Jedan klavir i četiri ruke

20. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Iva Ljubičić i Kosjenka Turkulin, klavir četveroručno, 16. travnja 2015.

  • Iva Ljubičić, foro: youtube.com

    Najčešći oblik pijanističkog komornog muziciranja bez sudjelovanja drugih instrumenata je sviranje četveroručno, dakle kada dvoje pijanista sviraju na jednom klaviru. Upravo je takva praksa idealna za kućne koncerte, jer pijanistima predstavlja pravi izazov i zabavu, a publici užitak. Tako je bilo i na posljednjem kućnom koncertu Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskoga radija koji je vodio urednik Branko Magdić. Predstavile su se mlade pijanistice Iva Ljubičić i Kosjenka Turkulin, obje s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu i razgranatom koncertantnom i pedagoškom djelatnošću.

    Iva Ljubičić je rođena u Splitu 1985. te je osim diplome u razredu prof. Pavice Gvozdić završila i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu s temom Specifičnosti projektnog menadžmenta u kulturi. Kosjenka Turkulin je rođena 1985 u Zagrebu. Nakon Glazbenog učilišta Elly Bašić gdje je učila klavir u razredu Ljerke Čavić Tomčik osvojila je 2003. Stipendiju za Collegio del Mondo Unito dell'Adriatico u talijanskom gradiću Duinu. Usporedo je pohađala međunarodnu glazbenu školu Tršćanskog trija s nastavom klavira i komorne glazbe. Klavir je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Đorđa Stanettija, a komornu glazbu na Konzervatoriju u Parmi u razredu Pierpaola Maurizzija.

    Vršnjakinje i vrsne glazbenice spoznale su da im zajedničko muziciranje odgovara, jer se ljudski i glazbeno dobro slažu i ujedinjuju korisne sklonosti i sposobnosti – Iva u menadžmentu, a Kosjenka u istraživalačkoj djelatnosti. Smatrajući da je sviranje četveroručno najzahtjevniji oblik komornog muziciranja, umjetnice su za ovu prigodu izabrale program isključivo izvornih skladbi s djelima Maxa Regera, Franza Schuberta, Bedřicha Smetane i Alekxandera Rosenblata. U obilju takve literature Schubertova Fantazija u f-molu zauzima posebno mjesto i smatra se najdražim djelom kojem se duo pijanista najčešće posvećuje.

    Ta prelijepa romantična skladba s prekrasnom osjećajnom i nježnom temom koja se nekoliko put ponavlja, ovaj put u suptilnom i izražajnom tumačenju Kosjenke Turkulin nastala je u posljednjoj, 31. godini Schubertova života s posvetom njegovoj nekadašnjoj omiljenoj učenici klavira Carolini, kćeri mađarskog grofa Esterhazyja. Oproštaj je to ne samo od nesretne uzaludne ljubavi razdvojene staleškim razlikama, nego i od slutnje tragično prekinutog života, s četiri ulančana stavka različita ugođaja, naglašenog lirizma i nadahnuta skladateljskog nadahnuća.

    Pijanistice Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić su izniman, skladan i muzikalan duo. Osim Schubertove Fantazije u f-molu kao središnje i najimpresivnije točke večeri, sa šarmom su na početku koncerta izvele Šest valcera Maxa Regera, predstavivši tog uglednog orguljaša, pijanista, pedagoga i glazbenog revolucionara kasnog 19. stoljeća u ležernijem svjetlu. Iznenađenje večeri bila je znamenita simfonijska pjesma Vltava iz ciklusa Moja domovina u kompleksnoj i gustoj obradi za klavir četveroručno iz pera samoga autora Bedřicha Smetane, koja je u izvedbi dviju vrsnih umjetnica zvučala gotovo orkestralno.

    Na kraju koncerta još jedno iznenađenje: prema pretpostavkama umjetnica prvi puta je u Hrvatskoj izveden odličan i efektan Concertino na dvije ruske teme Alexandera Rosenblata, ruskog Židova rođenog 1956. u Moskvi. On je u svojim djelima spajao razne žanrove, a u ovom slučaju klasiku 20. stoljeća s jazzom i folklorom s prepoznatljivim motivima popularnih pjesama Kaljinke i Podmoskovskih večeri. To virtuozno i zabavno djelo Iva Ljubičić (ovaj put u prvome planu, na desnoj strani klavijature) i Kosjenka Turkulin izvele su nadasve temperamentno, stilski uvjerljivo i suglasno. Izazvane oduševljenim aplauzom i ovacijama publike u Salonu Očić, dodale su još efektan Ples sa sabljama Arama Hačaturjana.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 21. travnja 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...