Zvjezdani sjaj

18. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Srđan Bulat, gitara, 20. prosinca 2012.

  • Srđan Bulat, arhivska fotografija

    Mladim glazbenicima dobrodošla je svaka prigoda da što više nastupaju i stječu iskustva u stvaranju karijere. Pobjednicima tradicionalne Tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić pruža se prilika da nastupe i u ciklusu koncerata Iz salona Očić, kao dio nagrade Darko Lukić koju dodjeljuje Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika na čelu s predsjednikom prof. Preradom Detičekom. Prilika je to da se oni i ovom prigodom dokažu i pomnije predstave – riječju i glazbom – u intimnom salonskom ozračju, blisko okruženi članovima Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija pod vodstvom urednika Branka Magdića.

    Laureat prošlogodišnje, 45. tribine Darko Lukić bio je sjajan mladi gitarist Srđan Bulat, đak zagrebačke gitarističke škole. Počeo je učiti gitaru u rodnom Splitu u razredu Gorana Listeša, potom je studirao i diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka, a trenutno je na poslijediplomskom studiju u Londonu. Zablistao je na mnogobrojnim međunarodnim natjecanjima i osvojio najviše nagrade od kojih moramo izdvojiti pobjedu na prestižnom natjecanju Francisco Tarrega, koja je rezultirala i snimanjem nosača zvuka za uglednu diskografsku kuću Naxos. Srđan Bulat punih je pet godina vjeran izvrsnoj gitari izrađenoj u Grčkoj iz cedrova drveta, koja uvelike pridonosi plemenitosti tona kojim osvaja slušatelje.

    Srđan Bulat, arhivska fotografija, foto: Vedran PengaRecital Srđana Bulata u Salonu Očić predstavio je darovitog umjetnika u najboljem svjetlu. Birani program izvornih djela za gitaru ili glasovir u obradama za gitaru pretežito autora iz Španjolske, pradomovine gitare, počeo je i završio Isaakom Albenizom. Njegove poznate klavirske skladbe Cordoba i Mallorca, natopljene zavičajnim španjolskim melodijama, slikama i mirisima, tako su lijepo odjeknule i na gitari u senzibilnom miziciranju mladoga umjetnika. Čuli smo i Osmu etidu u G-duru talijanskoga majstora Claudija Giulija Regondija, Tri hrvatska plesa Borisa Papandopula posvećena Marijanu Makaru, Arapski capriccio Francisca Tarrege te Pjesmu i ples Federica Mompoua.

    Srđan Bulat osebujan je umjetnik: u razgovoru duhovit, razuman i samouvjeren, a u glazbenom izrazu upravo čaroban. Virtuozna tehnika i plemenit zvuk rezultat su dakako odlične škole, ali i posvemašnje posvećenosti instrumentu, a njegova muzikalnost, istančan osjećaj za ljepotu tona, dinamiku, frazu, legato i dah djeluju nadasve prirodno i uvjerljivo unutar dojmljive i zaokružene cjeline. Oduševljenje publike izmamilo je u dodatku i jednu Trubadursku (iz ciklusa Tri trubadurske) Stjepana Šuleka. Obje hrvatske skladbe (i Papandopulova i Šulekova) sretno su se uklopile u programski odabir, kao dokaz darovitosti naših skladatelja koji su, premda nisu bili gitaristi, napisali sjajna djela za taj instrument i pružili dobar materijal našim gitaristima za promociju hrvatske glazbe na nastupima u svijetu.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 22. prosinca 2012

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike