Izostala karakterizacija scena

Zagrebačka filharmonija: Scenska kantata Carla Orffa u Off ciklusu Carmina Burana na koncertni način



  • Svi prepoznaju početak, ujedno i kraj kantate Carmina Burana, česti motiv špica i reklama - O Fortuna,  kolo sreće se okreće. I upravo kada se povratak u prošla stoljeća, pa i srednji vijek, spominje u kontekstu donošenja novog obiteljskog zakona, srednji vijek je stigao i u dvoranu Lisinski u obliku kantate Carmina Burana Carla Orffa u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije - premda je često izvođeno djelo davno prestalo biti off. Kantata je temeljena na nađenim zapisima anonimnih lutalica, klerika i studenata iz 13. stoljeća, nađenih u bavarskom samostanu. Orff, njemački skladatelj i edukator, priskrbio je izboru tekstova iz zbirke dovoljno elementarne rimičnosti na koju svi isto tako elementarno reagiraju. Često izvođena scenska cantata pojavila se u koncertnom obliku u izvedbi Zagrebačke filharmonije, obveznih Goranovaca i djevojačkog zbora Zvjezdice. Vokalni solisti bili su Ilijana Korać Teklić, Matija Meić i Dejan Maksimilijan Vrbančič kao nove solističke zvijezde kantate. Predvodio ih je dirigent Miran Vaupotić, čija biografija navodi svekolike angažmane, a osobito one na američko-ruskoj liniji.

    Publika i izvođači obožavaju kantatu Carmina Burana, ponajviše stoga što donosi elementarni glazbeni užitak u osnovnim ritamskim obrascima, izrazitim zborskim dijelovima u ravnoteži s lirskim ulomcima. Svake se godine atraktivna Carmina Burana izvodi bar jednom. Za slušatelje s duljim stažem, učestalost izvedbi došla je već do ruba izdrživosti, u stilu hvatanja za glavu – a joj, opet Carmina Burana. Naprosto je previše izvedbi u nekom desetljetnom hodu pa se stječe dojam da je Orffova scenska kantata najgenijalniji uradak glazbe 20. stoljeća, što je daleko od istine, ali čini se da se izvedba relativno lako priprema i zarazna je za publiku. Dobar i vješt Orffov složenac na rokerski način dalekovidno podilazi svima. K tome podnosi kojekakve izvedbe i svi su uvijek oduševljeni, a komercijalna računica svakako ima udjela u učestalosti.



    Dirigent Vaupotić sposobno je i uredno kontrolirao svoj veliki izvodilački aparat. Goranovce je u red stavio Luka Vukšić i moguće nekontrolirano vikanje, kojem smo često bili svjedoci, dobilo je zaokruženu zvučnost - iako je pjevača i dalje daleko previše, ali  u Goranovcima se očito njeguje tradicija inkubatora zborskog pjevanja. Mala atraktivna uloga Zvjezdica ostala je plitkog, gotovo ispuhanog tona. Cjelini pod vodstvom Mirana Vaupotića nije nedostajalo urednosti, ali je nedostajalo karakterizacije scena, uključujući i onu U krčmi; ulozi namijenjenoj samo odabranim tenorima napetih visina. S tako napetim krajem mučila se pomalo Ilijana Korać Teklić, tople boje soprana, koja uspijeva uredno donijeti svoju dionicu. Pravi scenski karakter koncertnoj izvedbi scenske kantate donio je Matija Meić u jednoj od najboljih mogućih karakternih interpretacija, s puno pažnje prema izgovorenom tekstu i njegovom značenju, s lakim,  rječitim i šarmantnim no ipak diskretnim scenskim nastupom i nadsve lijepim i mekim glasovnim oblikovanjem.

    Program:
    Carl Orff: Carmina Burana

    Miran Vaupotić, dirigent
    Ilijana Korać Teklić, sopran
    Dejan Maksimilijan Vrbančić, tenor
    Matija Meić, bas
    Akademski zbor Ivan Goran Kovačić
    Dječji zbor Zvjezdice


    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 23. travnja 2018

Piše:

Maja
Stanetti

kritike