Raskošna paleta dinamičkih nijansi

Recital Ante Kneršaureka, Katedrala UBDM Zagreb, 31. siječnja 2018.



  • Članovi Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika glazbenici su različitih profila čiji se nastupi održavaju u koncertnim dvoranama, nekim drugim prostorima, ali i u crkvama, osobito ako su to recitali orguljaša. Tako je 31. siječnja 2018. godine recital održao orguljaš Ante Knešaurek u Katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zagrebu. Da je koncert bio planiran mnogo ranije možda se mogao uklopiti u termine Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog koja ima orgulje. I u katedrali i u dvorani gradila ih je ista tvrtka  - E. F. Walcker iz Ludwigsburga, i to katedralne 1855. godine, a u dvorani Lisinski 1973. godine. Najavljen desetak dana ranije, recital Ante Knešaureka privukao je ipak dovoljno ljubitelja glazbe za orgulje i poznavatelja opusa Maxa Regera (1873-1916). Širokoj publici ne toliko poznat i popularan kao Johann Sebastian Bach, tijekom svoga kratkog životnog i stvaralačkog puta taj je njemački skladatelj proučavao Bachove skladbe za orgulje i svoja djela gradio prema načelima tvorbe baroknih oblika. Svoje oduševljenje Bachom – čovjekom i skladateljem – pretočio je Reger u više skladbi u kojima se spominje Bachovo ime, a skladbe za orgulje konstanta su u njegovu stvaralaštvu (od 1892. godine do smrti) i čine gotovo četvrtinu njegovih numeriranih i veći dio nenumeriranih opusa.

    Za svoj jednosatni recital Ante Knešaurek odabrao je tri skladbe Maxa Regera: Drugu sonatu za orgulje, op. 60 sa stavcima Improvizacija, Invokacija (Prizivanje) te Introdukcija i fuga, zatim tri iz zbirke Trideset koralnih predigri, op. 135a (Es ist das Heil uns kommen her, Grosser Gott, wir loben Dich, Meinen Jesu lass' ich nicht) i Fantaziju i fugu u d-molu, op. 135b. Druga sonata za orgulje (1901) počinje Improvizacijom, što uključuje organizaciju glazbene građe i nastajanje skladbe tijekom same izvedbe. Ante Knešaurek (1978) i sam je skladatelj koji je studij kompozicije završio 2005. godine u razredu Marka Ruždjaka, a tijekom sudija orgulja (diplomirao 2000., magistrirao 2003.) u razredu Marija Penzara na Muzičkoj susreo se s improvizacijom u kojoj uspješno podučava polaznike Orguljaške ljetne škole u Šibeniku. Regerova Improvizacija ostala je zabilježena kao jedan od mogućih načina obrade odabrane teme, za razliku od mnogih Bachovih koje nije uspio zapisati. Drugi stavak Invokacija je polagan s dinamičkim lukom tiho-glasno-tiho, a u trećem stavku se na slobodno oblikovanu Introdukciju nadovezuje impresivna fuga s nekoliko kromatskih pomaka u temi. Za tri koralne predigre Reger je odabrao umjerena tempa, dok je Fantaziju - koja počinje oporom disonancom, ostvario kao mozaičnu formu iza koje slijedi fuga s dosta dugom temom.



    Sve izvedene Regerove skladbe postavljaju pred orguljaša manje ili više složene zadatke, što je možda ipak jednostavnije ispuniti u kratkim koralnim predigrama temeljenima na tekstu. Najzahtjevnije su svakako fuge, u kojima tema prelazi iz glasa u glas na manualima i u pedalu, uz stalni odgovor i kontrapunkt u drugim glasovima. Registracija koja kod orgulja značajno pridonosi dinamici dijelom je zadana, a njene promjene mogu uvjetovati dispozicije orgulja ili senzibilitet samog izvođača. Recitalom Regerovih skladbi potvrdio je Ante Knešaurek dobro poznavanje izvornika, stilskih odrednica, svoje vještine sviranja i neprimjetnog svladavanja različitih zahtjeva unutar njih. Odabirom registara u manualima i pedalu ostvario je raskošnu paletu dinamičkih nijansi - od meditativnog pianissima do snažnog, ali ne grubog vrhunca u posljednjim taktovima Fantazije i fuge, slijedeći u povezivanju registara svoju koncepciju i mogućnosti orgulja zagrebačke katedrale. Možda će se Ante Knešaurek, ne čekajući neku obljetničku prigodu, opet upustiti u istraživanje i interpretaciju bogatog orguljskog opusa Maxa Regera, potvrđujući stalno svoje visoko umijeće sviranja i izvrsno poznavanje orgulja – kraljice instrumenata.

    Program:
    Max Reger

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 26. veljače 2018.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike