Za velike i male

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijaka: Ivan Josip Skender, Šuma Striborova, dir. Nada Matošević, red. Ozren Prohić

  • Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijake: Ivan Josip Skender, Šuma Striborova, dir. Nada Matošević Orešković, red. Ozren Prohić

    Nastavlja se suradnja MBZ-a i hrvatskih kazališnih kuća. Ansambl Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci izveo je Šumu Striborovu. Već sâm naslov kaže da iza tog projekta stoji jedno veliko ime – slavna hrvatska književnica Ivana Brlić Mažuranić, što je zalog kvalitete literarnog predloška. Tu je i dokazani operni znalac, Ozren Prohić koji je kao autor scenarija i libreta sročio govorni dio opere, a kao redatelj vlastitu zamisao proveo u koncizno glazbeno-scensko djelo kratka trajanja i nezaustavljiva tijeka i razvoja radnje. Dovoljno je bilo gledati najmlađe posjetitelje u kinu Tuškanac kako je netremice prate!

    Naravno da su ih prvenstveno zaokupili čarobna scena Dalibora Laginje i maštoviti, raskošni kostimi Jurja Zigmana, koji su u boji i kroju potpuno odgovarali karakterima likova, još bajkovitiji uz odličnu rasvjetu Denija Šesnića i obogaćeni koreografskim rješenjima Maje Marjančić. Doista, teško je bilo ne upijati okom Snahu-zmiju, Majku, Stribora, Domaće, koku, sve te velike i male soliste, zboriste i plesače, koji su s toliko radosti i predanja sudjelovali u tečnom pričanju operne priče. Jednostavno a djelotvorno, bez puno mudrovanja a poučno, šaroliko, razigrano – to je upravo ono što očekujemo od suvremenog glazbeno-scenskog djela.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijake: Ivan Josip Skender, Šuma Striborova, dir. Nada Matošević Orešković, red. Ozren Prohić
    Skladatelj Ivan Josip Skender profinjenom je uporabom orkestra, poglavito drvenih puhača, dočarao ugođaj bajke, koji je kod Ivane Brlić Mažuranić prilično taman. Bilo je u tome i određene tajanstvenosti, ali i neopterećene vedrine (nastup Djevojčeta – Marijane Radić). Prelijep zvonki glas Kristine Kolar i njezin isto tako sugestivan kostim žene-zmije ispunjao je scenu privlačnošću zla kojoj je teško odoljeti, dok je izvrsna Majka u interpretaciji Mirelle Toić, odjevena u ukusno karikiran kostim, predstavljala jednostavnost i dobro. Obje dame, nadasve muzikalne i scenski sugestivne, bile su sjajna komponenta dobro odabranog solističkog ansambla, u kojemu su i njihovi muški partneri primjerno donijeli svoje uloge: miran i usrdan Robert Kolar kao Pripovjedač, sve bolji tumač karakternih uloga Sergej Kiselev kao Malik Tintilinić, opušteni Voljen Grbac kao uvjerljiv Sin i impresivan Siniša Štork u ulozi Stribora.

    Svi oni nisu samo pjevali nego su bili živi i uvjerljivi scenski likovi, a to je jedan od preduvjeta uspješnosti suvremenog opernog djela. Sigurnu potporu scenskom zbivanju davao je već poslovično vrstan riječki operni orkestar kojemu se priključio i dobar zbor (zborovođa Igor Vlajnić). Izvedbu je vodila, držeći pouzdano sve konce u rukama, Nada Matošević.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijake: Ivan Josip Skender, Šuma Striborova, dir. Nada Matošević Orešković, red. Ozren Prohić
    Šuma Striborova jamačno će zasjesti u repertoar. Bilo bi dobro da ne ostane u Rijeci nego da je može gledati publika svih hrvatskih kazališta, točnije svih manjih i većih gradova u kojima postoji kazalište. Koliko bi djece razveselila! A vjerujem da ni odrasli ne bi odoljeli čaru. Šteta je samo da je zvuk u kinu Tuškanac nepodnošljivo glasan.

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 15. travnja 2011.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike