Boljke koncerta na otvorenom

52. glazbene večeri u Sv. Donatu, Međunarodni ljetni glazbeni festival, 5. srpnja – 11. kolovoza 2012.: Svečano otvaranje, Simfonijski orkestar Savaria, dir. Edo Mičić, Forum, 5. srpnja 2012.

  • Svečaono otvaranje 52. glazbenih večeri u Sv. Donatu, foto: © Vedran Penga

    Za svečano otvaranje Glazbenih večeri u Sv. Donatu tradicionalno je predodređen zadarski Forum, uz odabir glazbenog repertoara bliskog i privlačnog širim slušateljskim krugovima. Jer – radi se o koncertu na dar. Prednosti i opasnosti takvog koncerta na otvorenom prostoru ostaju iz godine u godinu iste, pri čemu je potrebno odvagnuti omjer mnogobrojne publike, dobrih izvođača i potrebnog ozvučenja. Tako je i ove godine publika mogla tek djelomično zadovoljiti svoja očekivanja. Mađarski Simfonijski orkestar Savaria s izvrsnim zadarsko-austrijskim dirigentom Edom Mičićem ponudio je više nego zanimljiv repertoar u dobroj izvedbi. Međutim, zahvaljujući nedovoljno kvalitetnom ozvučenju, potencijali dirigenta i orkestra nisu došli do punog izražaja.
    Simfonijski orkestar Savaria, dir. Edo Mičić, foto: © Vedran Penga
    Izuzetan je potez otvoriti festival poput Glazbenih večeri skladbama više ili manje nominalno poznatih skladatelja, čija se djela tek posljednjih dva desetljeća vade iz arhivske prašine. Prve dvije izvedene skladbe pripale su zadarskim skladateljima druge polovice 19. stoljeća, Nikoli Strmiću i Luigiju Basinellu. Zadarski je Forum zacijelo prvi put u svojoj povijesti bio poprištem izvedbi skladbi koje su izvorno skladane za prostor operne kuće (uvertira iz opere La madre slava Nikole Strmića) i crkve, vjerojatno zadarske Sv. Stošije (Motet za svečanu Misu za blagdan sv. Stošije Luigija Basinella). Dok je Strmićeva opera La madre slava danas relevantan dio muzikološke polemike o odnosu nacionalnog i multikulturalnog u kompleksnoj političkoj i nacionalnoj sceni 19. stoljeća, Basinellova je glazba tek u procesima otkrivanja. Stoga je i povijesna važnost suvremenih izvedbi zaboravljene glazbe moguće i važnija od njihove stvarne glazbene kvalitete.
    Edo Mičić, foto: © Vedran Penga
    U nastojanju da se glazbeno predoči tzv. zlatno doba zadarskog glazbenog života u njegovom skladateljskim i interpretacijskim slojevima, ne možemo se oteti utisku da se nalazimo na kolosijecima srodnim onima na kojima su se našli i pioniri povijesno obaviještenih izvedbi rane glazbe. Bez obzira na to što se između 1856. (Basinellov Motet) odnosno 1865. (praizvedba Strmićeve La madre slava) i 2012. godine ne nalazi predug povijesni rez, ova evidentno talijanska glazba na velikoj rosinijevsko-verdijevskoj podlozi s ponekim slavenskim glazbenima umecima, dolazi iz jedne posve drugačije i nasilno prekinute kulture. U cjelini gledano, interpretacija mađarskog orkestra bila je dobra, ali zbog neujednačenog ozvučenja sveukupnost je zvuka ostavila pomalo blijed dojam. Mladi pjevači Bože Jurić-Pešić (tenor) i Željko Zaplatić (bariton) u Basinellovom Motetu također su pokazali da imaju mnogostruke potencijale koji će se s vremenom tek razvijati.
    Bože Jurić-Pešić i Željko Zaplatić, foto: © Vedran Penga
    Drugi dio koncerta zauzela je izvedba Dvořákove Simfonije br. 9 (Iz Novoga svijeta). Za ovu izvedbu vrijedi sve ono što je vrijedilo i za prvi dio koncerta: odličan dirigent i vidljivo izuzetno kvalitetan orkestar s mnogo sigurnosti, ali čiji tutti zvuk ostaje prigušen, bez potrebnih dinamičkih gradacija prema zvukovnom rasprsnuću punog fortea. Kako zasebne instrumentalne grupe nisu bile dobro ozvučene, tako se ni solistički nastupi pojedinih vrlo dobrih puhača nisu dobro razabirali. To je osobito smetalo u donošenju teme 2. stavka, u kojem engleski rog nije uspijevao postići tematski vrhunac i zaokruženost. Svakako je šteta što se ovaj dobar orkestar nije mogao doživjeti u svom punom sjaju. No, publika je svojim pljeskom pokazala zadovoljstvo odsviranim. Orkestar se izborio za još dva dodatka, Brahmsove Mađarske plesove br. 1 i 5, koji su svojom popularnošću razgalili publiku. Lijep završetak: dašak k.u.k. Monarchie u mediteranskom okruženju koje je upravo u 19. stoljeću pripadalo toj višenacionalnoj Monarhiji.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 7. srpnja 2012.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike