Proljeće i trešnjin cvijet

9. sezona ciklusa Četiri godišnja doba Gudačkog kvarteta Rucner: Proljeće, solisti: Ratko Vojtek, klarinet, klavir, Ana Rucner, violončelo, Hrvatski glazbeni zavod, 6. travnja 2011.

  • Gudački kvartet RucnerPod dojmom velike prirodne katastrofe koja je nedavno zadesila Japan, Gudački kvartet Rucner odlučio je da svoj prvi koncert devete sezone ciklusa Četiri godišnja dobaProljeće posveti japanskim prijateljima. Stoga je sav prihod od ulaznica darovan japanskom Crvenom križu i na taj će način glazbenici još jednom pokazati svoje suosjećanje i humanost, kao što su to pokazali i na tom koncertu, dijelom ostvarenom i u suradnji s japanskim umjetnicima koji žive u Zagrebu. Mališani iz Zemlje Izlazećeg Sunca otpjevali su na početku japansku pjesmicu uz glasovirsku pratnju prof. Reiko Omura, a na kraju je violončelistica Ana Rucner izvela, uz pratnju kvarteta i uz projekcije fotografija japanskih krajolika, tradicionalnu japansku pjesmu Sakura (Trešnjin cvijet).

    U tom ozračju odvijao se program, karakterističan za taj ciklus, koji uz izvedbe standardnih djela klasične kvartetske literature ugošćuje istaknute instrumentaliste ili pjevače i uvijek iznenađuje novim djelom hrvatskog skladatelja, koje naručuje i prvi put predstavlja javnosti. Ovaj put gost je bio istaknuti multiinstrumentalist Ratko Vojtek, a praizvedbu je doživjelo djelo A1 Viktorije Čop (1979). Skladateljica je završila studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Željka Brkanovića, a magistrirala u Utrechtu u Nizozemskoj. Dobitnica je niza nagrada, a bavi se i pedagoškim radom, isprva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a odnedavno je docentica na Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

    Rieka Suzuki na koncertu Gudačkog kvarteta Rucner„Skladbu za večerašnji koncert pisala sam na poziv Kvarteta Rucner. To je vrlo kratka i jednostavna igra ritmom, muzičkim odnosima i bojama oko jednog tona: a1.“ – kaže autorica. Taj početni ton koji dugim, mirnim i sugestivnim potezima predstavlja Sidonija Lebar, prva violina Kvarteta, praćen je i isprekidan kontrastnim akcentima i živim ritmom uz korištenje raznih boja i tehnika gudačke svirke u kojoj su ravnopravno sudjelovali i ostali članovi kvarteta: Ana Paula Knapić-Franković, violina, Dragan Rucner, viola i Snježana Rucner, violončelo.

    Iako kratko, i ovo najnovije djelo ugledne mlade skladateljice predstavljeno je u dobrom svjetlu i zacijelo će postati dio standardnog repertoara kao što su to postale još neke kompozicije hrvatskih skladatelja pisane za Kvartet Rucner. Primjerice, Čardaš iz Međimurja, trio za violinu, violu i violončelo Emila Cossetta, izveden u povodu pete godišnjice skladateljeve smrti, ali uz skladni plesni pokret, a kreirale su ga i vizualizirale vrsne japanske balerine, solistice baleta HNK-a u Zagrebu Yuka Ebihara i Rieka Suzuki.

    Ratko VojtekKlarinetist Ratko Vojtek, taj svestrani glazbenik, stalni solist na bas-klarinetu u Zagrebačkoj filharmoniji, neprikosnoveni virtuoz na svojem osnovnom instrumentu voli eksperimentirati i s drugim instrumentima, pa tako i glasovirom, no više amaterski negoli profesionalno, tako da njegovu solističku dionicu u Koncertu za klavir i gudače u C-duru; Hob.XIV:12 Josepha Haydna možemo lako zaboraviti, ali zato je do punog izražaja došao u izvrsnom Quintetu per clarineti ed archi Antuna Tomislava Šabana, na čijem je nastanku surađivao s autorom nadahnutim njegovim umijećem, muzikalnošću, invencijom i temperamentom.

    Jednako je impresivna bila i izvedba dva stavka, Molto tranquillo e espressivo i Allegro con brio, iz Kvinteta za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula iz 1940. upriličena u povodu dvadesete godišnjice autorove smrti. U toj briljantnoj partituri folklorne tematike i snažnog dramatskog naboja svi sudionici izvedbe i klarinetist i gudači imaju svoje kraće ili duže solističke nastupe, što je uz skladnu zajedničku svirku pridonijelo uspješnoj izvedbi i dobrom dojmu u cjelini.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 8. travnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike