Bajka pretočena u glazbu

Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije: Lijepa Šeherezada, dir. Leopold Hager, solistica: Lidija Horvat Dunjko, sopran, KD Vatroslav Lisinski, 16. studenoga 2012.

  • Lidija Horvat Dunjko, Leopold Hager i ZAgrebačka Filharmonija

    Da je Šeherezada, hrabra i pametna junakinja Tisuću i jedne noći bila i lijepa, moglo se smjesta doznati i iz naslova najnovijeg koncerta Zagrebačke filharmonije iz Crvenog ciklusa. Maštovitost tih naslova Filharmonijinih koncerata je nepregledna, a posljednji je koncert nazvan Lijepa Šeherezada. Toliko da ne bi bilo zabune. Nadahnuti Šeherezadinim pričama bili su i skladatelji u svojim glazbenim pričama bez riječi. Tih se glazbenih priča dohvatio i Leopold Hager, dirigent zamjetne karijere i česti gost orkestra. Iskusan i uvijek pouzdan, utoliko što uspijeva uvijek osigurati solidne izvedbe, a dalje od toga teško je nešto osobito komentirati.

    Na rasporedu su bila djela Mauricea Ravela i Nikolaja Rimski-Korsakova. Simfonijska suita Šeherezada Rimski-Korsakova zasigurno je njegovo najpoznatije djelo često prisutno na svjetskim koncertnim podijima i snimkama, jedno od onih koje neće izostati na redovitom željeznom repertoaru svih simfonijskih orkestara. Mnoga su druga djela Rimski-Korsakova, velikog učitelja ruske glazbe, osobito ona operna, zaslužila pažnju, ali ih u globalnim razmjerima nije snašla sudbina nekog pomilovanja, poput onog sultanovog udijeljenog Šeherezadi. Izvan granica vlastite kulture, ili šire slavenskoga svijeta, rijeko se izabiru. Šteta!

    Leopold HagerČetirima stavcima suite Šeherezada Rimski-Korsakov navodno nije u početku namjeravao udijeliti naslove po pričama iz Tisuću i jedne noći, ali se na kraju ipak predomislio. Naslovi More i Sinbadov brod, Priča o princu Kalenderu, Mladi princ i mlada princeza, Festival u Bagdadu, nadopunjuju uobičajene oznake tempa. No, ti naslovi i literarni sadržaj danas i nisu toliko bitni jer bi se tek mali dio publike u punoj dvorani Lisinski mogao zakleti da je Priče iz tisuću i jedne noći pročitao od početka do kraja, ali se zato možda lakše prisjetio serije o Sinbadovim putovanjima morem te televizijskih i filmskih inačica tih Šeherezadinih priča. Doduše, okosnicu Šeherezadinih pripovjednih noći – spašavanje vlastita života – svi znaju. Kroz vrijeme su se izgleda uspjelije probili i naširoko znani glazbeni prizori iz suite Rimski-Korsakova sa svim svojim nemalim i zavodljivim zahtjevima velikog znalca orkestralnog sloga za koje je uostalom sročio i nezanemariv udžbenik orkestracije. Tako je u simfonijskoj pjesmi Šeherezda u drugom dijelu večeri pažljiv i angažiran orkestar uz dirigenta Hagera – koji je malo popustio čvor svoje činovničke kravate – do izražaja mogao doći trud orkestra, osobito njegovih solista. Oni su od oboe, flaute, violončela ili fagota bili predvođeni zavodljivom Šeherezadinom violinskom ulogom koncertnog majstora Martina Draušnika.

    Za svaku sigurnost, za ljubitelje slušanja uvijek istih djela, ona manje poznata i rjeđe izvođena, rezervirana su za prvi dio koncerta. Toga je svjestan i dirigent Leopold Hager. Međutim, on – niti dovoljno razabarano, niti uvjerljivo, u dinamičkom rasponu od mezza do fortea – nije uspio uvjeriti u spektar orkestralnih boja Ravelove uveritre. Premda pažljiv, sa šuljajućim orkestrom nije uspio uvjeriti niti u suradnju pjevačici Lidiji Horvat Dunjko u Tri Šeherezadine pjesme ovaj put za sopran i orkestar premda se one često mogu susresti i u izvedbi mezzosoprana. Srećom Ravelove partiture, ma koliko bile tek uvertire, i to itekakav studenski rad, izdržale su kušnju svježeg čitanja. Malo je zanimljivosti u izvedbu donijela spremna Lidija Horvat Dunjko koja je Trima pjesmama na stihove Tristana Klingsora, francuskog pjesnika wagnerijaskoga imena, odnosno pseudonima (pravim je imenom Arthur Justin) nastojala podariti pripovjednost i ugođaj. Prijateljstvo pjesnika i skladatelja iz umjetničke grupe Les Apache, donijela je tri mala glazbena bisera pjesama za glas i orkestar. Pripovjednost u putopisnoj pjesmi Azija, a ugođajnost finih nijansi u Čarobnoj svirali i Ravnodušnoj. Solistica je intenzivnim interpretacijama, osobitom pažnjom posvećenom tekstu, melankolično, s mirisom glazbe natopljene strepnjom i čežnjom, obilježila koncert posvećen Šeherezadinim pričama.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 18. studenoga 2012.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...