Koncert za lavove

Koncert Zagrebačkih solista, Karneval životinja, Zoološki vrt, Zagreb, 18. svibnja 2019.



  • U jubilarnoj 65. sezoni Zagrebački solisti priređuju nastupe u pomalo neobičnim prostorima za koncerte, pa su na pretposljednjem iz ciklusa u Hrvatskome glazbenom zavodu u subotu, 18. svibnja 2019. ponovili Karneval životinja Camillea Saint-Saënsa (1835-1921), izveden za posjetitelje i stanovnike zagrebačkoga Zoološkog vrta nekoliko dana ranije. U prvome dijelu koncerta izvedena su dva djela Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791): Adagio i fuga u c-molu, KV 546 i Koncert za dva klavira i orkestar u Es-duru br. 10, KV 365. U drugom dijelu izveden je Karneval životinja, a na kraju Simfonija u d-molu, op. 12 br. 6 - La casa del diavolo (Đavolova kuća) Luigija Boccherinija (1743-1805).

    U posljednjoj skladateljskoj fazi Mozart je upoznao i pomno proučio kasnobarokni stil Johanna Sebastiana Bacha te skladao najstrože forme – fuge. Fugu u c-molu izvorno je Mozart skladao za dva instrumenta s tipkama, a kasnije joj je dodao polagani uvod u stilu ritmički naglašene francuske uvertire. Karneval životinja nezamisliv je bez dva klavira, pa je pijanistički duo Xin Wang i Florian Koltun osim u Saint-Saënsovoj skladbi nastupio i u jednom od bisera literature za dva klavira i orkestar - Mozartovom Koncertu u Es-duru. Osnovni tonalitet Es-dur i skladanje za više solističkih glazbala uz pratnju orkestra obilježili su Mozartov skladateljski rad po povratku iz Pariza 1779. godine, a upravo koncert za dva klavira možda je jedna od posljednjih skladbi u kojoj su Wolfgang Amadeus i sestra Nannerl nastupali zajedno. Trostavačni koncert Mozart je ostvario kao dulji razgovor dvaju klavira – nositelja tematske građe raspoređene prema principima sonatnog oblika u prvome stavku, tumača kantilene u polaganom i dopadljive teme ronda u brzom trećem stavku. Mirniji orkestralni predasi poveznica su njihovih nastupa.



    U četrnaest kratkih stavaka popularnog Karnevala životinja Saint-Saëns je glazbom opisao neke životinjske vrste. Uz gudački orkestar i dva klavira karakteristično glasanje i pokrete dočaravaju flauta (solist Dani Bošnjak), klarinet (solist Bruno Philipp) te ksilofon i Glockenspiel (solist Leonardo Losciale). Boccherinijeva trostavačna Simfonija u d-molu - La casa del diavolo odražava skladateljevo izvrsno poznavanje tehnike i izražajnih mogućnosti gudača, što kulminira u glasnom, brzom, vratolomnom, gotovo dijaboličnom završnom stavku.

    Nakon prvih godina školovanja i uspjeha na brojnim natjecanjima u Kini, pijanistica Xin Wang nastavlja studij, koncertantno i pedagoško djelovanje u Njemačkoj. Stečena naobrazba, postignuti uspjesi na natjecanjima i pedagoški rad svrstavaju njemačkoga pijanista Floriana Koltuna među uspješnije suvremene pijaniste. Iako ovi iznimno nadareni i muzikalni pijanisti često sviraju zajedno, nastup dua Wang-Koltun sa Zagrebačkim solistima nije ostavio dojam besprijekorno svladanoga notnog predloška, što se više pokazalo kod Floriana Koltuna (i u neusuglašenom nastupu s kontrabasom u stavku Slon u Karnevalu životinja). Flautist Dani Bošnjak i klarinetist Bruno Philipp potvrdili su se kao izvrsni solisti, a poznati stavak Labud dojmljivo je odsvirao violončelist Smiljan Mrčela. Možda je sviranje Zagrebačkih solista na ovom koncertu osjenčao podnaslov Boccherinijeve simfonije Đavolova kuća u želji da se postigne iznimno brzi tempo i visok stupanj dinamike. Od uvodnog Mozartovog Adagia i naglašenog ritma, prevladalo je isticanje ritma i tempa a izostala je djelomično mekoća poteza gudala i pjevnost melodijske linije, dajući doduše sviranju Zagrebačkih solista dinamičku snagu i brzinu, što je na kraju ipak oduševilo publiku.

    Program:
    Wolfgang Amadeus Mozart:
    Adagio i Fuga u c-molu, K546
    Wolfgang Amadeus Mozart: Koncert za dva klavira u Es-duru, br. 10, K365
    Camille Saint-Saëns: Karneval životinja
    Luigi Boccherini: Simfonija u d-molu, Op. 12, br. 6 “La casa del diavolo”, G506

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 31. svibnja 2019.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike