Odmjereno i raskošno

51. glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 5. srpnja – 10. kolovoza 2011.: Ars Instrumentalis Pragensis, Crkva sv. Donata, 29. srpnja 2011,

  • Ars Instrumentalis Pragensis, foto: Vedran Penga

    Slušati češki ansambl za baroknu glazbu Ars Instrumentalis Pragensis u crkvi sv. Donata predstavlja osobit užitak, osobito ako se radi o ovakvom programu – koji doduše nije u potpunosti baroknog usmjerenja, ali na intelektualno poticajan način spaja višestruke stilske i (inter)nacionalne silnice europske glazbe u jedinstvenu cjelinu. Ansambl je osnovan 1987. godine, a čine ga oboisti Libĕna Sequardtova i Ivan Sequardt, fagotist Luboš Hucek, kontrabasist Pavel Nejtek i čembalist Josef Kšica, kojeg je ove večeri zamijenila druga čembalistica. Gotovo dvadeset i pet godina bavljenja baroknom glazbom svih nacionalnih provenijencija, a osobito češkom glazbom, ansambl je dovelo do širenja repertoara na bečku klasiku i suvremenu glazbu.

    Tako je koncert u Zadru sastavljen iz dviju baroknih trio-sonati (Purcellova Trio-sonata br. 3 u D-duru, Z. 792 i Trio-sonata br. 3 u B-duru Jana Dismasa Zelenke), Telemannova Kvarteta u d-molu br. 2 iz Tafelmusik, obradama Mozartove Fantazije u f-molu, KV 594 i Serenade za puhače u Es-duru, KV 375 te skladbe Ricordo češkog skladatelja Zdeněka Lukáša.

    Ovaj ansambl, čiji naziv počinje istom riječju kao i kubanski ansambl za ranu glazbu koji je nastupio početkom srpnja, u sebi doista nosi jezgru značenja sadržanog u riječi ars. Za razliku od mladih kubanskih glazbenika i njihova hispanoameričkog repertoara, glazbenici Ars Instrumentalis Pragensis donose bremenitu težinu prokušanosti i iskustva sadržanog u životnom zrenju koje slijedi nakon prvih godina entuzijazma i okušavanja u traženju baroknog zvukovnog ideala.
    Ars Instrumentalis Pragensis, foto: Vedran Penga
    Prenijeti na obou i fagot virtuoznu violinsku tehniku (kao što je slučaj s trio-sonatama i Tafelmusik) ili pak Mozartove orguljaške i pijanističke delicije te pritom zvučati toliko dorađeno da se čini da su skladbe izvorno skladane za ovaj sastav – govori o iznimnoj ravnoteži tehnika muziciranja i zvukovne cizeliranosti. Da je takav pristup zaintrigirao i suvremene češke skladatelje, svjedoči i činjenica da je Lukášova skladba Ricordo nastala upravo za Ars Instrumentalis Pragensis. Kolikogod se možda i čini da je ta skladba uletjela u repertoar koncerta, odnosno da je ona element koji bi kod drugih (ortodoksnijih) ansambala mogao zasmetati – kod češkog ansambla čini se kao jasan i logičan slijed u njihovoj neprestanoj težnji k pronalaženju faktora iznenađenja.

    Izdvojiti neku interpretaciju možda se čini i nedovoljno pravednim prema izvedbi drugih skladbi, no Zelenkina Treća trio-sonata svojom glazbenom supstancom i njenom osobitom interpretacijom ne može ostati neprimijećena. Svojim iznenadnim harmonijsko-melodijskim obratima i potpuno neočekivanim rješenjima koja glazbeni tijek odvode u drugim tonalitetnim smjerovima od onih propisanih glazbenim baroknim zanatstvom predstavlja unutarnje stremljenje Ars Instrumentalis Pragensis k otvaranju novim i nepredvidivim glazbenim situacijama, onima koje čine da slušatelj glazbu sluša bez daha u jednom beskonačnom luku. Kao kod svake glazbe koja nadrasta normativno, a bez obzira kojem glazbenom razdoblju pripada, čuti te faktore iznenađenja znači i krajnje uzbudljivi trenutak za slušatelja kao i za interpreta.

    Zaključno za Ars Instrumentalis Pragensis: lijepo je to iskustvo zaborava i neopterećenosti notnim tekstom, tehnikom, dinamikom… u krajnje odmjerenoj i elegantnoj, a ipak raskošnoj izvedbi istovremeno obavijenom samopouzdanjem i stabilnošću, kao i znatiželjom i stremljenju k Novom. Ona predstavlja ono što u slušateljevu iskustvu izdvaja koncert iz niza sličnih glazbenih ostvarenja, čini da sve ide naprijed, ispred očekivanja. A predstavlja i dobar unutarnji model za sve ono što je stvorilo jasnu prepoznatljivost i profiliranost: graditi Novo na provjerenom i stabilnom temelju, bez prekida s tradicijom koja ga je proslavila; sintetizirati, proširivati i nadograđivati, učiniti i hrabriji eksperiment i iskorak, težiti za nadilaženjem norme – ali s mjerom i ukusom. Na ovakvoj pouci možemo biti zahvalni Ars Instrumentalis Pragensis.

    © Helena Novak, KLASIKA.hr, 1. kolovoza 2011.

kritike