Komorni stil i transkripcije

13. koncert ciklusa Integralne izvedbe orguljskog opusa Johanna Sebastiana Bacha, Ante Knešaurek i Pavao Mašić, orgulje, Bazilika Srca Isusova, Zagreb, 18. rujna 2011.

  • Ante Knešaurek i Pavao Mašić

    Ugledni i vrijedni orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić i u novoj sezoni nastavljaju impozantni ciklus integralne izvedbe Bachovog orguljskog opusa u sedamnaest koncerata. Najnoviji program obuhvatio je razne majstorove obrade i parodije vlastitih ili tuđih djela, nastale najčešće iz praktičnih i pedagoških potreba. Orgulje, taj raskošni instrument velikih mogućnosti, bile su uvijek vrlo pogodno glazbalo za različite transkripcije. Posebno je prilagodljiva bila forma trija, zbog dva zasebna manuala i pedalne klavijature, ali i drugi oblici, primjerice korali, koji zauzimaju posebno mjesto u Bachovom opusu. Tako je Pavao Mašić u svoj program uvrstio upravo takva djela, dok je Ante Knešaurek izabrao još neke zanimljive skladbe komornoga stila.

    Na početku svojeg reprezentativnog nastupa Pavao Mašić je predstavio takozvane  Schüblerove korale (BWV 645-650), zbirku od šest koralnih arija iz Bachovih lajpciških kantata, koje je odabrao Bachov nekadašnji učenik Johann Georg Schübler s molbom da ih autor obradi i tiska u posebnoj zbirci koja je tako postala poznata pod imenom Schüblerovi korali. U nastavku je Mašić izveo tri obrade trija iz opusa samoga Bacha i njegovih suvremenika. Trio u c-molu, BWV 585 prerada je dva stavka iz Trio sonate za dvije violine i basso continuo Johanna Friedricha Fascha, Trio u G-duru, BWV 586 nastao je na temelju istoimene Telemannove skladbe, a Trio u G-duru, BWV 1027a djelomična je obrada vlastite Sonate za violu da gamba i čembalo.

    Drugi, kraći dio koncerta Bachovih skladbi za orgulje pripao je Anti Knešaureku. Sonata br. 4 u e-molu, BWV528 u prvome stavku donosi obradu Simfonije iz Kantate, BWV 76, slijedi vrlo lijepi Andante i na kraju virtuozni Allegro u obliku ronda-fuge. Arija u F-duru, BWV587 nadahnuta je stavkom Sonate L´imperiale iz zbirke Les Nations Françoisa Couperina, a antologijska Fuga iz Bachove Sonate za violinu solo, BWV 1001 našla se u zanimljivoj orguljskoj transkripciji unutar Preludija i fuge u d-molu, BWV 539.

    Obojica umjetnika, Pavao Mašić i Ante Knešaurek, i na ovom su koncertu potvrdili vrijednost tog impozantnog ciklusa Bachovih sabranih djela za orgulje svojim dobrim poznavanjem materije (što se potvrđuje i u njihovim stručnim i analitičkim komentarima u priloženim programima), a napose studioznim, vještim i maštovitim stilskim interpretacijama. Time otkrivaju svo bogatstvo i ljepotu Bachove orguljske glazbe, posebice one manje poznate, kao što je to bilo i na ovom trinaestom koncertu, koji je brojna publika pratila u tišini, i tek na kraju ispratila dugotrajnim pljeskom.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 28. rujna 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike