Nedorađena koncertna izvedba

Zagrebački solisti;Tanja Ruždjak, sopran; Sonja Runje, alt; Djevojački zbor Zvjezdice, Četvrti koncert 64. sezone - Stabat Mater G. B. Pergolesija, 12. ožujka 2018.



  • Mozartova Noćna serenada u D-duru otvorila je redovitu koncertnu večer u ciklusu Zagrebačkih solista u Hrvatskom glazbenom zavodu. Solisti su izabrali osjetljiv teren, onaj koji ih uvijek pomalo muči i na kojem su se svojedobno proslavili. Izabrali su Mozartovu glazbu, baš kao što je sastav nekad slavnih zvučao kao stvoren za taj repertoar. Na četvrtom sezonskom koncertu predstavljen je dovoljno zanimljiv repertoar, ali se o njegovoj prezentaciji itekako moglo raspravljati i u iznenadnom napadu dobre volje progledati kroz prste svim nedorečenostima.

    Mozartova trostavačna Noćna serenada šarmantan je i izazovan izbor. No u izvedbi je bilo tek neke dobre volje, ali ne i dovršenosti pripremnog rada. To se ogledalo i u nedovršenosti izvedbe grubljeg tona i prijetećih raspada unatoč svim dobrim voljama ovoga svijeta. Kvartet gudača, u kojem kontrabas kod Mozarta iznenadno zamjenjuje violončelo, na kraju nije bio skladan s ostatkom ansambla u kojem je bilo nekih sjajnih ali pomalo i neprikladnih soliranja, poput izdvojenog bljeska solirajućih  timpana. Mladalačka snaga Šimuna Matišića ima potrebu iskazati se, no treba vremena da se uklopi u Noćnu serenadu koju je spopalo grmljavinsko nevrijeme. Noćnu serenadu valja umiti, odrediti omjere zvukovnosti, jer njezina atraktivnost – a Mozart ju je navodno sam sebi napisao za dvadeseti rođendan, zacijelo to zaslužuje.

    Drugi pokušaj ogleda s Mozartovom glazbom bio je u Klavirskom koncertu u A-duru Köchelove oznake 414, koncertu uvijek zanimljivom za talentirane mladalačke oglede. Lijep je dugogodišnji običaj da Zagrebački solisti redovito daju priliku mladim, nadarenim glazbenicima. Ovaj put bila je to nagrađivana Mia Pečnik. Njezina uspješna putanja nastupa došla je i do male dvorane njujorškog Carnegie Halla. Mia Pečnik ima atraktivnu pojavnost slijedeći trend uplitanja kose, striktivna pojavnost koja je gotovo zadana u današnje vrijeme. Ništa joj nije bilo na putu percepciji razumnog i do detalja izrađenog čitanja koji je i kompetentno donesen. Doduše, bez glazbeničkog rizika igre na koju Mozart redovito poziva. A ponekad i uživljena vanjska gesta Mije Pečnik više sugerira od onoga što se može zasad čuti.



    U drugom dijelu večeri zagonetku Mozarta zamijenila je Pergolesijeva Stabat Mater na tekst Jacoponea di Todija, skladba iz redovitog repertoara u korizmeno vrijeme.  Ujedno i skladba nedugog trajanja, koju je kao svoju posljednju napisao 25-godišnjak i čijoj izvedbi se gotovo redovito pristupa „kako ćemo, lako ćemo, jer to znamo“. Uza Zagrebačke soliste sudjelovao je i nezamjenjivi Djevojački zbor Zvjezdice, a u dvije solističke vokalne dionice nastupile su Tanja Ruždjak i Sonja Runje. Sve zajedno bez dirigenta, koji je opako nedostajao. Izvedbu je preblagim pristupom, ne snalazeći se, predvodio koncertni majstor Sreten Krstić. Ili naprosto izgleda da nije bilo dovoljno vremena za usklađivanje. Bez dirigenta, i Zvjezdice se pažljivo oglašavaju bez pravog glasovnog odnosa a katkad i grubog tona. U takvom okruženju lijepo je zazvučao laki i zaobljeni sopran Tanje Ruždjak i skladno baršunasti glas Sonje Runje, koja se osobito trudi oko teških joj dubina. Sve u svemu, nedorađena koncertna večer koja će samo uključenima, rodbini i prijateljima ostati u sjećanju.

    Program:
    W.A.Mozart: Serenata notturna u D-duru, K239
    W.A.Mozart: Koncert za klavir u A-duru, br.12, KV414
    G.B.Pergolesi: Stabat mater, P.77
    solisti: Tanja Ruždjak, sopran, Sonja Runje, alt uz Djevojački zbor Zvjezdice

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 26. ožujka 2018.                 

Piše:

Maja
Stanetti

kritike