Ljepota susreta u glazbi

Varaždinski komorni orkestar, Luka Ljubas, violina, dir. Ivan Josip Skender, Velika dvorana HNK u Varaždinu, 2. lipnja 2019.



  • Peti, zadnji koncert Varaždinskog komornog orkestra (VKO) u sezoni 2018/2019., održan 2. lipnja u sjajno obnovljenoj Velikoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu - koncertnom prostoru koji već vizualno pomaže svečanom ugođaju glazbenog događaja, doista zaslužuje pohvale kakve se upućuje osobitim umjetničkim dometima. Kako je zbog zdravstvenih problema najavljenog počasnog šefa-dirigenta dirigenta VKO - maestra Pavla Dešpalja za dirigentskim pultom zamijenio dirigent Ivan Josip Skender, Varaždinac po rođenju i srednjoškolskom obrazovanju, epitet varaždinske produkcije dobio je dodatnu težinu.       

    Maestro Ivan Josip Skender upisao je srednju Glazbeni školu sa samo 12 godina, a na Muzičku akademiju u Zagrebu upisao se 1997. godine na studij kompozicije u razredu Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Muzičke akademije. Dvije godine kasnije - 1999., upisao je paralelni studij dirigiranja u razredu Vjekoslava Šuteja, a dvogodišnji postdiplomski studij orkestralnog dirigiranja na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču kao student Uroša Lajovica usavršio je njegova znanja glede dirigentske djelatnosti koju potvrđuje zbilja sjajnim nastupima s nizom orkestara i pjevačkih zborova. Od Rektorove nagrade za skladbu Heads and Tails, dakle nagrade za skladateljski rad po završetku studija kompozicije, do Nagrade Stjepan Šulek za 2017. godinu za skladbu Phantasmagoria, postiže Ivan Josip Skender priznanja za svoj kreativni rad produktivnog glazbenika čija su djela izvođena u gotovo svim državama zapadne i srednje Europe, sve do SAD-a, Kanade i Meksika.

    Godine 2011. skladao je svoje najopsežnije djelo, operu Šuma Striborova, praizvedenu u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci u okviru MBZ-a, a za proslavu 190. obljetnice Glazbene škole u Varaždinu skladao je mjuzikl Glazba srca moga koji je u koprodukciji Glazbene škole i HNK u Varaždinu bio praizveden 30. studenog 2018., oduševivši sadržajem, glazbom i izvedbom sve generacije. Jer, kao što je zapisano u povodu prve javne izvedbe „Oni su mladi, oni su lijepi, oni su puni volje i energije i svijetla budućnost je tek pred njima. Ali, ovim mladim ljudima nisu zajedničke samo godine. Oni su svi učenici Glazbene škole u Varaždinu i među sobom dijele nešto posebno, nešto što ih čini drugačijima, nešto što ih neraskidivo veže i  što će ih vezati dok god u njihovim srcima bude gorio taj plam. To je ljubav prema glazbi, najuzvišenijoj umjetnosti.“

    Kao reproduktivni glazbenik ravnajući orkestrima i zborovima, te višegodišnjim radom u Operi HNK u Zagrebu i aktualnom docenturom na Odsjeku za dirigiranje, udaraljke i harfu na ustanovi na kojoj je stekao visokoškolsko obrazovanje, dakle na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, Ivan Josip Skender kontinuirano, savjesno i uspješno doprinosi kvaliteti hrvatske glazbene kulture. Stoga je njegov nastup s VKO nedvojbeno privukao brojnu varaždinsku publiku koja prati i visoko cijeni njegovu djelatnost.

    Dodatni bonus, koji je unaprijed najavljivao posebnost koncertne večeri, bilo je sudjelovanje mladog violinista Luke Ljubasa, čije je ime na plakatima zacijelo također privuklo mnoge slušatelje. Brojna, pretežno mlada publika, pljeskom je burno i zdušno nagrađivala svako izvedeno djelo. Violinist Luka Ljubas, rođen u Beču 1996. godine u hrvatsko-japanskoj obitelji, čiji su roditelji - mama iz Japana i tata iz Bosne i Hercegovine, oboje glazbenici, ime je koje privlači veliku pozornost, osobito otkako je 2017. osvojio prvu nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml u Zagrebu kao prvi Hrvat u 40-godišnjoj povijesti toga natjecanja kojem je to pošlo za rukom, a iste je godine dobio i Nagradu Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži i Nagradu Zagrebačke filharmonije kao najbolji mladi glazbenik u toj godini. Posebni pak uspjeh, činjenica da je Luka Ljubas upravo postao punopravni član orkestra Bečke državne opere, dakle Bečkih filharmoničara, istinski je dokaz i potvrda izuzetnosti njegove nadarenosti i tehničke vrsnosti kojom se pridružuje najboljim mladim violinistima danas na međunarodnom planu.



    Na početku koncerta bila je izvedba elegije za gudače Musik ist unser Trost Bruna Bjelinskog, velikana hrvatske glazbe, čiju 110. obljetnicu rođenja obilježavamo. Naslov skladbe Glazba je naša utjeha višestruko je simboličan u stvaralaštvu genija hrvatske glazbe 20. stoljeća Bruna Bjelinskog koji je ostavio bogati skladateljski opus, a nama koji smo bili njegovi studenti ostao je u sjećanju po svom blagom karakteru životnog optimista i velikog zaljubljenika u glazbu, kojoj je posvetio sve svoje ljudske snage. Riječ je o posljednjem djelu Bjelinskog, o glazbi elegičnog ugođaja koja na izvjesni način kontrastira njegovim drugim ostvarenjima jer iskazuje zamišljenost, iskustvo čovjeka koji se oprašta, ostavljajući nam zvučnu utjehu u obliku glazbenog spokoja. U glazbenoj literaturi postoje naslovi čija nas dubina poruke na trenutak zaustavlja i upozorava na prolaznost, istovremeno pružajući neophodnu utjehu sadržanu u ljepoti ozvučene duhovnosti. Nameće mi se sjećanje na Adagio za gudače Samuela Barbera, na primjer. Izvedba VKO pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera bila je vjerna misaonosti glazbene poruke i u koncentriranom zvuku gudača s profinjenim solima protekla je glazba tugaljive atmosfere čije se niti isprepliću u elegičnim tonovima kojima je Bruno Bjelinski zapravo tješio sebe samoga.

    Za Wolfganga Amadeusa Mozarta jedan je muzikolog zapisao da je bio „poklon bogova čovječanstvu za utjehu“. Svakako lijepa i posebna definicija skladatelja i njegove glazbe, koja trajno pobuđuje divljenje i začuđenost pred mladošću autora a zrelošću rezultata njegove muze. U prvom dijelu večeri na programu je bio 5.  koncert za violinu i orkestar u A-duru, KV 219, a u drugom dijelu 29. simfonija u A-duru, KV 201/186a. A-dur kao poveznicu moguće je shvatiti u optimističnom tonu durskih suzvučja, a glazbeni sadržaj obiju partitura vrhunci su sklada, invencije, misaonosti i bogomdane inspiracije koja je savršeno oblikovana kao višestavačni slijed kontrastirajućih ugođaja i kao umjetnički apsolutni sklad svih elemenata koji čine jednako solistički koncert s jedne i simfoniju s druge strane kao vrhunce klasične glazbe u cjelini njezine pojave.

    Luka Ljubas muzicirao je tehnički sigurno i glazbeno uvjerljivo, blago i podatno, s virtuoznim kadencama i trajno dobro usklađen s orkestrom, pa je burni i dugotrajni pljesak bio logična reakcija oduševljene publike. Sjajni mladi violinist zahvalio se dodatkom, daljnjom potvrdom svog umijeća u izvedbi njemu posvećene skladbe za violinu solo.

    Atmosfera ugode i ljepote susreta u glazbi nastavljena je i u drugom dijelu koncerta, pa Varaždinskom komornom orkestru valja uputiti pohvale, kao i dirigentu, čije je vođenje bilo sigurno i promišljeno. Činjenica pak da je maestro Skender kao dodatak odabrao Mozartov antologijski stavak Alla turca, treći stavak iz Sonate za klavir u A-duru, KV 331/300i i to u obradbi za gudače koju je izradio maestro Pavle Dešpalj, također i skladatelj, bila je izuzetno lijepa gesta mlađega kolege koji starijemu upućuje pozdrave i želje za dobro zdravlje. Svakako i znak dobrog odgoja! Čestitke svima!!

    Program:
    Bruno Bjelinski:
    Musik ist unser Trost, elegija za gudače
    Wolfgang Amadeus Mozart: 5. koncert za violinu i orkestar u A-duru, KV. 219
    Wolfgang Amadeus Mozart: 29. simfonija u A-duru, KV. 201/186a

    Varaždinski komorni orkestar
    Violina: Luka Ljubas
    Dirigent: Ivan Josip Skender

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 17. lipnja 2019.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike