Rafinirana jasnoća

Koncert Hrvatski skladatelji: Hommage a klarinet: Bruno Philipp, klarinet, Ivan Batoš, klavir, Davorka Horvat, sopran, Gliptoteka HAZU, 9. svibnja 2012.

  • Ivan Batoš, klavir, Davorka Horvat, sopran, Bruno Philipp, klarinet, foto: Davor Hrvoj

    Hrvatsko društvo skladatelja i HAZU organizirali su u Gliptoteci koncert s djelima hrvatskih skladatelja za klarinet koje je izveo Bruno Philipp (1978), klarinetist mlađe generacije, nastupivši s pijanistom Ivanom Batošem (1979) i sopranisticom Davorkom Horvat. Osmišljene i zanimljive izvedbe djela Anđelka Klonučara (Suita za klarinet i klavir, 1970), Petra Bergama (Concerto abbreviato za klarinet solo, 1966) i Marka Ruždjaka (Versus za glas i klarinet, 1979) te dvije praizvedbe Josipa Magdića (Propterea accipite – epistola za sopran, klarinet i klavir) i Giovannija Cavallina (Introdukcija IV.o u f-molu za klarinet i klavir) ujedno su i izbor iz literature koji potvrđuje zanimanje za klarinet autora koji, izuzev Ruždjaka, pripadaju istoj generaciji, no odlikuje ih različiti estetički i kreativni izričaj pri čemu treba uvažiti i vrijeme nastanka djela.

    Philippove izvedbe redom su podcrtale bitne značajke pojedine partiture, a umjetnik je sigurnom tehnikom sabrano, razložno i vrlo refleksivno svaku interpretaciju dorečeno oblikovao, predstavivši djela u cjelini impakta. To se jedino ne može reći za izvedbu Magdićeve skladbe kojoj je nedostajalo pune uvjerljivosti. Ivan Batoš pokazao se kao pouzdan suradnik premda bismo poželjeli više slobode u njegovoj gesti. Davorka Horvat svoj je nastup temeljila na čvrstim razinama profesionalizma, i njezin je prinos doživljaju skladbi Magdića i Ruždjaka bio zamjetan. No, profiliranost koja karakterizira Philippov interpretativni izričaj nisu u potpunosti pratili ni pijanist ni sopranistica. 
    Bruno Philipp, klarinet, foto: Davor Hrvoj
    U Ruždjakovoj skladbi primjerice, dojmljiv je bio komplemetaran dijaloški odnos dvoje umjetnika ali prostor rafinirane jasnoće Philippa ostao je izvan dosega tumačenja Davorke Horvat. Jedinstvo u stilskom izrazu karakterizirala je izvedbe djela Klobučara i Cavallina, a Philippove interpretacije Magdićeve kompozicije te na određen način i Bergamovog iznimnog djela, premda nesporno intrigantne, nisu obuhvatile punu zrelost kreativnog izričaja. Ipak, Bruno Philipp potvrdio je da pripada nizu odličnih klarinetista i sa zanimanjem treba očekivati njegove daljnje nastupe posebno uvažavajući njegov široki interes, od tradicijske glazbe i etna pa do klasične glazbe, što njegovo izvodilaštvo i umjetnički habitus obogaćuje na zamjetan način.

    © Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 11. svibnja 2012.

kritike