Uredno odrađena zadaća

Projekt umjetničkih akademija: Gustav Holst Planeti - Glazba Sunčeva sustava



  • Još jednom su se umjetničke akademije udružile: Muzička, Likovnih umjetnosti, Dramskih umjetnosti, studij dizajna Arhitektonskog fakulteta i Tehničko veleučilište. Zajednički zadatak bilo je uposliti što više studenata na koncertu u ciklusu Lisinski subotom.  S takvim je organizacijski složenim projektima dosad bilo vrlo dobrih i lijepih iskustava. A doista je puno posla za sve svirače i pjevače bilo s ovosezonskim poučnim zadatkom – suitom Planeti Gustava Holsta, te potom i Himnom Zemlji Jeana Sibeliusa, a sve u povodu Dana planeta Zemlje.

    Uz sav trud i mladalačka htijenja, ovogodišnji projekt ostao je samo uredno odrađena zadaća, unatoč velikim pretenzijama. Najveći je teret ponijela Muzička akademija sa Simfonijskim orkestrom i urednim, mnogoljudnim Zborom koji je postigao meku zvukovnost. Pripremila ga je Jasenka Ostojić.

    Sve boje glazbe, sviđalo se to vama ili ne, slogan je ciklusa Lisinski subotom. A studenti Akademija to su pokazali bez zabune. Otvorene svirale orgulja Lisinskog bile su osvjetljene raznobojnim reflektorima s malim učinkom, odnosno ništa maštovitijim nego što se često viđa na redovitim koncertima i uglavnom neopterećeno glazbenim tijekom. Dva poveća ekrana prisutnima su prikazivala planete Sunčeva sustava na način National Geographica dok je još bio u povojima. Mašta je ozbiljnije zakazala. Ili je možda vješti i eklektični, ali i dalekovidni skladatelj Gustav Holst zakazao sa svojom suitom Planeti, nastaloj prije stotinjak godina na glazbeno turbulentnom početku prošloga stoljeća.

    I eto nam koncerta nazvanog Glazba sfera, odnosno Musica mundana. Pretenciozno do boli. I do boli uredno ispostavljena pomodna, a i nedovršena svaštarica. Svega je tu bilo. Možda se čak sugerira da je draga nam Zemljica ipak sigurno mjesto za preživljavanje, premda se na videu automobili s putnicima potapaju u blatu.



    Nakon Holstovih Planeta slijedila je Himna Zemlji Jeana Sibeliusa. U Holstovom glazbenom, vještom i donekle naivnom opisu planeta – nema Zemlje. Nadoknadila ju je velebna Sibeliusova Himna Zemlji za mješoviti zbor i orkestar. Sve je predvodio Quentin Hindley, francuski dirigent nakićene profesionalne biografije. Gesta mu je precizna, gotovo za nacrt školice dirigiranja, a vrlo dobra i nadasve oprezna je i kontrola velikog izvodilačkog tijela. No, sve ostaje na dobroj i pouzdanoj školi, možda zbog nekog straha od mogućeg raspada.

    Program:
    Gustav Holst: Planeti, op. 32 Suita za veliki orkestar
    Jean Sibelius: Himna Zemlji op.95 Za mješoviti zbor i orkestar


    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 23. ožujka 2018.                

     

Piše:

Maja
Stanetti

kritike