Romantičarski potezi velikih zamaha

Crvena oktava Zagrebačke filharmonije: dir. Muhai Tang, solist: Lovro Pogorelić, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 6. svibnja 2011.

  • Lovro Pogorelić i Muhai TANG NA koncertu Zagrebačke filharmonije 6. svibnja 2011.

    Već je postalo gotovo uobičajeno da kvaliteta koncerata Zagrebačke filharmonije uvelike ovisi o gostujućem dirigentu kada već više od godine dana orkestar nema svog šefa-dirigenta. A čini se i da ažurnost, zalaganje ili nastojanje da se pokaže najbolje, za što uvijek ima prikrivenih potencijala, ovisi i o tome da je orkestru ili većini članova neki dirigent simpatičan ili drag zbog nekih sasvim izvanglazbenih razloga. Jer skupina je prema pojedincu sila, a bojkotirati se može i nezainteresiranošću jer o tome ne ovisi baš ništa.

    Muhai TangNo, na sreću, upravo se obratno dogodilo za posljednjeg koncerta iz ciklusa Crvene oktave koji je predvodio kineski dirigent Muhai Tang, a solist je bio pijanist Lovro Pogorelić. Muhai Tang, sin uglednog kineskog filmskog redatelja, ima znatnu međunarodnu reputaciju pa u njegovoj umjetničkoj biografiji stoji i podatak da je veliku karijeru počeo još godine 1983. kada je na Karajanov poziv nastupio u sezoni Berlinske filharmonije. To mu je otvorilo put do dirigentskog pulta ponajboljih europskih i kineskih orkestara i opernih kuća. Odnedavna je umjetnički ravnatelj Šangajske filharmonije, a možda nije zanemariv podatak da je od ove sezone i šef-dirigent Beogradske filharmonije.

    Ishod ozbiljna pristupa Muhaija Tanga, povučena dirigenta skromne, poslovne, ali efikasne geste, bio je začuđujući. Odgovor je stigao u jednakoj mjeri ozbiljnosti, najboljih nastojanja i koncentracije u izvedbi. Večer je u cijelosti bila posvećena opusu Franza Liszta o dvjestotoj obljetnici rođenja. Izbor je neizbježno uključivao djela za Lisztov preferirani instrument klavir, ovaj put uz orkestar, te orkestar zasebno u simfonijskim pjesmama, jednostavačnoj formi koju je uveo u glazbu za orkestar, a u potki imaju nadahnuće eksplicitno navedenih programnih povijesnih ili poetskih sadržaja.
    Lovro Pogorelić
    Potonje je zastupala jedna od najpoznatijih simfonijskih pjesama Les préludes (Preludiji) te Tasso: Tužaljka i trijumf. Nadahnuće životnim iskustvima kao nizom preludija za smrt ili životom velikog talijanskog pjesnika Torquata Tassa – s pjesmom gondolijera koji pjevaju početne stihove njegova Oslobođenog Jeruzalema koje je Liszt čuo na svojim hodočašćima – danas su važni tek kao podatak. Romantičarski potezi velikih zamaha i izrazita dinamičkog kontrasta u tretiranju orkestralnog zvuka, istaknuta tema simfonijske pjesme Tasso povjerena bas-klarinetu, snažna crescenda koja vode do svojevrsne tutti apoteoze u vrlo plastičnoj izvedbi pod vodstvom dirigenta Tanga imali su svoj nedvojbeni učinak.

    S istom takvom pažnjom Tang se posvetilo i suradnji sa suverenim solistom, pijanistom Lovrom Pogorelićem, kojem su Lisztove dramatične opreke monumentalnog i gotovo banalnog po mjeri senzibiliteta. Bez razmetanja virtuoznošću, Lovro Pogorelić zauzdanom gestom prolazi kroz prenapregnute raspone ranog Lisztova djela Malédiction (Prokletstvo). Iskustvo s izvedbom Prvog koncerta za klavir i orkestar u Es-duru, takozvanog triangl-koncerta, raznolikim je nijansama i logičnom dramaturgijom utemeljeno izazvao burno odobravanje.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 8. svibnja 2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...