dobila je Gramophoneovu nagradu za 2008. Nedavno je imenovan prvim violinistom u londonskom ansamblu Florilegium. U Zagrebu, nažalost, rijetko nastupa. Ovog proljeća smo ga upoznali kao odličnog umjetničkog voditelja jednog od koncerata Hrvatskog baroknog ansambla (o čemu smo pisali na Kulisi). Ovoga je puta nastupio sam.

    Pažljivo odabran i osmišljen jednosatni program za violinu solo njemačkih baroknih skladatelja Telemanna, Von Bibera i Bacha pružio je umjetniku mogućnost da pokaže veliko sviračko umijeće, stilsku profiliranost i ljepotu tona, za koju su zaslužne i crijevne žice. Primjerno fraziranje, naglasci, čista intonacija i muzikalnost prevladavali su nad ponekom nesigurnom notom u najosjetljivijim taktovima zahtjevnog programa koji se sastojao od Fantazije u Es-duru Georga Philippa Telemanna, Passacaglie u g-molu Heiricha Ignaza Franza von Bibera i Partite br. 2 u d-molu Johanna Sebastiana Bacha.

    Kako je obrazložio publici, umjetnik je povezao Telemanna i Bacha kao suvremenike i prijatelje, a Biberovu Passacagliu i završni stavak Bachove 2. Partite Ciacconu usporedio je po sličnosti oblika, ali i različitosti kompozicijske provedbe. Naime, Biber varira motiv od četiri tona, a kod Bacha su to harmonijski sklopovi. Kako nije predvidio poseban dodatak, Čićić je kao svojevrsni popravni još jednom, ali uspješnije izveo Bachovu Sarabandu iz spomenute Partite.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 8. kolovoza 2009.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike