Bez (potrebne) dramatičnosti

Zagrebački kvartet, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 17. svibnja 2011.

  • Zagrebački kvartet

    Na program posljednjeg ovosezonskog koncerta Zagrebački kvartet uvrstio je dva po skladateljskom izričaju potpuno različita gudačka kvarteta: 8. gudački kvartet u c-molu, op. 110 Dmitrija Šostakoviča i Gudački kvartet u F-duru Mauricea Ravela, djela koja prate snažne priče.

    Šostakovičev i inače mračniji, sumorniji, teži i ozbiljniji, čak izmučeniji glazbeni izraz u ovoj je skladbi svakako najvidljiviji jer je, što je jedinstveno u autorovu opusu, prožet autobiografskim elementima i programskim sadržajem – tema: Drugi svjetski rat, žrtve rata i fašizma. Mračnije postaje sve kada se iz programske knjižice pročita da je Šostakovič taj kvartet planirao kao svoje posljednje djelo, nakon kojega je htio počiniti samoubojstvo. Tu dramatičnost Zagrebački kvartet pred polupraznom dvoranom HGZ-a nije mogao postići romantičarski pročitanim notnim tekstom. Pjevnost instrumenata i upitna doza vibrata ono je što Šostakovičev tekst ne traži. Postavlja se i pitanje je li potrebno Šostakovičeve citate nekih vlastitih djela interpretirati u originalnoj boji. Zašto? Da bi se naglasili? Pa oni su ionako čujni, a traže uklopljenost i okovanost kakvom je i cijela atmosfera zamišljena. Razina prozračnosti koju je Zagrebački kvartet udahnuo u svoju izvedbu ipak je bila primjerenija Ravelovu Kvartetu iz drugoga dijela koncerta.

    Priča o Kvartetu Muricea Ravela drugačijeg je tipa, a odnosi se uglavnom na neprihvaćanje tog djela i od publike i od struke, uključujući i samoga Gabriela Faurea, kojem je Ravel skladbu posvetio. Claude Debussy, s druge strane, bio je taj koji ga je ohrabrio, podržao i odobrio. Taj jedini gudački kvartet u Ravelovu opusu, nastao na samome početku prošloga stoljeća u atmosferi paralelizama, pentatonike i modalnosti, Zagrebačkom kvartetu ipak je bio bliskiji. U ovom su slučaju spomenuta opuštenost, lakoća svirke, pjevnost i prozračnost bili faktori koji su izvedbu učinili interesantnom i istinitijom. Bez većih razilaženja i intonacijskih poskliznuća, punim zvukom i ugodnom bojom, uz zapravo sjajno izveden drugi stavak Ravelova kvarteta, Zagrebački kvartet završio je ovu sezonu.

    © Petra Pavić, KLASIKA.hr, 19. svibnja 2011.

kritike