Glas neponovljive ljepote

Sjećanje: Montserrat Caballé (Barcelona 12. travnja 1933. – 6. listopada 2018.)

  • Montserrat CaballeSvijet glazbe ostao je bez jednog od najljepših sopranskih glasova koji su se ikada pojavili, bez umjetnice neusporedivog pjevačkog umijeća – Montserrat Caballé.
    Maria de Montserrat Viviana Conceptiòn Caballé i Folch rođena je u Barceloni 12. travnja 1933. Glazbu je studirala dvanaest godina, najprije je šest godina učila glasovir, a zatim još šest pjevanje kod mađarske sopranistice Eugenije Kemeny (1893-1969). Diplomirala je u lipnju 1955. i osvojila zlatnu medalju na Konzervatoriju del Liceu u Barceloni, najviše španjolsko priznanje opernom pjevaču. Debitirala je 1954. u Valenciji tumačeći sopransku dionicu u Beethovenovoj Devetoj simfoniji. Te je godine i prvi put profesionalno nastupila na pozornici kao Serpina u Pergolesijevoj Služavki gospodarici s orkestrom pod ravnanjem Napoleona Annovazzija (1907-1984) u katalonskome gradu Reusu nedaleko od Tarragone. Slijedila su putovanja po Europi i male uloge u kazalištima u Njemačkoj, Francuskoj, Portugalu, Nizozemskoj i Austriji. Početkom prave, profesionalne karijere Montserrat Caballé smatra nastup u ulozi Prve dame u Mozartovoj Čarobnoj fruli u Baselu godine 1956.

    Prva veća uloga u prvoj sezoni trogodišnjeg angažmana u Baselu bila joj je Mimì u La Bohème. U Baselu je pjevala standardni talijanski repertoar s Aidom i Toscom, Mozartovu Elviru u Don Giovanniju, Jaroslavnu u Knezu Igoru, Antoniju u Hoffmannovim pričama i mnoge druge uloge. Iste te 1956. Montserrat Caballé otišla je u Italiju vjerujući da će u zemlji belkanta doživjeti afirmaciju. Prošla je nekoliko bezuspješnih audicija, čak su joj savjetovali neka se prestane baviti pjevanjem. Na kraju ju je čuo Francesco Siciliani (1911-1996) i pozvao da pjeva na glazbenim svečanostima u Umbriji u oratoriju El Pessebre Pabla Casalsa (1876-1973), i tako je pomalo počinjala njezina karijera. Svladavala je ulogu za ulogom, od Gluckove Ifigenije na Tauridi do Debussyjeve Mélisande, od sporednih i glavnih likova u djelima Richarda Wagnera i Richarda Straussa do Rosalinde u Šišmišu Johanna Straussa, od Tatjane u Evgeniju Onjeginu i Dvořákove Rusalke do Verdijeve Violette.

    Naposljetku je 7. siječnja 1962. Montserrat Caballé prvi put nastupila u kazalištu u kojemu se kao studentica upoznavala s operom, u Teatru del Liceu u rodnoj Barceloni. Poznati katalonski skladatelj Xavier Montsalvatge (1912-2002) napisao je u naslovu svojega kritičkog osvrta: „Dvije apsolutne novosti za Barcelonu: Arabella Richarda Straussa i glas Montserrat Caballé“.
    Montserrat Caballé (Elzabeta) i José Carreras (Roberto) – Gaetano Donizetti, Roberto Devereux, Aix-en-Provence, 1977. Agence de Presse Bernand
    Godine 1963. Montserrat Caballé počinje pjevati u Meksiku što su često radili europski pjevači. Pjeva Toscu i Ameliju u Krabuljnome plesu i o njoj se sve više čuje. I kao većina Europljana i ona je prvi put nastupila u Sjedinjenim Američkim Državama u Dallasu, u ulozi Violette. Ljeti 1965. na festivalu u Glyndebourneu pjevala je Maršalicu u Kavaliru s ružom i Groficu u Figarovu piru. A onda je došla večer 20. travnja 1965. u njujorškome Carnegie Hallu u koncertnoj izvedbi opere Lucrezia Borgia Gaetana Donizettija u koju je uskočila kad je otkazala slavna Marilyn Horne (1934.). U Americi je bila gotovo potpuno nepoznata, a kad je koncert završio u svijet operne reprodukcije ušla je sjajna zvijezda i počela je planetarna slava Montserrat Caballé. U pravo vrijeme, na pravome mjestu, u pravoj ulozi i pred pravom publikom, počela je blistava karijera koja je trajala pet desetljeća i ostavila mnogobrojne tonske zapise kao svjedoke iznimnog i izvrsnog pjevačkog umijeća. Nakon dugih godina šegrtovanja u malim europskim kazalištima i bezbroj otpjevanih malih i velikih uloga najrazličitijih autora i stilova, Montserrat Caballé je oboružana velikim talentom i isto tako velikom voljom i znanjem ušla u sam vrh operne galaksije sigurna da joj stečeni položaj nitko neće osporiti niti oduzeti. Postala je prva dama belkanta i prva zvijezda gramofonske produkcije, „La Superba“ što je više od veličanstvena.

    Možda je Donizetti bio autor u kojemu je Montserrat Caballé dala svoja najveća dostignuća. Pjevala je u mnogim njegovim, pomalo i zaboravljenim operama i postavila tako visoke standarde da će ih teško biti dosegnuti. Opseg glasa Montserrat Caballé od gotovo tri oktave, primjerna muzikalnost i vrhunska tehnika omogućili su joj da pjeva gotovo sve što je napisano za sopran. To sve do kraja njezine duge karijere obuhvatilo je oko 130 uloga, stotinjak na sceni i tridesetak u koncertnim izvedbama u kojima je, zajedno s nastupima na koncertima, pjevala oko 3800 u pet desetljeća dugoj karijeri. Još je 2002. u Liceu tumačila Katarinu Aragonsku u operi Henrik VIII. Camillea Saint-Saënsa, 2004, naslovnu ulogu u Kleopatri Julesa Masseneta, također u Liceu, a u travnju 2007. u Bečkoj državnoj operi bila je Vojvotkinja od Crakenthorpa u Donizettijevoj Kćeri pukovnije. Pribrojimo tome još oko osamsto pjesama.

    Luciano Pavarotti (Cavaradossi) i Montserrat Caballé (Tosca) - Giaccomo Puccini, Tosca, Metropolitan Opera, New York, 1985., foto: James Heffman/Metropolitan OperaIako je repertoar Montserrat Caballé obuhvaćao djela svih stilova i razdoblja, od gotovo nepoznatih opera do onih najstandardnijih pamtit će se ponajprije po kreacijama likova manje poznatog talijanskog repertoara. U izdanju The Bel Canto Operas ugledni britanski muzikolog Charles Osborne (1927-2001) preporučuje sljedeće snimke cjelovitih opera s njom u glavnoj ulozi: Rossinijeve Elisabetta, engleska kraljica i Guillaume Tell, Donizettijeve Parisina d'Este, Lucrezia Borgia, Gemma di Vergy i Caterina Cornaro te Bellinijeve Il Pirata, Normu, ali u ulozi Adalgise, i Puritance.

    Skloni da Montserrat Caballé poistovjećujemo s likovima iz opera ranog talijanskog belkanta iznenadit će nas neka njezina razmišljanja. „Strauss je muzičar, skladatelj, koji me najviše privlači. Na početku karijere mnogo sam pjevala Mozarta i Straussa. Svatko od nas drukčije osjeća glazbu i stoga ima različite afinitete. Straussova glazba najdublje ponire u mene i zato je najviše volim. Isto tako puno volim Mozarta, ali njegovu glazbu treba izvoditi u prikladnom ambijentu. Mozart je bio velik impresionist svoga doba, i stoga smatram da je neprilično izvoditi na ozbiljan način ono što je on zahtijevao da bude u buffo maniri.

    A Straussova Saloma? Voljela sam taj lik. Glazba mi se puno sviđa, a riječi osobito. Izvoditi riječi Oscara Wildea na taj način je prekrasno. Smatram da su Wildeove riječi vrlo tvrde, ali istodobno, literarno govoreći, krasne, a Strauss ih je svojom glazbom osvježio kao što kiša osvježi prašnjavi vrt. U toj senzibilnoj glazbi riječi dobivaju značenje drugačije od onoga što ga imaju u prozi. A ja prozu volim. Bilo da je riječ o dramskom djelu ili operi. A mislim da je Strauss svojom glazbom dao riječi nov izraz, na neki je način uzdignuo u značenju, a mislim, da je to vrlo teško postići.”

    Prema mnogim mišljenjima, najveća pjevačica posljednjih nekoliko desetljeća, interpretkinja najzahtjevnijih uloga, nije se libila lakšeg žanra – zarzuela njezine domovine i planetarno popularnog hita s Freddiem Mercuryjem Barcelona.

    Maria de Montserrat Viviana Conceptión Caballé i Folch umrla je u svojoj rodnoj Barceloni 6. listopada. Takvih više nema! Ne vjerujem ni da će ih biti!

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 30. listopada 2018.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike