Sjajno gostovanje poljskog zbora

Festival Sv. Marka, Zagreb, 25. travnja – 26. svibnja 2011.: Mješoviti zbor Filharmonije Karol Szymanowski, dir. Vladimir Kranjčević, Crkva sv. Katarine, Zagreb, 7. svibnja 2011; Koncert u Katedrali: Mješoviti zbor Filharmonije Karol Szymanowski, Festivalski instrumentalisti, dir. Pawel Przytocki, Zagrebačka katedrala, 9. svibnja 2011.

  • Mješoviti zbor Filharmonije Karol Szymanowski, dir. Vladimir Kranjčević, Crkva sv. Katarine, Zagreb, 7. svibnja 2011

    Gostovanje Mješovitog zbora Filharmonije Karol Szymanowski iz Krakowa obuhvatilo je dva nastupa u sklopu Festivala Sv. Marka. Pod vodstvom Vladimira Kranjčevića u subotu, 7. svibnja u Crkvi sv. Katarine gosti iz Poljske izveli su Hrvatsku misu, op. 86 Borisa Papandopula, a dva dana kasnije u Zagrebačkoj katedrali pod vodstvom Pawela Przytockog, uz sudjelovanje ansambla Festivalskih instrumentalista, predstavili su se izvedbama djela Goreckog (Totus Tuus, op. 60; Amen, op. 35) i Szymanowskog (Stabat Mater, op. 53).

    Oba koncerta privukla su zamjetan broj posjetitelja koje su izvedbe redom oduševile. I to s pravom, jer riječ je o ansamblu izvanredno visokih kvaliteta zborskog izvodilaštva. Precizna intonacija, razgovjetna dikcija i čistoća zapjeva, distinktna profiliranost i međuodnos dionica, rafiniranost timbra i voluminoznosti u oblikovanju tona te posebno zamjetna karakteristika nosivosti pokreta, artikulacije i ekspresije sredstva su kojima ansambl materijalizira partiture u slušnoj i doživljajnoj recepciji.

    Navedeno je posebno bilo dojmljivo na drugom koncertu, gdje se prostor ostvarenog raspona dinamike i unutarnje interpretativne sabranosti (Gorecki) dojmio punim umjetničkim utjecajem, a u skladbi Szymanowskog zamjetna je bila snaga plastične, uvjerljive ekspresije. Zbor je ovdje bio protagonist dramske radnje, pokretljiv i naglašeno sugestivan u interpretaciji, a treba reći da neugodna akustika Zagrebačke katedrale izvedbe nije nimalo ometala.

    Izvedba Papandopulove skladbe bila je zanimljiva zbog mogućnosti usporedbe s izvedbama hrvatskih ansambala, i u tom je smislu tumačenje Vladimira Kranjčevića s poljskim zborom odlikovao nov izražajni prostor. U rječitoj gradaciji, čiji je vrhunac bio stavak Vjerovanje, lûk izvedbe bio je artikuliran bogatim pokretom doživljajne, narativne izričajnosti. Nastupi solista (Papandopulo, Szymanowski) nisu bili ni dorečeni ni ujednačeni, premda su u interpretativnom pristupu i mnogim detaljima bili bez sumnje uvjerljivi, a treba istaknuti kvalitetu nastupa sopranistice Anne Mikolajczyk (Szymanowski). U toj su izvedbi sudjelovali Festivalski instrumentalisti, i ostvarili podjednako korektan i nadahnut nastup.

    Dirigent Pawel Przytocki ostavio je sjajan dojam ostvarivši živu i rječitu suradnju sa Zborom, doista visoke umjetničke razine, a na sličan je način na angažiranost izvedbe potaknuo i instrumentalni ansambl. Bilo bi zanimljivo čuti ga s nekim od hrvatskih ansambala, primjerice, u ciklusu Sfumato, a treba se nadati da će sa zborom iz Krakowa ponovno gostovati u nas. S obzirom na umijeće koje su gosti iz Poljske pokazali izvodeći djela iz 20. stoljeća – primjerice razgovjetnost i prozračnost u djelu Goreckog, s gradirajućim pokretom u artikulaciji razvedenog, slobodnog harmonijskog sloga ili jasnoća i diskurzivnost oratorijske estetike i tonske izražajnosti kod Szymanowskog, što je publika na oba koncerta sjajno prihvatila – interesa za ponovni susret sasvim bi sigurno bilo. Za kraj treba reći da je koncert bio posvećen uspomeni na preminulog skladatelja Henryka Mikolaja Goreckog, a ujedno je bio i koncert na dar Zagrepčanima.

    © Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 11. svibnja 2011.

kritike