Pretklasika, klasika i romantika

Hrvatski komorni orkestar, dir. Pavle Dešpalj, solist: Žarko Perišić, fagot, Hrvatski glazbeni zavod, 17. travnja 2012.



  • Ugledni dirigent i skladatelj maestro Pavle Dešpalj (1934) počasni je dirigent više komornih orkestara u Hrvatskoj: Hrvatskog komornog orkestra, Zadarskog komornog orkestra i Varaždinskog komornog orkestra te Simfonijskog orkestra HRT-a, kojemu je od ove sezone, nakon iznenađujućeg odlaska maestra Nikše Bareze, ponovno šef-dirigent. Vođen iskusnom i znalačkom rukom svojega počasnog dirigenta Hrvatski komorni orkestar u dobro je posjećenom HGZ-u ostvario kvalitetan koncert popularne glazbe ugostivši sjajnog solista – fagotista Žarka Perišića. Njegov reprezentativan nastup u Koncertu za fagot i orkestar u B-duru, KV 191 austrijskog klasika Wolfganga Amadeusa Mozarta bio je omeđen s dvije stilski različite simfonije: pretklasičnom 7. simfonijom u G-duru Luke Sorkočevića i 4. simfonijom u A-duru, op. 90 (Talijanskom) njemačkog romantičara Felixa Mendelssohn-Bartholdyja.

    Hvalevrijedno je da orkestar s hrvatskim predznakom u svojem imenu poseže i za hrvatskim autorima kao što je Luka Sorkočević, naš najautentičniji predstavnik pretklasične glazbe, autor prvih hrvatskih simfonija, koje je akademik Stjepan Šulek 1965. svojom suvremenom redakcijom učinio pristupačnima i u novije vrijeme često izvođenim djelima hrvatske glazbene baštine. Dubrovački patricij (Lukša Sorgo, 1734.-1789.) osnovno je glazbeno obrazovanje stekao u rodnom gradu, školovanje je nastavio u Rimu, a po povratku u Dubrovnik posvetio se državničkim poslovima i bio je član Velikog vijeća i vrstan diplomat i mecena te organizator brojnih literarnih i glazbenih večeri u svojem ljetnikovcu na Lapadu, na kojima je i sam sudjelovao, zajedno sa svojim bratom Mihom i sinom Antunom, također diplomatom i amaterskim glazbenikom s tek nekoliko sačuvanih kompozicija. Skladateljskim radom Luka se bavio uglavnom u mladenačkim godinama, kada je i nastalo sedam njegovih simfonija, pravih bisera starije hrvatske glazbe, od kojih je posljednja jedna od najizvođenijih.

    Poveznica sa Sorkočevićem, koji je znanje u mladosti stjecao u Italiji, bila je 4. simfonija u A-duru, op. 90. (Talijanska) Felixa Mendelssohn-Bartholdyja nadahnuta skladateljevim boravkom u Italiji, koja je orkestru pružila mogućnost da se maksimalno angažira, koncentrira i razigra, posebice u okvirnim stavcima brzoga tempa, gdje se i najviše osjetio utjecaj talijanskog južnjačkog ozračja. U završnici Simfonije, temperamentnom plesu Saltarello, gudači su dosegli vrhunac zvučnosti i zajedništva, ali treba pohvaliti i drvene puhače te rogove u stavku Con motto moderato. Maestro Dešpalj znalački je i muzikalno posložio partituru s posebnom pažnjom na impresivne i složne završetke.

    Pavle Dešpalj, foto: zgf.hrHrvatski komorni orkestar redovito pomaže vrsnim glazbenicima, posebice našim, da se afirmiraju kao solisti. Ovaj put bio je to fagotist Žarko Perišić s diplomom zagrebačke Muzičke akademije iz razreda prof. Marijana Kobetića i postdiplomskim usavršavanjem na salzburškom Mozarteumu. Stjecao je iskustva u raznim orkestrima u Izraelu i Salzburgu. Nastupao je i kao solist, a bavi se i pedagoškim radom u Novom Sadu, Sarajevu i Zagrebu. Od 2005. je solo fagotist Simfonijskog orkestra HRT-a. U 45. godini života taj rođeni Splićanin dosegao je zrelost vrhunskog umjetnika i šteta je što ga češće ne susrećemo kao solista u našoj sredini. Interpretacijom Koncerta za fagot i orkestar u B-duru, KV 191 Wolfganga Amadeusa Mozarta (prvog njegova koncerta za neki puhački instrument) Žarko Perišić pokazao je izrazitu muzikalnost, besprijekorne tehničke kvalitete, sklonost ornamentiranju te pokretljivost i razgovijetnost artikulacije. Ljepota tona i fraze, s posebno izražajnom dinamikom u pijanu, najviše je došla do izražaja u polaganom stavku melankoličnog ugođaja s ravnopravnim dijalogom solističke dionice i tuttija.

    Nastup Hrvatskog komornog orkestra s popularnim, rado izvođenim i slušanim programom bio je ovaj put, zahvaljujući vrsnom dirigentu i sabranosti ansambla, na visokoj umjetničkoj razini, unatoč neznatnim nesavršenostima, i publika ga je nagradila srdačnim odobravanjem.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 19. travnja 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

arhiv zapisa

kalendar komornih koncerata