Sebi na čast, publici za užitak

Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a povodom 90. obljetnice djelovanja, dirigent Enrico Dindo, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 19. rujna 2019.



  • Prigodni govori glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije Kazimira Bačića i rukovoditeljice Radne zajednice Glazba HRT-a Ivane Kocelj, kao i  čestitka ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, uz vođenje urednice na Trećem programu Hrvatskog radija Gordane Krpan, bili su uvod u koncert Simfonijskog orkestra HRT-a održan 19. rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog  kojim je obilježena 90. obljetnica postojanja velikog simfonijskog orkestra kao jednog od glazbenih tijela koja djeluju u okvirima HRT-a. Kako i priliči povodu, izrečeno je mnogo podataka i povijesnih činjenica o djelovanju orkestra utemeljenog 1929. godine, samo tri godine nakon početka emitiranja tadašnjega Radio-Zagreba, a koji je 1957. počeo djelovati pod nazivom Simfonijski orkestar Radio-televizije Zagreb, da bi mu od 1975. do 1990. naziv bio Zagrebački simfoničari RTZ-a te od 1991. današnji, dakle Simfonijski orkestar HRT-a.



    Budući da je u povodu 80. obljetnice djelovanja orkestra 2010. bila objavljena monografija autorica Erike Krpan i Tatjane Čunko, moguće je nalaženje iscrpnih informacija o počecima i o osam desetljeća djelovanja tog velikog orkestralnog sastava, čiji je Majstorski ciklus jedan od važnih koncertnih ciklusa u KDVL i koji kontinuirano donosi izvedbe velikih instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih djela iz glazbene baštine i suvremenosti. Dakako, činjenica da su koncerti Simfonijskog orkestra HRT-a izravno radijski prenošeni, kao i znatne mogućnosti snimanja za potrebe Hrvatske radiotelevizije te osiguravanje arhivskih snimaka bogatog orkestralnog repertoara, dodatni su bonusi koji kroz sva prošla desetljeća prate djelatnost uz Zagrebačku filharmoniju - drugog po starosti simfonijskog orkestra u Hrvatskoj sa stalnim pretplatničkim ciklusima i uvijek znatnom brigom oko programiranja svakog pojedinog koncerta.

    Uz stalno uključivanje djela hrvatskih skladatelja kao i naručivanje novih partitura i njihovo praizvođenje, te posebno uz osobitu pozornost koju se posvećuje pozivanju uglednih dirigenata i solista te pomno odabiranje dirigenta kojega se imenuje šefom-dirigentom orkestra, Simfonijski orkestar HRT-a dokazuje već punih devet desetljeća svoje važno mjesto u glazbenom životu ne samo Zagreba nego i cijele države, a trajni su i važni odjeci njegova djelovanja u inozemstvu zahvaljujući svim suvremenim mogućnostima razmjene i plasmana snimaka, kao i sve razgranatije suradnje radiofuzijskih institucija. Dakle, prvim koncertom nove serije nastupa u okviru Majstorskog ciklus u sezoni 2019/2020. Simfonijski je orkestar HRT-a pod ravnanjem aktualnog šefa-dirigenta Enrica Dinda ujedno započeo i jubilarnu koncertnu sezonu, pa su stoga na početku koncerta izrečene pohvale i zahvale bile ujedno i iskazane želje za sretni i uspješni nastavak djelovanja te siguran hod prema stoljetnom jubileju.



    Program prvog koncerta u novoj sezoni bio je očito vrlo simbolično sastavljen i nedvojbeno na prvome mjestu rezultat promišljanja maestra Enrica Dinda. Naime, na početku izvedena trostavačna skladba suvremenog talijanskog skladatelja Carla Boccadora (1963) naslovljena Come polvero o vento, tri elegije za komorni orkestar, svojevrsni je omaž violončelista i dirigenta Enrica Dinda domovini podrijetla, kao i poklon skladatelju koji ga je očito zadužio posvetama djela za violončelo, a nedvojbeno mu je jedan od  danas najuglednijih talijanskih suvremenih skladatelja i dobar prijatelj. Djelo posvećeno uspomeni na talijansku pjesnikinju Aldu Merini (1931–2009) kroz tri stavka  Lento – Agitato - Lento i s programskim obilježjem koje proizlazi iz naslova koji u prijevodu glasi Poput prašine ili vjetra, glazbeno upozorava na suvremene trendove zvukovnih istraživanja i koncentracije na sonornost koju potencijalno sadrži orkestralni aparat i koju nadahnuta skladateljska fantazija poput Bocccadorove spretno i umješno miješa u različitim zvukovnim naslagama, u dinamičkim suprotstavljanjima, svojevrsnoj ritmičkoj lijenosti koja valja zvuk kroz vrijeme i usitnjava ga čineći ga prašinom ili pak u erupciji pokreta sugerira olujna uzbuđenja.

    Potpuna suprotnost i povratak na mnogo poznatiji glazbeni teren bila je izvedba Koncerta za klarinet, violu i orkestar u e-molu op. 88 Maxa Brucha. Solističke su dionice povjerene vođama dionica u Simfonijskom orkestru HRT-a, dakle klarinetistu Domagoju Pavloviću i violistu Hrvoju Philipsu i pravo je da je tako jer riječ je o dvojici vrsnih glazbenika. U ovoj prigodi nije moguće navoditi njihove iscrpne životopise, ali svakako valja istaći kako su obojica izuzetno angažirani svirači koje je moguće susresti jednako kao soliste i komorne glazbenike, što potvrđuje želju da se odabranu profesiju živi u svim vidovima mogućnosti izvođenja repertoara pisanog bilo za klarinet, bilo za violu. U Bruchovom su pak Koncertu Pavlović i Philips imali mogućnost za iskazivanje muzikalnog pjeva svojih instrumenata i njihovo je interpretiranje romantično raspjevanih melodija i skladnih dvopjeva u kojima se puhački i gudački zvuk harmonično susreću i nadopunjuju djelovalo nadasve dojmljivo, kao i tehnički superiorno svladano. Na dugotrajni pljesak oduševljenja koje su kod brojne publike izazvala uhu ugodna suzvučja glazbenici su odgovorili intimističkom Ligetijevom skladbom, čija je izvedba također popraćena glasnim odobravanjem.



    Šefu-dirigentu Simfonijskog orkestra HRT-a Enricu Dindu svakako valja odati priznanje, pa i izraziti zahvalnost, što je za svečani program početka jubilarne sezone odabrao Simfoniju u fis-molu, op. 41 Dore Pejačević. Maestro Dindo pristupio je glazbi hrvatske skladateljice, čija ostavština doživljava međunarodnu afirmaciju zahvaljujući u velikoj mjeri činjenici da je njemačka tvrtka cpo objavila nosače zvuka s gotovo svim njezinim djelima, s punim poštovanjem dirigenta koji prepoznaje vrijednosti simfonijskog prvijenca i nažalost jedinog velikog orkestralnog ostvarenja prerano preminule autorice i priznaje njezinu neosporno snažnu skladateljsku osobnost. Pod Dindovim je vodstvom Dorina Simfonija zazvučala u punini skladateljske inventivnosti, s neophodnom čvrstoćom formalne uravnoteženosti, kao i istinskom osjećajnošću nadahnuća glazbenice koja je znala zvučno oblikovati svoje misli. Vrsna uvježbanost svih orkestralnih dionica kao i uvjerljivost interpretacije bili su tako u službi doista vrijedne glazbe, jednako slaveći autoricu kao i potvrđujući osobne umjetničke i izvođačke sposobnosti. Sebi na čast, publici za užitak!

    Program:
    Carlo Boccadoro: Come polvere o vento, tri elegije za komorni orkestar
    Max Bruch: Koncert za klarinet, violu i orkestar u e-molu, op. 88
    Dora Pejačević: Simfonija u fis-molu, op. 41

    Simfonijski orkestar HRT-a
    Klarinet:
    Domagoj Pavlović
    Viola: Hrvoje Philips

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. rujna 2019.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike

najavljujemo...