Sjaj baroknih madrigala

52. glazbene večeri u Sv. Donatu, Međunarodni ljetni glazbeni festival, 5. srpnja – 11. kolovoza 2012.: Ansambl Responsorium, Crkva sv. Donata, 6. kolovoza 2012.

  • Ansambl Responsorium, foto: © Vedran Penga

    Glazbene večeri u Sv. Donatu ove su godine započele suvremenom praizvedbom dviju skladbi zadarskih skladatelja iz 19. stoljeća, Nikole Strmića i Luigija Basinella, čije je partiture pronašao zadarski dirigent Edo Mičić. Hvalevrijedan uzlet Glazbenih večeri k otkrivanju i izvedbi zaboravljene hrvatske glazbe nastavio se i koncertom Ansambla Responsorium, koncertom koji zaslužuje zasebno mjesto kako u ovogodišnjem programu, tako i u općoj povijesti Glazbenih večeri. Nisu česte suvremene praizvedbe hrvatske rane glazbe, a važnost je utoliko veća ukoliko se radi o ispreplitanju 400. obljetnice prvotiska jedne povijesno važne muzikalije, hrvatskog festivala na kojem su se još 1970-ih mogli čuti zvuci povijesno obaviještenih izvedbi rane (hrvatske) glazbe te Dalmacije kao povijesno-geografskog sjecišta spomenutog glazbenog artefakta i suvremenog festivala.
    Ansambl Responsorium, foto: © Vedran Penga
    Muzikalija o kojoj je riječ jest prva zbirka barokne monodije koja je nastala na tlu Hrvatske i za hrvatske izvedbene prilike, Amorosi concetti (…) Libro Primo Tomasa Cecchinija (1612). Premda ta zbirka madrigala – namijenjena splitskom plemstvu s početka 17. stoljeća – ima svoje mjesto u školskim udžbenicima, dosad nije doživjela integralnu koncertnu izvedbu i/ili snimku na nekom nosaču zvuka. Doduše, ni suvremena praizvedba zbirke od 23 madrigala u konačnici nije bila integralna, iako je programom bila planirana. Spori tempo suvremenih izvedbi hrvatske rane glazbe ostat će kuriozitetom domaće izvedbene scene, posebno u usporedbi s neproporcionalnošću muzikoloških otkrića i glavnine koncertnih repertoara, posvećenih tzv. velikim imenima rane glazbe. Ali, glavnina zbirke ipak je izvedena – i to ostaje povijesnom činjenicom.

    Ansambl Responsorium je uz Ansambl Symblema još jedan relativno mlad hrvatski ansambl specijaliziran za izvedbu rane glazbe. Korištenje replika povijesnih instrumenata također je nešto što se podrazumijeva, premda u domaćoj izvedbenoj praksi nema mnogo svirača arhilutnje ili chitarronea. Karakterističnost ansambla je opredjeljenje za zasebne tematske projekte, među kojima svoje mjesto zauzimaju suvremene praizvedbe hrvatske rane glazbe (poput one Pulitijeve zbirke Ghirlanda Odorifera na Varaždinskim baroknim večerima 2009. godine). Transkripcija madrigala zaobišla je muzikološku radionicu Ennia Stipčevića; za nju su zaslužni članovi ansambla, čembalist Mario Penzar i bas-bariton Dario Solter, što je suvremeniji vid povezivanja izvođačke i znanstvene prakse, koji je posve uobičajen u Europi.
    Ansambl Responsorium, foto: © Vedran Penga
    Izvedba Cecchinijevih madrigala bila je podijeljena na blokove, između kojih su instrumentalne skladbe B. Marinija, M. Cazzatija i T. Merula činile mudri predah u razigranoj i spretnoj, životnoj svirci Danija Bošnjaka i Ane Benić na blok-flautama. Jednu dionicu continua poslovično je kvalitetno interpretirao čembalist i nestor hrvatske povijesno obaviještene izvedbe Mario Penzar, dok je u drugoj dionici István Kónya (chitarrone) ipak pokazao određenu dozu nesigurnosti. Augustin Mršić pouzdan je gambist sa znatnim iskustvom sviranja i suradnje s Penzarom. Ipak, izvrsna sopranistica Tamara Franetović Felbinger zacijelo je najbarokniji interpret, kojoj je primjena povijesnih načela artikulacije i fraziranja u krvi, a vlastitom ekspresivnim potencijalom ne zaostaje mnogo za slavnijim svjetskim kolegicama. Njoj se pridružuju i talentirana mlada sopranistica Martina Klarić, kojoj do besprijekornosti ipak još treba malo dorađivanja u intonacijskoj preciznosti visokih tonova, te odličan bas-bariton Darko Solter. Tout ensemble, Ansambl Responsorium odličan je ansambl u čijoj se interpretaciji osjećaju nutarnja intrinzičnost i predanost. A taj element entuzijazma drži glazbu. Ponekad je od detalja važnija cjelina; od grešaka muzikalnost i samoprijegor. 

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 7. kolovoza 2012.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike