Biserne Händelove arije

Glazbeni salon Gvozdanović: Renata Pokupić, mezzosopran, i prateći ansambl pod vodstvom violinista Jorgea Jiméneza, Palača Gvozdenović, 13. lipnja 2011.



  • Na trećem koncertu, nakon svjetske kontratenorske zvijezde Maxa Emanuela Cenčića i Martine Filjak, istaknute pijanistice mlađe generacije i međunarodnog ugleda, u malom, ali ekskluzivnom donatorskom ciklusu koncerata u korist obnove vrijedne građanske palače Gvozdanović u gornjogradskoj Visokoj ulici  pred ljetnu stanku nastupila je i Renata Pokupić, umjetnica iz orbite najcjenjenijih pjevačica baroknog repertoara s ansamblom okupljenim za tu prigodu. Ciklus je pod umjetničkim vodstvom Zlatka Madžara pokrenut u produkciji Muzeja za umjetnost i obrt, pod čijom je skrbi i palača, te Hrvatske radiotelevizije koja snima koncerte i razgovore s umjetnicima. Te se snimke spretnom prodajom mogu pokazati isplativima u prikupljanju novca za sanaciju raritetne građanske palače, ako ni zbog čega drugog, onda zbog snimke Labuđeg pjeva (Schwanengesang), posljednjeg Schubertova ciklusa pjesma u Cenčićevoj izvedbi.

    Salonski prostor može okupiti tek stotinjak ljudi, po mogućnosti sponzora i donatora novčanih priloga potrebnih za obnovu palače koji zacijelo nisu mali. Ciklus kojemu će se do kraja godine koncertima za sladokusce pridružiti i violončelistica Monika Leskovar i gitarist Petrit Çeku, na simboličkoj razini podsjeća i na potrebu očuvanja kulturnih vrijednosti. U ovom slučaju palače Gvozdanović, ali i starogradske tradicije salonskih koncerata koji je svojedbno njegovala njezina gazdarice Anka Gvozdanović, i sama pijanistica.

    Renata Pokupić predstavila je mali dio svojih već brojnih tumačenja likova iz Händelovih opera. Bile su to dvije arije očajnika Trinita iz opere Imeneo, nesretnog dragog Rosmene koja biva oteta i oslobađa je hrabri Imeneo, naslovni lik opere te se ona se,zbog osjećaja dužnosti i časti, udaje za njega. Tokođer s dvije arije Renata Pokuić je predstavila i lik Ariodantea iz istoimene opere, na kraju ipak pobjednički lik koji, u međuvremenu pateći, razotkrije spletku o navodnoj nevjeri svoje drage Ginevre. Kad junaci pate stoga je bio efektno smišljen naslov za cijeli koncert upotpunjen nježnošću arije Caro sposa iz Rinalda za dodatak. Svakako je težak, ako ne i nezahvalan zadatak tako uvjerljivo predstaviti likove izvan konteksta cijele opere kao što to majstorski može učiniti Renata Pokupić opskrbljena vrhunskim tehničkim umjećem glatkih koloratura koje joj dozvoljava da s lakoćom izrazi strasveni karakter likova.

    Njezina sugestivnost pokreće i mali prateći ansambl (Tanja Tortić, violina, Vlatka Pehljah, viola, Nika Zlatarić, violončelo, Helena Babić, kontrabas i Pavao Mašić, čembalo) koje je u neko letagično stanje kvaziautentične izvedbe hipnotički uveo gostujući umjetnički voditelj, violinist Jorge Jiménez. Nelagodna petljanja po instumentalnim ulomcima iz opera ili Koncertu za gudače Francesca Durantea nije mogla pokriti isprika za popuštanje ugodbe instrumenata zbog vrućine koju je izrekao Jiménez. No, sve se to moglo nekako pomesti pod neki tepih u palači Gvozdanović na račun Händelovih bisernih arija Renate Pokupić.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 15. lipnja 2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike