Zavidna tehnika interpretiranja

Emanuel Pavon, Glazbeni salon Arheološkog muzeja u Zagrebu, 2. veljače 2018.



  • U više zagrebačkih muzeja održavaju se različiti koncerti ili ciklusi koncerata - primjerice u Muzeju Mimara, u Muzeju za umjetnost i obrt ili u Povijesnome muzeju. Neki od njih imaju odgovarajuće zatvorene prostore, u nekima se koncerti održavaju u otvorenom predvorju, što znači da se razlikuju po akustičkim osobinama prostora. Već prošle godine Arheološki muzej u Zagrebu pridružio se organizatorima koncerata, a ove je godine pokrenuo ciklus od deset koncerata pod nazivom Glazbeni salon Arheološkog muzeja. U malom prostoru na prvom katu, koji može primiti osamdesetak slušatelja, održan je u petak, 2. veljače 2018. prvi koncert ciklusa. Nastupio je Emanuel Pavon, student četvrte godine violončela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu izv. prof. Monike Leskovar. Školovana prvo u Zagrebu, usavršavala se kod mnogih uglednih violončelista, a odnedavno Monika Leskovar prenosi studentima svoja znanja i bogata iskustva reproduktivne umjetnice.

    Emanuel Pavon pohađao je Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Bjelovaru, gdje je rođen 1996. godine, a Muzičku akademiju upisao je 2014. kao najbolji kandidat na prijemnom ispitu. Sudjelovao je i osvajao nagrade na natjecanjima učenika i studenata glazbe u Hrvatskoj kao solist ili član komornih sastava. Često su nadareni mladi glazbenici koncertirali i prije stečene diplome, pa to čini i Emanuel Pavon, priželjkujući možda karijeru koncertanta. Da je violončelo u zagrebačkoj sredini doista popularno glazbalo, potvrdio je i nedavno održan koncert prigodom proslave 100. rođendana Antonija Janigra. Odluka o solističkom recitalu postavlja i glavno pitanje – odabir programa prihvatljivog za publiku. Emanuel Pavon odlučio se za provjerenu klasičnu literaturu za violončelo i skladatelje 20. stoljeća.

    Program je počeo Četvrtom suitom za violončelo-solo u Es-duru, BWV 1010 Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Ugodivši žice za pola stupnja niže od današnje prakse (a1 na 417 Hz) približio je zvuk autentičnoj ugodbi i baroknom razdoblju u kome je skladba nastala. Poznati poljski skladatelj Krzysztof Penderecki (1933) skladao je 1968. Capriccio za Siegfrieda Palma, jednog od najvećih violončelista 20. stoljeća i interpreta suvremene glazbe. Ta tehnički veoma zahtjevna skladba mozaičnog oblika počiva na kratkim, različitim motivima u kojima se ističu kratke linije, skokovi, dvohvati, flageoletni tonovi, ritamske figure i raslojena dinamika. Španjolski violončelist Gaspar Cassado (1897-1966) skladao je sredinom 20-ih godina prošloga stoljeća trostavačnu Suitu za violončelo solo, temeljenu na poznatim plesnim obrascima: Preludio-Fantasia je sarabanda, Sardana katalonski ples, a Intermezzo e Danza Finale je tradicionalna jota. Još jedan violončelist - Giovanni Sollima (1962) obogatio je literaturu za svoje glazbalo. Iz njegova opusa odabrao je Emanuel Pavon skladbu Alone, improvizaciju napisanu za violončelističko natjecanje Caruano-Stradivari. Zanimljiva, virtuozna, tonalitetnom okviru bliska skladba iziskuje veliku preciznost u intonaciji, ritmu i artikulaciji tonova.

    Od lijepoga tona, fraziranja i umjerene polifonije u Bachovoj suiti do izrazito virtuozne, ali zapisane Sollimine improvizacije, Emanuel Pavon pokazao je zavidnu tehniku sviranja i pravi smisao za otkrivanje stilskih značajki pojedinih skladbi. Sigurnu intonaciju postigao je u dvije različite ugodbe violončela – nižoj u Bachovoj suiti i danas uobičajenoj u ostalim skladbama, a dojam sigurnosti i mirnoće odavalo je i lagano vođenje gudala kao i minimalni pokreti tijela tijekom sviranja. Njegovo sviranje nalikuje dobro osmišljenoj i dotjeranoj igri u kojoj se sve odvija spontano i poletno unutar određenog, osobno doživljenog glazbenog vremena. Publici se glazbenik odužio dodatkom – Preludijem iz Bachove suite za violončelo u G-duru.

    Program:
    J. S. Bach, K. Penderecki, G. Cassado, G. Sollima.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 19. veljače 2018.


Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike