Dvořák za pamćenje

Festival sv. Marka, Zagreb, 25. travnja – 26. svibnja 2011.: Komorni ansambl West-Eastern Divan Orchestra, Crkva sv. Marka, Zagreb, 26. svibnja 2011.

  • Guy Braunstein, foto: d-w.pl

    Violinist Guy Braunstein, pijanist Ohad Ben-Ari, flautistica Gili Schwarzman i violončelist Nicolas Altstaedt, najavljeni kao Komorni ansambl West-Eastern Divan Orchestra (riječ je o dugogodišnjem projektu koji je pokrenuo veliki Daniel Barenboim s Edwardom Saidom), pod umjetničkim vodstvom doista izvanrednog Guya Braunsteina okrunili su ovogodišnji Festival sv. Marka koncertom koji će publici, a sasvim sigurno i izvođačima, ostati u trajnoj uspomeni.

    Bio je to koncert koji pripada najvišoj kategoriji u svjetskim, a to znači elitnim okvirima, koji je dao pravu sliku svega onoga što klasična glazba jest, što znači i konotira. Organizatoru stoga treba čestitati, jer dugogodišnjim nastojanjem svojim programima nastoji afirmirati neke od temeljnih vrijednosti tog područja koje je u nas često, na zapravo neumjesan način, stavljeno u pokrajnju ulicu. Posebice, nažalost, načinom zastupljenosti u javnosti i medijima.
    Gili Schwarzman, foto: d-w.pl
    Za kratak prikaz tog koncerta izdvojit ćemo dvije izvedbe, obradu Beethovenove 4. simfonije u B-duru, op. 60 za kvartet i Dvořákov Klavirski trio op. 65 u f-molu. Izvrsna obrada Beethovenova opusa umjetnicima je dala mogućnost pune izražajnosti u transformiranju načela simfonizma u kvartetski sastav, pri čemu treba reći da je Beethovenov slog uvijek naglašeno referentatn u tom smislu, što znači obvezno uvažavan u izvedbama. Također i poticajan, može se reći, u najvišoj mjeri, u kreiranju složenog, upravo plastičnog međuodnosa pojedinih dionica, sa svim značajkama instrumenata, uz važnu diskurzivnost harmonije, i naravno, uz temeljno osviješten pristup, ako tako ovdje možemo reći, odvažnom Beethovenovu poimanju forme i formalne gradbe. Tonska distinktnost suglasja četiri instrumenta posebno se dojmila u prvom i drugom stavku, razvojnost lukova stavaka bila je oblikovana razgovijetno, sa sjajnom kvalitetom u pristupu gradaciji (Finale), u konačnici pažnju slušateljstva držeći u visokoj koncentraciji.

    No, izvedba Dvořákove skladbe, opsežne partiture izvedene u drugom dijelu koncerta, rijedak je doživljaj u kojem su se svi aspekti i elementi sklopili u interpretaciju najviše razine. Troje sjajnih muzičara, gdje treba izdvojiti gudače, violončelista Altstaedta, umjetnika rijetke diskurzivnosti u donosu i artikuliranju notnog teksta te izvanredne punoće raskošne tonske palete, i, naravno, Braunsteina, koji je u ovoj izvedbi u potpunosti pokazao sve svoje kvalitete, oduševili su publiku. Njihovo umijeće sabranog i nadahnutog oblikovanja slijeda doista je fascinantno i može se reći da smo mogli čuti kako taj Dvořákov opus stvarno zvuči. Ta, gotovo četrdeset minuta duga kompozicija, zazvučala je i razlagala se u prostoru žive tonske deskriptivnosti, s nikad prekoračenom mjerom savršene unutarnje projekcije i ekspresije, u stilskom prostoru koji je bio jasno naznačen kao element nosivosti, ali ne predominantan kao pristup.
    Nicolas Altstaedt, foto: blog.naver.com
    Braunstein posjeduje sposobnost da kreira tumačenja visokom samorazumljivošću, gdje se sredstva poput dinamike ili agogike, ili kvaliteta gradbe tona te razgovijetno i nosivo oblikovane formalne i harmonijske strukture djela uspostavljaju u mjeri detalja i cjeline koja se ne susreće svaki dan. Spoj preciznosti i neposrednosti u izrazu posebno je bila dojmljiva u drugom i trećem stavku, gdje treba istaknuti fascinantnu razvojnost luka u donosu melodijskog aspekta, a za naglasiti je sjajan dijaloški odnos s violončelistom. Istodobno, sigurnost nastupa pijanista, njegova mjera prisutnosti i ekspresije unutar trija, pridonijela je interpretativnoj cjelini koja će se doista pamtiti.

    © Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 28. svibnja 2011.

kritike