Znatan potencijal

21. svečanosti Pasionska baština, Zagreb, 24. ožujka - 4. travnja 2012.: Ciklus Glazbenici u Gradskoj skupštini, Pasionske arije starih majstora, Branka Pleština, sopran, Sonja Runje, mezzosopran, Mario Čopor, klavir, Stara gradska vijećnica, Zagreb, 4. travnja 2012.

  • U sklopu ovogodišnjeg programa Pasionske baštine kraći koncert u trajanju od nepunih šezdesetak minuta priredile su dvije studentice solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu iz razreda prof. Martine Gojčete-Silić. Najpoznatije recitative, arije i duete iz prigodnih djela baroknih majstora Georga Friedricha Händela, Johanna Sebastiana Bacha i Giovanija Battiste Pergolesija naizmjence su izvodile sopranistica Branka Pleština i mezzosopranistica Sonja Runje uz glasovirsku pratnju iskusnog pijanista Marija Čopora.

    Perspektivne i više puta nagrađivane mlade umjetnice suočile su se s deset vrlo zahtjevnih arija iz Händelova oratorija Mesija (Wie lieblich ist der Boten Schritt), Bachova Magnificata (Quia respexit humilitatem) te dvije njegove pasije Johannespassion (Ich folge dir gleichfalls i Es ist vollbracht) i Matthäuspassion (recitativ i arija Buss und Reu i arija Erbarme dich, mein Gott). Za kraj su odabrale ulomke iz Pergolesijeve tužaljke Stabat Mater Dolorosa: tri arije (Vidit suum dulcem natum, Eya Mater i Fac ut portem) i dva dueta (Quando corpus morietur i Amen).

    Najljepše primjere glazbenog prikaza muke i smrti Kristove darovite su studentice predstavile u svojim optimalnim mogućnostima, koje ukazuju na znatne potencijale lijepih i dobro školovanih glasova velika raspona, ali kojima (što je i logično) treba još usavršavanja u pogledu glasovne stabilnosti, kontrole daha i oblikovanja fraza (a to se nešto više osjetilo u nastupima Sonje Runje).

    Izvedbe tog nimalo lakog programa u svakom su slučaju bile izvrsna škola za mlade pjevačice. Iako uvjeti za koncertne nastupe u Staroj gradskoj vijećnici nisu idealni, zbog škripe starih drvenih podova pod nogama nepažljivih snimatelja i dotrajalog pijanina koji je trebao nadomjestiti orkestar (a Mario Čopor pritom se, moramo priznati, odlično snašao), koncert je zbog ljepote same glazbe te solidne pripreme i entuzijazma mladih umjetnica polučio uspjeh i pridonio iznimnom ozračju programa Pasionske baštine.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 6. travnja 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike