Reprezentativno muziciranje

Odjeci Lisztove obljetnice, pijanistički recital i promocija CD-a Gorana Filipeca, HNK Zagreb, 17. lipnja 2012.

  • Goran Filipec, arhivska fotografija

    Dvjestota godišnjica rođenja Franza Liszta, koju je prošle godine obilježio sav glazbeni svijet, bila je velik umjetnički izazov i za darovitog hrvatskog pijanista mlađe generacije Gorana Filipeca (Rijeka, 1981), koji je djela tog velikog romantičnog skladatelja i pijanističkog virtuoza u toj obljetničkoj godini izvodio na nekoliko koncerata i osvojio dvije prestižne nagrade (na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Franz Liszt u Parmi nagradu Mario Zanfi i na Međunarodnom natjecanju Ile de France nagradu Franz Liszt).

    Recital Gorana Filipeca, kojim je predstavio svoj dvostruki CD Odjeci Lisztove obljetnice imao je na programu dvije različite Lisztove skladbe, ali je za početak odabrao Fantasiestücke, op. 12 (što bismo mogli prevesti kao Maštanja, no nikako kao Fantastični komadi!) Roberta Schumanna, Lisztovog suvremenika i istomišljenika u pogledu poimanja klavirske umjetnosti kao ekspresivnog umjetničkog iskaza, a ne tek pukog virtuoziteta. Na to se lijepo nadovezala Lisztova Obermannova dolina, pijanistički vrlo zahtjevna i duboka skladba izrazito romantičnog karaktera, a na kraju smo čuli i Reminiscenscije na Normu, bravuroznu parafrazu istoimene Bellinijeve opere. Elegantnim, muzikalnim i osmišljenim spojem besprijekornog virtuoziteta, ljepote tona, kontrole dinamike i agogike, prirodnog disanja fraza te fascinantnog vođenja i prepletanja melodijskih linija Goran Filipec se predstavio u najboljem svjetlu dobro školovanog, suptilnog i zrelog pijanista.

    Publika je bila oduševljena, ispratila je umjetnika ovacijama, a on se odužio s čak četiri dodatka iz opusa romantičnih suvremenika i štovatelja: Frederica Chopina (Valcer u cis-molu op. 64, br. 2) i Roberta Schumanna (Zašto, op.12), te parafrazama dviju skladbi Franza Schuberta, Impromptue op. 90, br.2 u obradi Johannesa Brahmsa i balada Erlkönig u obradi Franza Liszta, što je bio vrhunac umjetnikove „žestoke energije i profilirane osobnosti“.
    Goran Filipec
    Izniman trud Gorana Filipeca uložen u obilježavanje obljetnice Lisztova rođenja okrunjen je uspjesima i ovjekovječen trajnim tonskim zapisom na CD-u Odjeci Lisztove obljetnice. Izvedbe su snimljene prošle jeseni u Italiji (Fazioli Concert Hall, tonmajstor Matteo Costa) u njegovoj vlastitoj produkciji uz potporu talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, a taj je vrijedan dokument objelodanjen ove godine. Nakon promocije u umjetnikovom rodnom gradu Rijeci, CD je predstavljen i u Zagrebu. O značenju tog iznimnog i raritetnog izdanja govorila je povjesničarka glazbe Bosiljka Perić Kempf, ujedno i autorica analitičkog teksta lijepo opremljene (Damir Bralić) programske knjižice CD-a na nekoliko jezika (engleski, talijanski, francuski, španjolski i hrvatski). Govoreći o Lisztu, kao najvećem pijanističkom virtuozu svojega vremena, koji je u sklopu brojnih turneja svirao i u Zagrebu, podsjetila je na temelje Lisztove škole koja je preko njegovih učenika utjecala i na ostale europske škole, čiji su pak sljedbenici bili profesori i mladom Filipecu (Marina Ambokadze, Arbo Valdma, Eugen Indjić, Evgeny Zarafiants, Oxana Yablonskaya).

    Radi se dakle o umjetnosti u kontinuitetu, o tradiciji koju treba priznati i njegovati, o specifičnom i originalnom načinu interpretacije koja se temelji na razumijevanju. A to je suština interpretacije Gorana Filipeca. Jer „danas svi sviraju Liszta, ali Goran se sreo s Lisztom, on ga doživljava na pravi način“ – kazala je Bosiljka Perić-Kempf. Njegov dvostruki CD sadrži najljepše i najsloženije Lisztove skladbe. Na početku prvog CD-a je Obermannova dolina iz prvog sveska Godina hodočašća, slijede Fantasia quasi una sonata (Dante sonata) iz drugog sveska istog ciklusa, Sonata u h-molu (Velika sonata) i Mefisto valcer. Drugi CD sadrži dvije obrade opernih partitura (Reminiscensije na Normu i Koncertnu parafrazu na Rigoletta), zatim dvije Poloneze (br. 1 i br. 2) i naposljetku dvije Mađarske rapsodije (br. 10 i br. 2).

    Taj program obuhvaća izbor iz obje velike skupine Lisztovih glasovirskih skladbi, od kojih su mladenačke uglavnom virtuozne parafraze, transkripcije i obrade, kojima je osvajao publiku na brojnim turnejama, da bi se kasnije, na vrhuncu slave priklonio mirnijem životu i posvetio skladanju s dubljim razumijevanjem klavirske glazbe, koja je bila središtem njegova zanimanja. Tada su nastala brojna remek-djela od kojih su neka našla mjesto i na ovom reprezentativnom nosaču zvuka.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 22. lipnja 2012

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike