U ruke se tvoje predajem

Ciklus Sfumato plus Zbora Hrvatske radiotelevizije: Korizmeni koncert uz Gudače Simfonijskog orkestra HRT-a, dir. Tonči Bilić, Zagrebačka katedrala, 3. travnja 2012.

  • Korizmeni koncert, foto: © Mirko Cvjetko

    Kada se u glazbi pomisli na Sedam posljednjih riječi (Kristovih) na križu, velika većina vjernih i brojnih posjetitelja koncerata pomislit će na Josepha Haydna. A kada je riječ o koncertima u crkvenim prostorima, brojna je publika neizostavna. Ovaj put Zbor Hrvatske radiotelevizije i izabrani komorni sastav Simfonijskog orkestra u dodatnome je programu svojega ciklusa Sfumato u zagrebačkoj katedrali na Korizmenom koncertu predstavio istoimeno djelo britanskoga, odnosno škotskoga skladatelja Jamesa MacMillana, skladatelja srednje generacije koji se od takozvane eksperimentalne faze i kontinentalnog iskustva Lutosŀawskog i Pendereckog vratio uglavnom lijepoj staroj tradiciji svoje nepokorive zemlje s osobitim nadahnućima u katoličanskim temama i pjevanju arhetipskih naznaka. (Vjerojatno bi se mogle naći poveznice s pjevanjem Muke i s domaćih, jadranskih otoka ili dalmatinske Zagore.) Čini se da globalizacija nije najnovija pojava još od vremena kada su se note krijumčarile u poštanskim kočijama.

    James MacMillan, opskbljen mogućnosti zapisa mukotrpno stečene iz boljeg dijela europske civilizacije, vratio se svojim korijenima. U Velikome tjednu nije bilo na odmet upoznati MacMillanovu kantatu Sedam posljednjih riječi na križu. Eklektično djelo, ali ipak s osobitim smislom za zborski slog i pridruženi pastozni gudački sastav, djelo opisno i programno, ponekad do boli. U posebnim prilikama sedam je stavaka posebno nadahnuće izvođačima – Oče, oprosti im, ne znaju što čine!, Ženo, evo ti sina, Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!, Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?, Žedan sam, Dovršeno je i Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.

    U Zagrebačkoj katedrali čuo se fino odmjeren zvuk Zbora HRT-a i gudača pod vodstvom Tončija Bilića. Čulo se i glazbeno pretjerano opisnih, ali i impresivnih dramatskih uzleta i padova, a sve je zajedno odmjereno pokazalo da izvodilačka posvećenost nije uzaludna. MacMillanovu kantatu, ma koliko bila eklektična, smatraju jednim od njegovih remek-djela. I to sigurno nije bez razloga. Iako je nastala devedesetih godina, točnije 1994. godine, na narudžbu BBC-a, ona ima neprijepornih glazbenih vrijednosti. Doduše, iz nekih prošlih stoljeća. No to nije presudno, jer nije uvijek glazbena revolucija. Zbor HRT-a i Tonči Bilić već više od desetljeća kompetentnim izvedbama uživo upoznaju slušatelje sa značajnim zborskim djelima i oblikovali su se u Zbor za najviše namjene. Na izvedbu Sedam posljednjih riječi na križu još živi autor James MacMillan vjerojatno bi bio ponosan.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, travnja 2012.
    foto © Mirko Cvjetko

Piše:

Maja
Stanetti

kritike