Užitak u igri

Koncertna pretplata Hrvatskog narodnog kazališta Zadar: Acoustic Project, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 18. siječnja 2012.

  • Acoustic Project na koncertu u Zadru, foto: Vedran Penga

    Ansambl glazbenika Zagrebačke filharmonije Acoustic Project već treći put nastupa u Zadru; štoviše, moglo bi se reći da gostovanja ovog ansambla polagano prerastaju u tradiciju zadarske koncertne sezone. Nastup ansambla – koji je osnovao kontrabasist i glavni aranžer skladbi Dubravko Palanović – nastavio je sa svojim osebujnim kombinatoričkim zahvatima u vrlo šarolik opseg stilova i vrsti glazbe 20. i 21. stoljeća, s nezaobilaznim Bachom (Fuga u a-molu iz BWV 543). Da u svijetu klasičnih, institucionaliziranih koncertnih sezona klasičari vole jazz, glazbu koja izlazi iz okvira klasične glazbe, ali i traganje za što nekonvencionalnijim zvukovnim rješenjima klasičnog koncertnog repertoara – s jedne strane dobro pokazuje zadarska koncertna sezona, bogata srodnim koncertima (posljednji je bio onaj slovenskog Ansambla Clavimerata), a s druge strane ovaj hrvatski ansambl.

    Sastavljen od jedanaest izvrsnih glazbenika (Dani Bošnjak, flauta; Branko Mihanović, oboa; Mario Čopor, klavir, Ivana Cvetkovski, harmonika; Marko Mihajlović, vibrafon; Stanislav Muškinja, bubnjevi; Martina Sačer, violina; Josip Novosel, violina; Tvrko Pavlin, viola; Jasen Chelfi, violončelo; Dubravko Palanović, kontrabas), Acoustic Project spaja bezbrojne mogućnosti gudačkog korpusa, flaute i oboe, klavira i harmonike, bubnjeva i vibrafona. Odlični aranžmani samozatajnog Dubravka Palanovića iznjedrili su podatni program: od uspješnica Ástora Piazzolle preko Aires Tropicales Paquita D'Rivere, Suite za flautu i jazz trio Claudea Bollinga i autorskog Preludija Dubravka Palanovića do Rotina Kuma i Alabama Songa Kurta Weilla.
    Acoustic Project na koncertu u Zadru, foto: Vedran Penga
    Izdvajati i kvalificirati pojedinačne glazbenike bilo bi podosta nepravedno prema odličnom ansamblu u cjelini. Dovoljno je tek reći da je glavna uspomena koju će jedan prosječni koncertni posjetitelj ponijeti sa sobom: posvemašnji užitak u muziciranju svih glazbenika, a publika na to ne može ostati imuna. Bis iz jednog drugog glazbenog kozmosa, grčki Misirlou, dobar je primjer. To nije tako nebitan element pa je tako o odnosu amaterskog i profesionalnog nogometa s pozicije Kanta nedavno pisao i Viktor Žmegač (Filozof igra nogomet). Ukoliko Žmegač visoko vrednuje užitak u igri koji osjećaju amateri-nogometaši te ga izjednačuje s estetičkim larpurlartizmom, utoliko je on više dobrodošao kod ovakvih profesionalaca…

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 20. siječnja 2012.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike