Bogato iskustvo i skladna interpretacija

20. Festival sv. Marka, od 25. travnja do 6. svibnja 2018.



  • Festival sv. Marka održan je ove godine jubilarni 20. put. Njegov pokretač i ravnatelj Neven Valent (prerano preminuo 2012.) osmislio ga je kao niz misnih slavlja i koncerata kojima će strani i domaći glazbenici glazbom oplemeniti prostor najstarije zagrebačke župne crkve od blagdana njena titulara do prvih dana svibnja. S vremenom su se koncerti preselili i u neke druge gornjo- i donjogradske koncertne prostore. Materijalne (ne)prilike uputile su ove godine organizatore da festivalske koncerte povjere uglavnom hrvatskim glazbenicima. Na svečanoj misi u srijedu, 25. travnja u izvedbi Mise u G-duru, D 167 Franza Schuberta sudjelovali su Oratorijski zbor Crkve sv. Marka, solisti Monika Cerovčec - sopran, Krešimir Grloci – tenor, Marin Čarko - bas i Hrvoje Trinki – orgulje, pod ravnanjem Jurice Petra Petrača.

    Na koncertu naslovljenom Klavirski duo nastupili su u četvrtak 26. travnja Katarina i Vladimir Krpan. Iako se i ovaj koncert mogao podvesti pod novi niz predstavljanja glazbenika nazvan Hrvatske glazbeničke obitelji, težište je odredio izvođački sastav – klavirski duo koji se rjeđe sreće među komornim tijelima u Hrvatskoj. Za ostvarenje programa potrebna su dva vrsna pijanista i dva odgovarajuća instrumenta, pa je koncert održan u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Iz bogate literature za klavir četveroručno i za dva klavira nije bilo teško odabrati skladbe, pa su se umjetnici odlučili za klasike romantizma, podastrijevši kratki presjek klavirske glazbe 19. stoljeća. U prvom dijelu izvedene su skladbe Fantazija u f-molu za klavir četveroručno, D 940 Franza Schuberta i slabije poznata Andante s varijacijama za dva klavira u B-duru, op. 46 Roberta Schumanna, dok je drugi dio pripao dvjema skladbama Johannesa Brahmsa, nastalima u drugoj polovici 19. stoljeća (između 1865. i 1874.): Šesnaest valcera za klavir četveroručno, op. 39 i Varijacije na temu Josepha Haydna za dva klavira, op. 56b. U nastupu Katarine i Vladimira Krpana spojili su se pijanističke vještine i umijeće glazbenika različitog iskustva – umjetnice koja gradi svoj način interpretacije i umjetnika čije bogato iskustvo omogućuje da se unatoč zaokruženom osmom desetljeću upusti u iščitavanje odabranih notnih predložaka. Muzikalno i s puno smisla za agogičke promjene odsvirali su Katarina i Vladimir Krpan Brahmsove valcere, a u Schubertovoj Fantaziji potvrdio se njihov smisao za pijevni legato i vođenje melodijske linije. Skladno i sigurno odsvirali su Brahmsove varijacije na Haydnovu temu, uspevši se do vrhunca dinamici u kom se možda više isticao Vladimir Krpan u odnosu na nježnije i suzdržanije sviranje Katarine.

    Program koncerta održanog u petak, 27. travnja u Crkvi sv. Marka odredili su glazbenički profili članova Hrvatske glazbeničke obitelji Dešpalj–Draušnik–Begović. Povezanost ove zanimljive glazbeničke obitelji nije objašnjena u popratnom tekstu, a program koncerta – kako stoji u programskoj knjižici, sastavljen je u znaku broja četiri – imao je četiri skladbe i četiri umjetnika koji su ih ostvarili. Violinist Martin Draušnik (studij violine završio je u razredu Maje Dešpalj Begović na Muzičkoj akademiji u Zagrebu) nastupio je u programu kao solist, komorni glazbenik i član orkestra. Koncert je otvorio s dvije capricciozne skladbe za violinu-solo Pavla Dešpalja: Guslačkim hirom br. 1, slobodnije pisanim, što je potvrdilo sviranje iz nota te Guslačkim hirom br. 2 – temom sa stilskim varijacijama izvedenima napamet. U obje skladbe Pavle Dešpalj primijenio je različite tehnike sviranja - dvohvate, rastvorbe, pasaže, pizicato lijevom rukom, završivši drugi Hir tihim, visokim flageoletom. Uz Martina Draušnika nastupila je u nastavku koncerta violončelistica Neva Begović (diplomski i poslijediplomski studij violončela završila u razredu prof. Valtera Dešpalja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu). Izveli su dugi trostavačni Duo za violinu i violončelo, op. 7 Zoltána Kodályja, temeljen dijelom na tematskoj građi bliskoj mađarskom folkloru. U tonalitetno određenoj skladbi u kojoj je iskoristio različite tehnike sviranja, kolorističke i dinamičke mogućnosti glazbala stalno izmjenjuju uloge, tako da violina češće donosi glavnu temu a violončelo prati u dubokom registru.



    U drugom dijelu koncerta spojili su se u Koncertu u c-molu za violinu, obou, gudače i basso continuo, BWV 1060 Johanna Sebastiana Bacha glazbenička umijeća sina Martina i oca Georga Draušnika, uvaženoga glazbenika-oboista i pedagoga koji je danas u 78. godini života. Nastupili su uz Komorni studio Zagrebačke filharmonije utemeljen 1971., čiji je rad obnovio i danas je njegov umjetnički ravnatelj Martin Draušnik. Sigurni maestro Pavle Dešpalj stajao je za dirigentskim pultom, pa je Bachov koncert pod njegovim ravnanjem dobio svoje pravo stilsko uobličenje, potrebni puls u brzim i pjevnost u polaganom stavku, čemu su angažmanom pridonijeli mladi gudači Zagrebačke filharmonije. Dorečeno i tonski lijepo sviranje Georga i Martina Draušnika, nesputani gudači i sigurni Dario Poljak na čembalu oplemenili su muzikalnim sviranjem Crkvu sv. Marka. Na jedan od ljepših protestantskih korala Erkenne mich, mein Hüter, koji je Johann Sebastian Bach uvrstio u četiri različite harmonizacije u Muku po Mateju, skladao je Pavle Dešpalj za Tri koralne predigre u neobaroknom stilu za vrijeme studija kompozicije u razredu Stjepana Šuleka. U trećoj se uspješno ogledao kao autor fuge, a koral je povjerio puhačima iznad tonalitetne, bogato ritmički figurirane čvrste podloge gudača. Svoje dionice lijepo su svirali puhači Zagrebačke filharmonije. Nadahnuto i dinamički iznijansirano sviranje pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja pokazali su različitost i vrijednosti jedne od hrvatskih glazbeničkih obitelji.

    U našoj glazbenoj sredini rijetko se mogu čuti tri sonate i tri partite za violinu-solo Johanna Sebastiana Bacha. Stoga su veliko zanimanje publike pobudila dva koncerta - u subotu 28. i u ponedjeljak, 30. travnja na kojima je violinist Orest Shourgot izveo spomenute skladbe. U sonatama (u četiri stavka) od kojih su prve dvije (u g-molu, BWV 1001 i a-molu, BWV 1003) izvedene na prvom, a treća (u C-duru, BWV 1005) na drugom koncertu, Bach je jedan stavak osmislio kao fugu. Prvu od tri partite (barokne suite kao niz plesova iz raznih zemalja Europe) u h-molu, BWV 1002 Orest Shourgot svirao je u subotu, a drugu (u d-molu, BWV 1004 i treću u E-duru, BWV 1006) dva dana kasnije. Od prvoga poteza gudalom na prvom koncertu publici u Crkvi sv. Marka bilo je jasno da će nazočiti jedinstvenom pothvatu umjetnika koji je savršeno svladao složene zahtjeve Bachovih partitura i savršeno ih tonski uobličio, izradivši i najsitnije pojedinosti. Intonativno sigurno i pregledno vođenje melodijskih linija i glasova u fugama te u poznatoj Ciacconi - nizu varijacija na odabranu temu iz partite u d-molu, izvrsno odabrana tempa, slojevita dinamika i umjerena agogika obilježja su Shourgotova tumačenja Bachovih remekdjela za koje je nagrađen nagradom Neven za najveći umjetnički doprinos Festivalu sv. Marka, utemeljenom 2013. godine u spomen na njegova osnivača.

    U nedjelju, 29. travnja 2018. priređena su u Crkvi sv. Marka dva koncerta. Na jutarnjem je nastupio kvintet limenih puhača Balkan Brass Connection (truba: Mario Lončar i Mladen Đorđević, rog Viktor Kirčenkov, trombon Marko Ilić i tuba Krunoslav Babić). Njihov nastup ne odstupa od prakse sudjelovanja puhača u liturgijskim obredima, poznate još iz renesanse i venecijanskoga skladatelja Giovannija Gabrielija. Ovom prigodom nastup su iskoristili za predstavljanje novih skladbi četvorice hrvatskih skladatelja, pisanih upravo za ansambl Balkan Brass Connection, kao i četiriju skladbi obrađenih za kvintet limenih puhača. Bile su to uvodna Veliki ulazak i koračnice Jeana-Baptistea Lullyja (obrada Michel Barré), predigra operi Orfej i Euridika Christopha Willibalda Glucka (obrada Manu Mellaerts), Elsina procesija u Katedralu iz opere Lohengrin Richarda Wagnera (obrada Pavle Dešpalj) i Koncert u g-molu, BWV 1056 Johanna Sebastiana Bacha (obrada Michel Barré i Michel Torreilles). Četiri praizvedene skladbe hrvatskih skladatelja vrijedno su obogaćenje inače ne baš bogate literature za kvintet limenih puhača. U tonalitetno određen Valse balkanique unio je Dalibor Grubačević folklorne motive, Suitu za brass kvintet osmislio je Davor Bobić kao kontrastnu dvostavačnu skladbu u kojoj svi instrumenti donose teme oslonjene na slobodno povezane akorde u kojima zaiskre i opore disonance. Kratka skladba svečanog ugođaja The Fall of Jericho Jurice Hrenića mogla se publici dopasti zbog jasno profiliranog melodijsko-harmonijskog strukturiranja, dok je Tango to go Petra Obradovića u potpunosti po melodijsko-ritamskim i harmonijskim rješenjima odisao argentinskim folklornim uzorima. Članovi ansambla Balkan Brass Connection orkestralni su glazbenici čiji se nastupi zapravo mogu podvesti pod solističke, što zahtijeva izvrsnost u svakom tvorbenom dijelu skladbe – u intonaciji, artikulaciji tona, ritmu, tempu, dinamici i dosluhu s ostalim glazbenicima. Sve su se te vještine odrazile u skladnom, uigranom, tonski zaobljenom i zanimljivom sviranju petorice uglednih glazbenika iz glazbenih središta regije – Ljubljane, Zagreba i Beograda.



    Na večernjem koncertu u Crkvi sv. Marka u nedjelju, 29. travnja nastupio je Zagrebački gitaristički kvartet, komorni sastav u kojem je gitaristički pedagog Ante Čagalj prije gotovo tri desetljeća okupio neke od najboljih učenika iz svog razreda. Neki su od njih nastavili kasnije svoj profesionalni put kao solisti ili pedagozi pa se sastav gitarističkoga kvarteta mijenjao. Danas su njegovi članovi Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Frane Verbanac. Prema želji prof. Ante Čaglja, sastav istorodnih instrumenata trebao je predstavljati glazbu različitih stilova, žanrova i skladatelja. Kako nije uvijek lako pronaći izvorne skladbe, sam je obradio za četiri gitare skladbe pisane za druge instrumente, čemu nisu odoljeli ni njegovi učenici, odabirući naslove iz recentne glazbene literature.

    Glazbenici su koncert podijelili u dva dijela, odabravši za prvi dio orguljske skladbe Johanna Sebastiana Bacha u obradi Ante Čaglja, a za drugi dio stavke (odlomke) iz suita za čembalo i glazbeno-scenskog djela Les Indes Galantes Jeana-Philippea Rameaua. Osam od devet skladbi obradio je Krunoslav Pehar, a jednu Melita Ivković. Iz Bachova opusa odabrali su dvije fuge – u h-molu, BWV 579 i g-molu BWV, 578 te Osam malih preludija i fuga, BWV 553-560. Iako postoji sumnja u Bachovo autorstvo s obzirom na formu i kratkoću fuga koju tvori samo jedna provedba i jednostavna kadenca, one mu se ipak pripisuju. Pretpostavlja se da su njihovi autori otac Bachov i učenici, otac i sin iz obitelji Krebs. Sve fuge su pisane za četiri glasa pa je Ante Čagalj u obradu uključio i malu gitaru višeg registra kako bi se bolje istaknula četiri samostalna glasa. U Rameauovim skladbama prevladava akordička struktura, ornamentiranje u stavcima programnog karaktera (kao Zov ptica), plesni ritmovi, a tek povremeno su glasovi vođeni kontrapunktički. Zvučnu raznolikost dale su dvije manje gitare, dok su samo Gavotu sa šest varijacija odsvirali glazbenici na četiri velike gitare.

    Zagrebački gitaristički kvartet spada u one hrvatske komorne sastave koji su stekli ugled, nagrade i priznanja na međunarodnom planu. Sviranje sastava počiva na ozbiljnom pristupu izvornim zapisima i sigurnom svladavanju svih tehničkih zahtjeva. Članovi kvarteta oblikuju precizno tonske visine (u melodiji i baroknim ukrasima), s lakoćom rješavaju sve ritamske kombinacije, a pravo suglasje u sviranju pokazali su u Bachovim fugama za orgulje, ističući pojedine glasove u okvirima zadane dinamike. Sve skladbe činile su se u izvedbi Zagrebačkog gitarističkog kvarteta dorečene, savršeno razrađene u svim detaljima, dinamički izbalansirane i odsvirane u dobro odabranim tempima. Svirajući spontano i muzikalno, glazbenici  su uspjeli pronaći pravi odnos u akustičkim uvjetima Crkve sv. Marka.



    Nakon prvosvibanjske stanke, Festival sv. Marka nastavljen je u srijedu, 2. svibnja koncertom još jednog zagrebačkog komornog gudačkog sastava – Zagrebačkoga kvarteta, čije djelovanje s prekidima traje od 1919. godine. I u tom su se kvartetu izmjenjivali članovi, pa je najnoviji sastav ustanovljen nedavnim dolaskom mladog violinista Martina Krpana na mjesto prve violine. Davor Philips (druga violina), Hrvoje Philips (viola) i Martin Jordan (violončelo) djeluju od ranije u Zagrebačkome kvartetu. U program koncerta uvrstili su dva ogledna uratka iz bogate kvartetske literature, koja su ove sezone izveli u svome ciklusu: Gudački kvartet br. 16 u Es-duru, KV 428/421b Wolfganga Amadeusa Mozarta i Gudački kvartet br. 14 u d-molu Smrt i djevojka, D 810 Franza Schuberta. Mozartov četverostavačni kvartet formalno u potpunosti odgovara obrascu klasičnoga kvarteta, a mala odstupanja tvore kromatski pomaci u temama, slobodniji harmonijski plan i bogatija dinamika. Središnji stavak Schubertova gudačkog kvarteta je drugi polagani Andante con moto, tema s pet kratkih varijacija. Schubert je odabrao solo-pjesmu Smrt i djevojka, skladanu na stihove Matthiasa Claudiusa i na mirnu, sjetnu temu koju najčešće donose prva violina i violončelo nanizao varijacije različitih melodijsko-ritamskih obilježja. Ostala tri stavka u bržem su tempu pa Schubert od početnog Allegra preko plesnog, zavodničkog Scherza s Trijom vodi do razigranog Presta u kome se u ubrzanju u Codi konačno potvrđuje neminovnost odlaska s ovoga svijeta.

    Zagrebački kvartet našao se ove sezone u nezavidnoj situaciji nakon odlaska Marina Marasa, a čini se da je mladi violinist Martin Krpan pridonio njenom premošćivanju. Sudeći prema pokazanom tehničko-interpretativnom umijeću, može se nadati uspješnom profesionalnom sazrijevanju. Dionica prve violine u pravilu je pokretač zbivanja u gudačkom kvartetu, što je Martin Krpan prihvatio odgovorno i savjesno. Od samog početka dobro odabrana tempa i međusobna suradnja svih članova učinili su izvedbu Mozartova i Schubertova kvarteta tečnom, spontanom, zanimljivom, intonativno preciznom (uz manja odstupanja), muzikalnom i dinamički iznijansiranom, podastirući publici u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest novu, osvježenu i drukčiju sliku Zagrebačkoga kvarteta.

    Jedan koncert posvećen je uspomeni na utemeljitelja Festivala sv. Marka - Nevena Valenta, a ove godine održan je u četvrtak, 3. svibnja. Nastupio je Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci, obilježavajući njime ujedno i 30. obljetnicu djelovanja obnovljenog zbora, utemeljenog prije gotovo sto godina. Zboru su se pridružili solisti Martina Gojčeta-Silić (mezzosopran), Marin Čargo (bariton) i Pavao Mašić (orgulje), a program je izveden pod ravnanjem dirigenta Jurice Petra Petrača. Vodeći zbor već sedam godina, dirigent Jurica Petar Petrač mogao je dobro upoznati pjevače i odabrati program prema njihovim mogućnostima. Iz bogate riznice duhovne glazbe odabrane su skladbe francuskoga skladatelja i orguljaša 20. stoljeća Mauricea Durufléa: Četiri moteta na gregorijanske teme, op. 1 (Ubi caritas et amor, Tota pulchra es, Tu es Petrus i Tantum ergo) i molitvu Père Notre, op. 14 za zbor a cappella te Requiem u d-molu za sole, zbor, komorni orkestar i orgulje, op. 9. Prozračan zborski slog i kadikad impresionističkom harmonijskom bojom osjenčan gregorijanski napjev, kao i jednostavna molitva Père Notre, zabljesnuo je u svoj tonskoj ljepoti u intonativno sigurnom, dinamički bogato iznijansiranom i skladnom zapjevu Oratorijskoga zbora sv. Marka. Od više inačica Durufléova Requiema odabrana je ona uz pratnju orgulja, čiju je iznimno zahtjevnu dionicu (osobito u odnosu na odabir i promjenu registara) majstorski izveo Pavao Mašić. U samo dva stavka sudjeluju solisti, što je bilo dovoljno da pjevačko umijeće pokažu muzikalna i sigurna Martina Gojčeta-Silić i mladi Martin Čargo, čije formalno obrazovanje još nije u potpunosti dovršeno. Oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores Sancti Marci, dorastao u tehničkom i interpretativnom pogledu složenosti partiture i njenoj razradi, slijedio je koncepciju dirigenta Jurice Petra Petrača i orguljaša Pavla Mašića, ostvarivši dobro dinamički iznijansiranu i skladnu izvedbu.



    Osim koncerta kvarteta saksofona Ardemus, održanog 4. svibnja u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest (o kome je pisala Višnja Požgaj), na Festivalu sv. Marka održana su još dva koncerta u Hrvatskome glazbenom zavodu. U subotu, 5. svibnja nastupila su u ciklusu Hrvatske glazbeničke obitelji tri člana obitelji Krpan: otac Anđelko (violina), sin Martin (violina) i sin Ivan (klavir). Iz bogatog opusa jednog od najvećih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća Borisa Papandopula izveli su violinisti Anđelko i Martin Krpan Pet studija za dvije solo violine (Introdukcija, Dodekafonska, Valcer, Improvizacija, Fuga). Efektne i virtuozne skladbe postavljaju pred izvođače brojne zahtjeve glede intonacije i tehnike, što obojici glazbenika nije predstavljalo prepreke u skladnom, sigurnom i tonski lijepom sviranju. Pijanist Ivan Krpan predstavio se u rijetko izvođenoj Fantaziji u C-duru, op. 17 Roberta Schumanna kao pijanist neupitnih sviračkih vještina pri artikulaciji tona, pijevnome legatu, izvrsno izigranim brzim ritmičkim figurama i dinamičkome rasponu koji se u Schumannovoj fantaziji proteže od iznimno tihih do iznimno glasnih vrijednosti. U drugom dijelu koncerta odsvirali su Martin i Ivan Krpan Sonatu za klavir i violinu u c-molu, op. 30 Ludwiga van Beethovena. Obojica solista predstavila su u prvome dijelu koncerta svoje vještine i pristup tumačenju glazbenih djela, pa je šteta što se to nije ponovilo i u njihovu zajedničkom nastupu tijekom kojega je ostao podignut poklopac na klaviru – kako je uobičajeno kod pijanističkih recitala. Izvedbu pripremljenu sukladno stilskim odrednicama skladbi zasjenio je intenzitet klavira, što bi se izbjeglo zahvaljujući iskustvu glazbenika s duljim koncertantnim stažem.

    Kruna ovogodišnjeg, 20. Festivala sv. Marka bio je posljednji koncert održan u nedjelju, 6. svibnja. Brojnu publiku privukao je u Hrvatski glazbeni zavod program kakvom se rijetko može nazočiti, a to su bili koncerti za klavir i gudače Johanna Sebastiana Bacha u kojima su soliste-zagrebačke pijaniste pratili Zagrebački solisti pod ravnanjem Tončija Bilića. Koncert je otvorila Vlasta Gjura s Koncertom za klavir i gudače u f-molu, BWV 1056, a pridružila joj se Katarina Krpan u Koncertu za dva klavira i gudače u c-molu, BWV 1060. U drugom, duljem dijelu nastupio je Đorđe Stanetti u možda najljepšem od četiri koncerta za klavir - onom u d-molu, BWV 1052. Slijedio je Koncert za tri klavira i gudače u d-molu, BWV 1063 u kojem su nastupili Đorđe Stanetti, Filip Fak i Marijan Đuzel, a vrhunac večeri bio je Koncert za četiri klavira i gudače u a-molu, BWV 1065 u kojem se spomenutim solistima pridružio Krešimir Starčević.

    Dvije pijanistice i četvorica pijanista pripadaju različitim naraštajima i različitim pijanističkim školama. Osobni pristup notnom predlošku i ugrađivanje detalja u stilski primjerenu izvedbu solističkih dionica osjenčali su posljednji festivalski koncert, u kojem je sve bilo podređeno jedinstvenome cilju – primjerenom predstavljanju Bachova skladateljskog izričaja. Tonski lijepo oblikovali su gotovo svi solisti svoje dionice uz minimalnu primjenu pedala, približivši se jasnom artikulacijom čembalističkom zvuku. Najveći ulog u ovoj koncertantnoj reviji položio je vrsni pijanisti Đorđe Stanetti, izgradivši svoju interpretaciju jedine i prvih dionica u koncertima za tri i četiri klavira na suverenom poznavanju predloška, izigranosti svih ukrasa, ritmičkoj usklađenosti i bogatoj dinamičkoj paleti. Muzikalno i lijepo svirala je svoju dionicu u Koncertu za klavir u f-molu Vlasta Gjura, a zajednički nastup s Katarinom Krpan prožela je uigranost i dobra suradnja. Među četvoricom pijanista istaknuo se Đorđe Stanetti, dok je možda najmanje uočljiv ostao Marijan Đuzel. Zagrebački solisti i maestro Tonči Bilić bili su pouzdan oslonac u pratnji solista, bez obzira na nedoumicu i dulju stanku između drugog i trećeg stavka Koncerta u f-molu koji se logično nadovezuju. Kad će se ponoviti ovakva večer Bachovih klavirskih koncerata (podrazumijeva se program!) teško je reći sudeći prema koncepciji koncertnih događanja u Zagrebu, pa je ovo doista bila prilika da brojna publika uživa u osmišljenom i suglasnom sviranju pijanista, Zagrebačkih solista i Tončija Bilića.



    Nakon završnog koncerta Festivala sv. Marka, dodijeljena je po šesti put nagrada Neven. Prema mišljenju Ocjenjivačkog suda (u sastavu Vladimir Kranjčević-predsjednik, Tamara Jurkić Sviben, Erika Krpan, Pavao Mašić i Sanda Vojković) festivalski koncerti ukazali su na činjenicu da u Hrvatskoj djeluju brojni glazbenici čiji dometi odolijevaju usporedbi s mnogim stranim umjetnicima. Na koncertima su nastupali uglavnom glazbenici koji su potekli ili su došli u hrvatsku glazbenu sredinu i rijetki gosti iz susjednih zemalja, po čemu se 20. Festival sv. Marka bitno razlikuje od niza dosadašnjih u koje je utkano muziciranje stranih glazbenika. Kvaliteta izvedbi na određeni je način otežala odabir dobitnika nagrade Neven, pa ju je za iznimno vrijedan prilog Festivalu sv. Marka i glazbenome životu Zagreba dobio violinist Orest Shourgot za cjelovitu izvedbu Bachovih sonata i partita za violinu.

    Kao i svake godine, Festival sv. Marka popratila je programska knjižica. Dvadeseta obljetnica odredila je njenu koncepciju različitu od većine do danas objavljenih, pa je velik dio prostora posvećen popisu izvedenih skladbi i popisu izvođača. Na temelju ovako razdvojenih popisa nije moguće povezati izvođače i skladbe, što onemogućava sustavnu analizu repertoara. Kao pokazatelj zanimanja glazbenih publicista za Festival sv. Marka mogla bi biti bibliografija objavljenih tekstova, što je ovom prilikom izostavljeno. U ovogodišnjoj programskoj knjižici napuštena je i dosadašnja praksa objavljivanja tekstova o izvođačima (ne i o skladbama) na hrvatskom i engleskom jeziku, što je nadomješteno tiskanjem dnevnih programa na hrvatskom jeziku za pojedinačne koncerte. Možda su takvi tekstovi mogli ispuniti puno bijelog prostora na stranicama koje pružaju samo osnovne podatke o rasporedima koncerata. Ove godine nije se u programskoj knjižici posjetiteljima Festivala sv. Marka obratila ravnateljica Markofesta Suzan Valent Ashoor, koja je odvažno preuzela voditeljsku ulogu nakon prerane smrti supruga Nevena. Očekuju li Festival promjene nakon dva desetljeća prisutnosti u glazbenome životu Zagreba unatoč pokroviteljstvu Gradske skupštine Grada Zagreba i izdašnijim materijalnim sredstvima izdvojenim ove godine te podršci Ministarstva kulture RH i Turističke zajednice Grada Zagreba? Odgovor na to pitanje treba pričekati do sljedeće godine, kada će festivalska događanja biti nastavljena prema koncepciji utemeljitelja Nevena Valenta ili će na novi način osmišljeni programi privući publiku - poznavatelje i ljubitelje glazbe.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 28. svibnja 2018.                                                                                                               

     

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike