Ivo Dropulić na visini zadatka

Koncert violinista Ive Dropulića, Hrvatski glazbeni zavod, 17. listopada 2019.



  • Na početku nove sezone ciklusa Zagrebački umjetnici Zagrebu, koji organizira  Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika, u velikoj ali slabo posjećenoj dvorani HGZ-a nastupio je član HDGU-a violinist Ivo Dropulić, jedan od najuspješnijih mlađih hrvatskih umjetnika koji nažalost rijetko nastupa u rodnom gradu. Stoga podsjetimo da je prvu glazbenu poduku  dobio  već u dobi od tri godine pod utjecajem oca Žarka Dropulića - orguljaša, pijanista i skladatelja te majke pijanistice. Violinu počinje učiti s pet godina u Bugarskoj kod prof. Petra Hristoskova, a zatim studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Tonka Ninića i Leonida Sorokova. Nakon diplome u devetnaestoj godini uslijedila je specijalizacija kod Michaela Frischenschlagera u Beču i Minče Minčeva u Essenu. Dobitnik je niza nagrada, od kojih izdvajamo 3. nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml, kao i pobjedu na izboru hrvatskog predstavnika za Euroviziju mladih glazbenika u Berlinu (kao prvi Hrvat kojem je to uspjelo). Mnogo nastupa kao solist te uz orkestre u domovini i inozemstvu, a 2007. izdao je prvi nosač zvuka s djelima Bacha, Ysayea, Žarka Dropulića i Paganinija u nakladi Matice Hrvatske. Zanimljivo je da je jedan od rijetkih violinista današnjice koji uživo integralno izvodi vrlo zahtjevna 24 capriccia za violinu solo Niccoloa Paganinija. Od 2013. predaje violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, uz koncertne nastupe i održavanje majstorskih tečajeva. Ovom prigodom odlučio je održati recital za violinu solo s vrlo zahtjevnim djelima Johanna Sebastiana Bacha, Niccoloa Paganinija i svojega oca Žarka Dropulića.

    Na početku recitala Ivo Dropulić izveo je Drugu partitu u d-molu BWV 1004 Johanna Sebastiana Bacha, vrhunac složene polifonije i glazbenog sadržaja od iznimne tehničke zahtjevnosti. Od pet kontrastnih stavaka barokne suite  izdvajamo  polagane stavke Allemandu i Sarabandu. Ljepota i intenzitet tona bili su potpomognuti kvalitetnim instrumentom poznatog francuskog majstora  Jeana-Baptista Vuillaumea iz 1824., a slobodniji pristup interpretaciji bez tendencije prema tzv. povijesno obaviještenom stilu, s dobrodošlim vibratom, pjevnošću melodija i snagom izraza pružili su impresivni dojam. Djelomice površna bila je brza i tehnički zahtjevnija Corrente, u svakom slučaju bolja također brza Giga, a nadasve uvjerljiva znamenita Ciaccona koja dužinom i složenošću nadmašuje prethodne stavke te se često izvodi i zasebno. Ivo Dropulić je i tu bio na visini zadatka i ostvario zaokruženu cjelinu.

    Umjetnikov otac Žarko Dropulić bio je vrstan orguljaš i pedagog, pijanist i skladatelj. U njegovom nevelikom opusu važno mjesto pripada skladbama za violinu, inspiriranih sviračkim umijećem sina. Sonata za violinu solo, op. 21 posljednje je takvo djelo u neoklasičnom stilu i iznimnih tehničkih zahtjeva. Posvetio ga je sinu Ivi koji ga je i praizveo 2007. u posljednjoj 63. godini skladateljeva prerano ugaslog  života. Ivino dragocjeno koautorstvo pridonijelo je kvaliteti i posebnosti kako partiture, tako i izvedbe.

    Niccolò PaganiniTreći i posljednji dio recitala Ive Dropulića bio je posvećen slavnom talijanskom violinistu i skladatelju Niccolou Paganiniju, nenadmašnom virtuozu 19. stoljeća koji je uspostavio nove tehničke i interpretativne standarde u djelima za violinu. Virtuozitet je u njima često sam sebi svrhom, a nerijetko ostavlja loš dojam zbog teške izvedivosti. Upravo takve bile su varijacije na temu Nel cor piu non mi sento iz opere La Molinara Giovannija Paisiella. Nakon toga čuli smo još popularni posljednji 24. capriccio u a-molu, op 1 čija je izvedba bila uspješnija unatoč velikom broju zahtjevnih izvođačkih tehnika kao što su iznimno brze ljestvice, arpeggia, dvohvati i trohvati, paralelne oktave i decime te pizzicata u lijevoj ruci, što je oduševilo publiku.

    Program:
    Johann Sebastian Bach:
    Druga partita u d-molu WV 1004
    Žarko Dropulić: Sonata za violinu solo, op. 21
    Niccolò Paganini: 24 capriccia za violinu solo, Nel cor piu non mi sento (Varijacije na temu iz opere La Molinara, Giovannia Paisiella)

    Ivo Dropulić, violina

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 5. studenog 2019.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike