Uspješan povratak

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić (obnova)

  • Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić, foto: Davor Žunić

    Nabucco
    , treća od 26 opera koliko ih je napisao genijalni talijanski operni skladatelj Giuseppe Verdi, praizvedena je s ogromnim uspjehom 9. ožujka 1842. godine u milanskoj Scali. Ta popularna Verdijeva opera, za koju je sam autor mnogo kasnije izjavio da je s njom počela njegova blistava skladateljska karijera, samo tri godine kasnije 1845. premijerno je uprizorena u riječkom Teatru civico (Adamićevo kazalište). U tadašnjem, ali i u novom riječkom kazalištu, Nabucco (i ne samo ta Verdijeve opera) je često bio na repertoaru te se može ustvrditi da je riječkoj opernoj publici ta opera omiljeno glazbeno-scensko djelo. Podsjetimo da je riječko kazalište do 1953. godine nosilo ime Giuseppe Verdi kada je dobilo ime prema velikom riječkom i hrvatskom skladatelju.

    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić, foto: Davor ŽunićSvečana obnova Verdijeva Nabucca (obnova se odnosi na promjenu nekih glavnih i sporednih uloga iz premijere izvedbe studenoga 2003.) bila je prva ovogodišnja operna predstava ansambla Opere riječkog HNK-a. Nabucco obiluje nadahnutim arijama, prizorima i scenama, i općenito prijemčivom glazbom te se programski pokazao kao siguran repertoarni potez. Glazbeno vodstvo maestre Nade Matošević bilo je pedantno i sigurno, čime je uvelike pridonijela cjelokupnom uspjehu predstave. Redatelj Ozren Prohić postigao je logične i jasne okvire odvijanja radnje. Ponuđena je više kazališna, a ne povijesna predstava, u kojoj je u nastupima solista stavljen naglasak na strastvene, emotivne i psihološke međuljudske odnose, dok se u masovnim scenama ocrtavaju povijesne činjenice, te je ostvarena zanimljiva i dinamički razrađena predstava. U redateljske zamisli dobro su se uklopili monumentalni i funkcionalni okvir scenografije Dalibora Laginje i nadahnuti kostimi Silvija Vujičića, a vizualnoj efektnosti znatno je pridonio oblikovatelj svjetla Deni Šesnić.

    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić, foto: Davor ŽunićU naslovnoj ulozi nastupio je ukrajinski bariton Yuri Nechaev, koji je nosivim dostojanstvenim glasom i scenskom uvjerljivošću bio impresivan i upečatljiv tumač babilonskog kralja Nabucca. Voljen Grbac kao Ismaelle dojmio se odmjerenošću i sigurnošću, a bas Ivica Čikeš kao veliki hebrejski svećenik Zaccaria bio je snažan i siguran te scenski i verdijanskim glasom ekspresivan i sugestivan. Uzbudljivu kreaciju dala je Gabriela Georgieva kao Abigaille. Velikim rasponom svoga glasa i umijećem njegova kontroliranja u svim dijelovima zahtjevne partiture ostvarila je ujednačen, koncentriran i glasovno besprijekoran zapjev. Bugarska je umjetnica imponirala sjajnim i sonornim visinama, plastičnom scenskom pokretljivošću, a svoje belkantističke interpretativne kvalitete te iznimno teške uloge zadržala je do kraja predstave.

    Kristina Kolar pjevala je punim glasom, uživljeno, intonativno sigurno, iskrenim pjevačkim zanosom te je njezina Fenena bila cjelovito oblikovana uloga. U epizodnim ulogama Siniša Štork, Sergej Kiselev i Milica Marelja bili su skladni u dosljednoj realizaciji režijske i glazbene vizije. U partituri Nabucca, osim solistima, značajne su stranice namijenjene zboru (što je Verdiju donio i lijepi pučki pridjevak Papa dei cori / Otac zborova). Zbor riječke Opere, koji je pripremio Igor Vlajnić, imponirao je preciznošću, snagom i homogenošću zvuka (ipak zvukovno kompaktniji bio je muški dio zbora). U cijelini ekspresivan, zbor je uspješno iznio veliki zadatak koji pred njega postavlja ta glazbena drama, a poseban je pljesak izmamio impresivnom izvedbom čuvenog zapjeva Va pensiero...
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Giuseppe Verdi, Nabucco, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić, foto: Davor Žunić
    Maestra Nada Matošević bila je poticajan i siguran oslonac svim sudionicima predstave. Dobrim je odabirom tempa, ritmički dorađeno, širokim dramatskim gradacijama i dinamičkom reljefnošću istaknula sve dijelove partiture. Cjelokupan vrlo dobro pripremljen ansambl muzicirao je sa žarom i odgovorio interpretativnim zahtjevima te osebujne i složene glazbene drame, na osobito zadovoljstvo publike.

    © Ramiro Palmić, KLASIKA.hr, 14. veljače 2012.

Piše:

Ramiro
Palmić

kritike