Nadmašena očekivanja

Brahms trio (Natalija Rubinstein, glasovir, Nikolaj Sačenko, violina, Kiril Rodin, violončelo), Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, ponedjeljak, 16. svibnja 2011.

  • Brahms trio na koncertu u Zadru

    Gostovanje ruskog Brahms trija za redovitu zadarsku koncertnu publiku predstavlja specifičan doživljaj  – ne samo stoga što u zadarskom koncertnom životu komorna glazba nije često zastupljena, niti jer se radi o uglednim gostima iz Rusije, nego i iz razloga što najavljeni program (Glinkin Trio pathétique u d-molu i Šostakovičev Glasovirski trio op. 67 br. 2) i u okviru izvođene komorne glazbe zadarska publika tek rijetko ima priliku susresti. Stoga bi se na razini teorijske spekulacije moglo očekivati da će Brahms trio – kao segment inozemne egzotike – izazvati veliku znatiželju medija, barem na razini vrlo slabog odjeka onog interesa koje je pobudilo Labuđe jezero na Višnjiku.

    To se, dakako, nije dogodilo budući da je Brahms trio svjetlosnim godinama udaljen od komercijale spomenutog događaja, ali i zato što se višegodišnja boljka zadarskog kulturnog života u preklapanju kulturnih sadržaja ponovila i 16. svibnja. Nekoordiniranost kulturnog programiranja u Zadru rezultirala je potpunom odsutnošću medija koji su se te večeri preselili u Hrvatsko narodno kazalište Zadar na predstavu Adam i Eva – premda je Produkcija klasične glazbe dio HNK-a Zadar. Na sreću, odaziv stalne zadarske publike ipak je dovoljno popunio redove crvenih stolica da se pred ruskim glazbenicima nije trebalo crvenjeti od srama.

    Koncert je nadmašio očekivanja već i stoga što je u posljednji trenutak umjesto kratkog Glinkina Tria pathétique izveden maestralni Beethovenov Nadvojvoda, op. 97. Publika nije ostala bez Glinke: prvi dodatak bio je Largo iz najavljenog Patetičnog trija, a drugi Presto non assai iz Brahmsova Glasovirskog trija op. 8, br. 4. Bolje se nije moglo dogoditi: umjesto samo s ruskom komornom glazbom 19. i 20. stoljeća publika se susrela sa širokim presjekom repertoara koji je proslavio Brahms trio. To troje glazbenika, nekadašnji studenti Konzervatorija Čajkovski, a danas njegovi profesori, doista su „istinski sljedbenici ruske glazbene tradicije i metoda njezine glazbene edukacije“, kako stoji u notici s kratkim opisom njihovih nemalih zasluga: popisima međunarodnih natjecanja na kojima su pobijedili, brojnim projektima, festivalima, nagradama i priznanjima…
    Brahms trio na koncertu u Zadru
    Počesto pohvalama prekrcane biografije nemaju poveznice sa zvukom koji glazbenici proizvedu kad stanu na podij, no Brahms trio već je u prvoj gesti Beethovenova Allegra moderata potvrdio da se radi o istinski vrhunskim glazbenicima za koje nijedan superlativ nije pretjeran. Koncentracija najčišće glazbene energije u izvedbi Brahms trija pršti iz svakog tona tog impulzivnog Beethovenovog djela, a tehnička izbrušenost – ne samo u pogledu britke virtuoznosti, nego i nevjerojatne dinamičke i ritamske preciznosti – neodoljive je asocijativnosti na antologijske snimke ruske izvedbene tradicije (primjerice onu iz 1956., sa Gilelsom, Koganom i Rostropovičem u izvedbi istog djela). Kod Brahms trija to svakako nema ničeg zajedničkog s epigonstvom, nego s osobnim, stvaralačko-plodonosnim produbljivanjem tradicije Konzervatorija Čajkovski, čiji su studenti i nastavnici bili i spomenuta trojica.

    Premda su violinist Sačenko i čelist Rodin glazbenici izuzetnog formata, čistoće zvuka, muzikalne i tehničke superiornosti, Natalija Rubinstein izdvaja se iz ansambla posebnim dodirom tipke, u prijelazima vrlo mekih ili pak energičnih linija, perlama nanizanih pasaža i trilera, punih i bogatih martellato akorda, virtuoznih oktava ili nestajanja zvuka u bespućima tišine. Brahms trio tim je više dojmljiv u tehnikama i ugođajem oprečnom Šostakovičevu Drugom glasovirskom triju op. 67, čija se čitanja kontrapunktskih tkanja kanona, passacaglie ili danse macabrea u prožimanju s prizvukom istočnoeuropskog židovskog klezmera u interpretaciji ruskih glazbenika sjajno nadovezuje na drugu, suvremenu liniju ruskih komornih ansambala, poput Kvarteta Borodin.

    Dva dodatka pokazala su da je Brahms trio odlično upoznat i s ruskom salonskom romantičkom glazbom i složenim Brahmsovim slogom, pri čemu je iz Glinkine glazbe izvučen maksimum glazbenog sadržaja. Unutarnji stav svirača Trija odiše jednostavnom sigurnošću i osobitom vrstom aristokratskog ponosa, koji nije istoznačan nadmenosti. Ta plemenitaška elegancija, ali i iskričava, strastvena energija, u kojoj je svaki stavak mikrosvijet, izdižu Brahms trio iznad prosjeka komornih ansambala. Provesti dva sata komorne glazbe istog izvođačkog sastava u uobičajenim okolnostima ponekad nije lako. No, izuzetno promišljena i poticajna izvedba poput ove potvrđuje da će i publika kojoj komorna glazba možda i nije najbliskiji repertoar biti visoko zainteresirana za dobru izvedbu dobre glazbe.

    © Helena Novak, KLASIKA.hr, 18. svibnja 2011.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike