Orguljski pjev gitara

Otvaranje koncertne sezone Hrvatskog narodnog kazališta Zadar, Zagrebački gitaristički kvartet, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 27. listopada 2011.

  • Zagrebački gitaristički kvartet, foto: Vedran Penga

    Nastupom Zagrebačkog gitarističkog kvarteta pod nazivom Viva Guitarra započela je nova koncertna sezona u Zadru. Zagrebački gitaristički kvartet u sastavu Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković i Mak Grgić posljednji je put nastupio u Zadru 2008. čak dva puta: u okviru koncertne sezone i 48. glazbenih večeri u Sv. Donatu. Ove godine zadarska je publika Maka Grgića slušala kao solista na Glazbenim večerima u Sv. Donatu, dok je njegovo mjesto u Kvartetu zauzeo Frane Verbanac.

    Glazbeni repertoar ovog koncerta uglednog ansambla nastavio je slijediti svoju dosadašnju oblikotvornu programsku koncepciju: obrade baroknih orguljaških Meisterwerka Johanna Sebastiana Bacha i francuskih programskih rokoko-minijatura za clavecin; promicanje glazbe hrvatskih skladatelja; hispano-glazba španjolskih i južnoameričkih skladatelja 20. stoljeća; koketna dodirivanja s jazzom. Od Bachovih skladbi nažalost nije bila izvedena niti jedna fuga iz Umijeća fuge u slavnoj obradi Ante Čaglja za kvartet gitara, no Bachova strana programa zadovoljila je ljubitelje weimarskog Bacha s dva para preludija i fuga (u C-duru, BWV 545 te u G-duru, BWV 541) i dvije fuge (Mala fuga u g-molu, BWV 578 te u Fuga h-molu, BWV 579). Vrhunske obrade, koje potpisuje osnivač Kvarteta, Ante Čagalj, doista su i vrhunski slušateljski užitak, premda je BWV 545 iznevjerio visoka očekivanja ponekim tehničkim greškama i nespretnim prijelazima čiji su šavovi bili i previše očiti.

    Zagrebački gitaristički kvartet, foto: Vedran PengaNo zato je Fuga u h-molu, BWV 579 omogućila promatranje vidika posve osebujne ekspresivnosti koju ovakva obrada može podariti serioznom orguljaškom opusu, a da se niti jednog trenutka ne zalazi u romantičarska interpretacijska viđenja. Iskričavost svakog tona četveroglasnih linearnih poteza fuga predstavlja poznat korporativni imidž Zagrebačkog gitarističkog kvarteta, a umijeće ornamentiranja francuskih minijaturista 18. stoljeća u stapanju sa sofisticiranim obojenjima zvuka, koja, primjerice, jasno prikazuju promjenu manuala na clavecinu, druga je značajka tog imidža. Iz izbora često izvođenih Couperinovih minijatura Le Petit-Rien, La Linotte éffarouchée, Les Petits Moulins à Vent i Les Barricades mistérieuses svaka se na individualan način uklopila u taj bogati svijet lijepih arkadijskih privida. Poseban način artikulacije i izvanredno umijeće rafiniranih ornamenata preoblikovali su uobičajenu boju gitare u inačicu klavsensovskog zvuka osobito uspješno u Les Barricades mistérieuses i Les Petits Moulins à Vent.

    Drugi dio koncerta započeo je pitkim opusima Ive Josipovića (Samba per chitarre, obrada jedne od najpoznatijih Josipovićevih skladbi, Sambe da camera za gudački orkestar) i prošle godine preminulog Adalberta Markovića (Tri osorske impresije). Dok je Josipovićeva Samba – bez obzira na svoju visoku vrijednost – ostala pomalo blijedo i nedorečeno visjeti u zraku, s Markovićevim Impresijama Kvartet je postigao daleko veći stupanj samoidentifikacije. Dakako, razlog je i taj što Markovićeve Impresije povezuju Osorske glazbene večeri i Zagrebački gitaristički kvartet, jer se radi o skladbi posvećenoj upravo tom ansamblu i tom festivalu – a što se i čulo, u većoj dozi opuštanja i prepuštanja skicoznim mediteranskim minijaturama, evokacijama na ljeto.
    Zagrebački gitaristički kvartet, foto: Vedran Penga
    Tri plesa iz Ginasterinih klavirskih Danzas argentinas op. 2 te Wheatland, Land of Misty Giants i The Laurentide Waltz iz Canadiana Suite jazzera Oscara Petersona dopustili su disanje punim plućima i otvaranje onom strastvenom zvuku koji je inače sinonim za gitaru. Kako je u oba slučaja riječ o skladbama izvorno namijenjenima klaviru, ponovno fascinira umješnost gitarističke četvorke u briljantnom otkrivanju novih zvukovnih mogućnosti. Dok prvi dio koncerta pripada intelektualnom svijetu ratia 18. stoljeća (čak i ako je riječ o doživljajnim Couperinovim minijaturama), drugi dio posve je otvoren senzualnim i intimnim čulima Novog svijeta 20. stoljeća – i ta višestrukost unutar sat i pol glazbe nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

    Završna opaska uz početak koncertne sezone: već letimičan pogled na program sezone do lipnja 2012. dokazuje da će se promjenom glazbenog producenta zadarski koncertni život kretati u drugačijim pravcima od dosadašnjih. Izuzmemo li moguća (ugodna) iznenađenja koja bi nam mogao prirediti Zadarski komorni orkestar, čiji su koncerti izvan pretplate (a čiji program još nije objavljen), program koncertne pretplate prilično je jasan. Usmjerenje na lakše opuse klasika 20. stoljeća, poneke suvremene autore, ali i opuštenije i neobaveznije glazbene žanrove poput mjuzikla ili crossovera jazza i klasike ili pak latino-prizvuka vrlo jasno govori o želji za privlačenjem mlađe koncertne publike.
    Zagrebački gitaristički kvartet, foto: Vedran Penga
    Da je sezona dobro započela, svjedočila je te večeri koncertna dvorana puna mlade publike, novih koncertnih pretplatnika, mahom učenika Glazbene škole Blagoje Bersa – a to znači da i organiziranje koncerata u Zadru napokon počinje imati više realnog smisla kako za organizatore i publiku, tako i za porezne obveznike. Trud uložen u privlačenje i odgajanje publike koja sve više nestaje iz koncertnih dvorana treba visoko valorizirati, ali i sugerirati da se u idućoj sezoni novostečena publika ima više prilike susresti s kapitalnim, repertoarnim djelima komorne i klavirske glazbe u što širem presjeku glazbenih stilova – i u što kvalitetnijim izvedbama.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 30. listopada 2011.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike