Deset potresnih stavaka

Bijela oktava Zagrebačke filharmonije: dir. Uroš Lajovic solisti: Valentina Fijačko, sopran, Kristina Kolar, alt, Dietmar Kerschbaum, tenor, Ivica Šarić, bas; uz Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 20. travnja 2011.

  • Valentina Fijačko, Kristina Kolar, Dietmar Kerschbaum i Ivica Šarić na Korizmenom koncertu Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Uroša Lajovica

    Gost dirigent i umjetnički savjetnik Zagrebačke filharmonije u ovoj sezoni, slovenski maestro Uroš Lajovic, pripremio je za ovogodišnji Korizmeni koncert ZF jedno od najljepših prigodnih djela klasične glazbene literature – Kantatu za soliste, zbor i orkestar Stabat mater, op. 58 Antonina Dvořáka. Poznata srednjovjekovna latinska tužaljka Stabat Mater (Stala Mati), koja se izvodi u katoličkom bogoslužju prvenstveno uz blagdan Blažene djevice Marije i tijekom Korizme, nadahnula je mnoge skladatelje poput Palestrine, Haydna, Mozarta Schuberta, Rossinija ili Poulenca za njezinu glazbenu interpretaciju. Antonin Dvořák svoje je djelo stvarao između 1875. i 1880. kada ga je potresao uzastopni gubitak svo troje djece, prvo tek rođene kćeri Josefe, dvije godine kasnije jedanaestomjesečne kćeri Ruženke, a uskoro i trogodišnjeg sina Otakara. Za svaku od tih tragedija skladatelj je tražio i nalazio utjehu u notama.

    Uroš LajovicStvoreno je tako opsežno potresno djelo od deset stavaka prema latinskom tekstu (Stabat Mater dolorosa – Quis est homo, qui non fleret – Eia mater, fons amoris – Fac, ut ardeat con meum – Tui nati vulnerati – Fac me vere tecum flere – Virgo virginum praeclara – Fac, ut portem Christi mortem – Inflammatus et accensus –  Quando corpus morietur). Praizvedba je bila 23. prosinca 1880. u Pragu (dirigent Adolf Čech). Dvije godine kasnije djelo je izvedeno u Brnu (dir. Leoš Janaček), no vrhunac je postignut 1883. izvedbom u Londonu (dir. Joseph Barnby), koja je proslavila Dvořáka u Britaniji. Autor je pozvan da nakon godinu dana i osobno ravna izvedbom u Albert Hallu s velikim ansamblom od 150 glazbenika u orkestru i s 900 pjevača, što mu je donijelo titulu počasnog doktorata na Sveučilištu u Cambridgeu (1891). (Na toj svečanosti skladatelj je uz Stabat Mater ravnao i izvedbom svoje Osme simfonije.)

    Pod potresnim zaokruženim lukom Dvořákove Stabat Mater, koji počinje i završava istim tematskim materijalom žalobnog ugođaja, razvija se drama, odnosno mijene Marijine tuge, očaja i gnjeva. Glazbeni brojevi raspoređeni su između nastupa orkestra, zbora i solista, pojedinačno ili u kvartetu. Maestro Lajovic uspio je podcrtati osnovni ugođaj skladbe te pažljivo usmjeriti njezin glazbeni protok potpomognut uglavnom urednom suradnjom filharmoničara i odličnim udjelom Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić koji je uzorno pripremio Luka Vukšić. Dobro impostirani i kultivirani zborski glasovi čiste intonacije, dikcije i kontrolirane dinamike (osim nešto prenapregnutog završnog ulomka s fugom) dominirali su izvedbom, posebice u ženskom, ali i muškom i mješovitom sastavu.

    U kvartetu solista posvemašnjom vokalnom i interpretativnom kvalitetom istaknule su se protagonistice, posebice Valentina Fijačko, ali i Kristina Kolar. Iskustvom i izražajnošću, ali manje glasovnom kondicijom zračio je nastup Ivice Šarića, dok je gostujući austrijski tenor Dietmar Kerschbaum razočarao prevelikim tremolom te reskom, falsetnom i nazalnom misijom tona. Unatoč tim nesavršenostima, ljepota samoga djela i izvedba duboko je dirnula publiku.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 22. travnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...