Češka baština u stihu i glazbi

Ciklus Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije: Legende, Kantate Bohuslava Martinůa, dir. Tonči Bilić, solisti: Ivana Garaj Korpar, sopran, Monika Cerovčec, sopran, Martina Gojčeta Silić, alt, Ivo Gamulin Gianni, tenor, Miroslav Živković, bariton, Milan Mišo Kravar, bariton, Vjekoslav Hudeček, bas, Sreten Mokrović, recitator, Muzej Mimara, 21. veljače 2012.

  • Zbor Hrvatske radiotelevizije, arhivska fotografija

    Vokalni ciklus Tu je moj dom istaknutog češkog skladatelja Bohuslava Martinůa (1890.-1959.) na stihove njegova sunarodnjaka Miloslava Bureša (1909.-1969.) nastao je u posljednjim godinama iznimno plodna stvaralačkog života s više od četiri stotine opusa. Skladatelj i nešto mlađi pjesnik rođeni su u istom češkom gradiću Polička. Martinů je kao daroviti violinist nakon studija na Praškom konzervatoriju naizmjence boravio u Pragu, Francuskoj, Sjedinjenim Državama i Švicarskoj, gdje je i umro. Bio je omiljen umjetnik, pedagog i skladatelj osebujna stila pod utjecajem neoklasicizma, jazza, engleskog renesansnog madrigala i posebice češkoga folklora, što je bio odraz njegove stalne nostalgije i čežnje za domovinom.

    Za vrijeme boravka u Nici, u srpnju 1955. primio je pošiljku pjesnika Bureša – pjesmu o izvoru Rubinka, u kojoj on opisuje drevni običaj otvaranja izvora u češko-moravskim planinama. Preplavljen uspomenama, pristao je uglazbiti tu pjesmu. Bio je to poticaj da posegne za još nekoliko stihova i pretoči ih u glazbu, „kao pozdrave koje izdaleka šalje rodnome kraju“. Tako je nastao ciklus Tu je moj dom, dojmljiva zbirka od četiri zasebno skladane kantate koje opisuju prirodne ljepote i seoski život skladateljeve rodne Češke. Sukladno tome, karakteriziraju ih jednostavne vokalne linije, čistoća harmonija i vedrina karaktera.

    Zbor HRT-a sa svojim odličnim solistima bio je temelj izvedbe tog, u nas slabo znana, ciklusa, praćen različitim komornim instrumentalnim sastavima gudača, flaute i klarineta, klavira, roga, harmonike i udaraljki. Pjevalo se na izvornom češkom jeziku, a svi stihovi otisnuti su u programskoj knjižici uz prijevod Matije Ivačića na hrvatski jezik. Interpretacije pod ravnanjem maestra Tončija Bilića bile su dojmljive, kultivirane i na visokoj tehničkoj razini.

    U prvoj kantati, Otvaranje studenaca, koja opisuje narodni običaj čišćenja i otvaranja gorskih izvora u proljeće, sudjelovao je uz ženski zbor, sopran, alt i bariton solo (Miroslav Živković) i recitator Sreten Mokrović. Druga kantata, Romanca od maslačka, za mješoviti zbor i sopran solo bez instrumentalne pratnje intimna je ljubavna balada u kojoj je dominirala izvrsna solistica Ivana Garaj Korpar. U Legendi od dima krumpirova lišća, koja najavljuje početak jeseni, uz Mješoviti zbor nastupili su odlični solisti: sopranistica Monika Cerovčec, altistica Martina Gojčeta Silić te bariton Milan Mišo Kravar i bas Vjekoslav Hudeček, a instrumentalnu je pratnju u narodnom duhu obojio i zvuk harmonike.

    Ciklus Tu je moj dom završava kantatom Mikeš iz gora za mješoviti zbor, sopran, i tenor solo, dvije violine, violu i klavir. Bajkovita je to alegorija o mladom i lukavom pastiru koji svoje stado koza goni na brijeg kako bi ga zaštitio od snijega i mraza. Time se zaokružuje i zatvara taj svojevrsni pogled na češki seoski život u svim godišnjim dobima. U toj posljednjoj slici je nastupio i tenor Ivo Gamulin Gianni, pridonijevši kvaliteti izvedbe u cjelini.

    Vokalni ciklus Tu je moj dom prvi put je u cijelosti izveden u Pragu 1960., šest mjeseci nakon skladateljeve smrti. Sada je u tom obliku prvi put izveden i snimljen u Hrvatskoj i bit će rijedak i vrijedan dokument iz malo poznatog stvaralaštva Bohuslava Martinůa.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 23. veljače 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike