Prostor introspekcije

Ciklus Guitarra Viva: Dejan Ivanović, gitara, Hrvatski glazbeni zavod, 24. siječnja 2012.



  • Izvrstan recital održao je Dejan Ivanović nastupivši s programom djela Regondija, Castelnuova-Tedesca, Arreguija, Bennetta i Rózse u ciklusu Guitarra Viva, vrlo popularnoj pretplati koja već niz godina uspješno promovira gitarističku umjetnost okupljajući publiku svih generacija. Umijeće Dejana Ivanovića, koji od 1998. živi u Portugalu gdje uz uspješnu solističku karijeru od 2007. predaje na Glazbenom odjelu Sveučilišta u Evori, znano je i cijenjeno. Treba podsjetiti da je on jedan od sjajnih diplomanata iz klase Darka Petrinjaka na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Izabravši program različitih izričaja, među kojima se kvalitetom i zanimljivošću ističu Lirski komadi (Piezas líricas) Vicentea Arreguija te sonate Richarda Rodneyja Bennetta i Miklósa Rózse, Dejan Ivanović ponudio je koncertnu večer izrazito profilirana, visoko sabranog i nadahnutog interpretativnog govora.

    U središtu njegova pristupa, koji odlikuje izvanredno razgovijetan i precizan donos notnog teksta, razložnost je detaljiziranog odnosa prema strukturi i formi iz čega izvedbe izrastaju, razvijaju se razumljivošću gradbe i tijeka postupno oblikujući bogate i složene cjeline svakog pojedinog djela. Artikulirajući tu generirajuću unutarnju tenziju građe, Ivanović u dinamici izraza nikada ne prelazi onu nevidljivu granicu izvanjskog ili profanog nego, naprotiv, doživljajnom pogledu slušatelja razotkriva krajolike delikatnog introspekcijskog prostora.
    Dejan Ivanović
    Tonska paleta, kao i gotovo savršena kvaliteta oblikovnosti tona i zvukovne slike u cjelini, u projekciji odlikuje naglašena intimistička ekspresija – kao odzvuk naslijeđa lutnjističke umjetnosti. Na određen način to potencira plastičnost u neposrednosti oblikovanja estetičkih posebnosti pojedine kompozicije jer Ivanović bitne elemente podcrtava prepoznatljivim izričajem koji je nadasve bogat narativnim aspektom – podjednako jasnim kao i refleksivnim.

    Tako će Rêverie, op. 19 Giulia Regondija zrcaliti neposrednost jednostavnosti i stanovitu ljupkost pokreta u izražajnosti romantičkog razumijevanja odnosa prema formi, a Arreguijeve Lirske komade Ivanović će ozvučiti gestom slobodne nosivosti zvuka, reljefno gradirajući njegove razine. Izvedba Bennettove Sonate naglasila je diskurs suzdržanosti i reduciranosti, snažne unutarnje dinamike, s izvanredno precizno oblikovanim tonom omogućivši punu recepciju te složene i u formalnom smislu vrlo zahtjevne skladbe. A kod Rózsine Sonate posebno je zanimljivo bilo pratiti transformaciju gitaristova interpretativnog govora u odnosu na distinktnost u razlaganju građe.

    © Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 26. siječnja 2012.

kritike